Bernardić se nije slučajno baš sada oglasio, niti je bez razloga podržao Marasa

Nakon duljega razdoblja intervjuom u Jutarnjem listu oglasio se bivši predsjednik SDP-a, Davor Bernardić. Tajming u kojem je javno istupio i jedna jedina politička poruka koju je odaslao daju odgovor na pitanje zašto SDP i nakon unutarstranačkih izbora u kojima je promijenjeno kompletno stranačko vodstvo i dalje stagnira.

Dolazak Peđe Grbina na čelo SDP-a zaustavio je pad rejtinga, no rast popularnosti stranke među biračima i dalje je u okvirima statističke pogreške. Jedan od razloga tome je što volju 65 posto SDP-ovaca koji su na izborima dali podršku Grbinu (a ne zagorskom županu Željku Kolaru koji je bio kandidat iste struje koja je stajala iza Bernardića) želeći novi smjer stranke ne prate promjene koje bi pokazale da je doista došlo do zaokreta.

Najvažnije saborske odbore i dalje vode ljudi koje je na ta mjesta instalirao Bernardić (formalno Zlatko Komadina dok je obnašao dužnost v.d.-a predsjednika SDP-a). Grbin je uspio napraviti pritisak na Željka Sabu protiv kojega se vode dva kaznena postupka za korupciju (za političku korupciju već je izdržao zatvorsku kaznu) i natjerati ga da se povuče iz Predsjedništva SDP-a, ali pristaje da čovjek s takvim teretom i reputacijom bude SDP-ov kandidat za gradonačelnika Vukovara.

Jedina bitnija kadrovska promjena je imenovanje Sabine Glasovac za potpredsjednicu Sabora. Međutim, to se nije dogodilo zato što je dobila podršku kolega i izabrana u Predsjedništvo stranke, nego zato što joj je Rajko Ostojić oslobodio mjesto. Ostojić je, naime, zamrznuo svoj saborski mandat na šest mjeseci, taman dok se ne provedu lokalni izbori. Druge dvije promjene koje je Grbin želio uvesti u Saboru, a to je postavljanje svojih ljudi u dva vrlo važna saborska odbora - za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost i za zdravstvo, nisu uspjele.

Tako je drugi čovjek stranke, Siniša Hajdaš Dončić koji je Grbinu od početka desna ruka, koji je potpredsjednik stranke, i na zadnjim izborima ostvario jedan od najboljih rezultata morao ustuknuti pred Bernardićevim kadrovima. Grbin ga je želio imenovati na čelo Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, ali nije uspio pa je Hajdaš Dončić sa 14.485 preferencijalnih glasova obični saborski zastupnik, a Nikša Vukas čije su ime zaokružila 132 birača šef Odbora za nacionalnu sigurnost s najmanje 3000 kuna većom plaćom.

Stvar je u tome da su sve promjene u SDP-u zaustavljene, a proces prave transformacije stranke zamrznut do lokalnih izbora u svibnju iduće godine. Stranačka struja koja je stajala iza Bernardića očekuje da će SDP ostvariti loš rezultat, što će biti povod za rušenje Grbina i njihov povratak.

Pritom će ključni biti rezultati izbora u Zagrebu gdje je SDP u posebno teškoj situaciji jer se od njega očekuje rušenje Milana Bandića iako već dugo nema kvalitetnog kandidata za gradonačelnika, a pola stranačke organizacije gleda prema Bandiću, a tek pola prema Ibleru.

Bernardić se oglasio baš u trenutku kada su razgovori između zagrebačkog SDP-a i platforme Možemo! poodmakli i zašli u ozbiljnu fazu, i kada je na pomolu dogovor o formaciji na kojoj će ljevica izaći na izbore.

Znakovito je kako je Davor Bernardić u velikom intervjuu jedinu izgovorenu političku poruku usmjerio na Zagreb kazavši da bi SDP trebao imati svojega kandidata. Pritom je istaknuo Gordana Marasa, navodeći da ne vidi po čemu je čelnik Možemo! Tomislav Tomašević bio bolji od njega. Bernardić je time svjesno podgrijao Marasovu staru ambiciju da se kandidira protiv Bandića i dao vjetra u leđa zagrebačkim SDP-ovcima koji su protiv dogovora s Možemo!.

Dakako da je Bernardić kao dugogodišnji predsjednik zagrebačkog SDP-a propustio govoriti o svojoj ostavštini u Zagrebu, kao i o ključnim problemima stranačke organizacije koju je preuzeo nakon izbacivanja Bandića iz SDP-a i vodio do 2016. godine, kada je došao na čelo stranke. A to je sve lošiji rezultati SDP-a na lokalnim izborima u Zagrebu, te veliki broj organizacija čiji su predsjednici egzistencijalno vezani za Holding ili Grad Zagreb, s tim da isti problem postoji i u vrhu zagrebačkog SDP-a.

Bernardić omalovažava Tomaševića premda jako dobro zna da SDP u Zagrebu bez njega nema nikakve šanse protiv Bandića. Bernardić nije mogao zaboraviti da je na izborima prije šest mjeseci kao predsjednik najveće oporbene stranke u Zagrebu dobio 13.775 preferencijalnih glasova, dok je Tomašević kojega danas podcjenjuje dobio 19.627 glasova, dakle 6000 više od njega.

Zna i da je SDP pod njegovim vodstvom ostvario najlošiji rezultat parlamentarnih izbora ikada u Zagrebu sa samo tri osvojena zastupnika, dok ih je isto toliko osvojila Tomaševićeva lista. Bernardić je progovorio da bi zamutio vodu, no iz Marasove reakcije bi se reklo da je i on do sada nešto naučio. Na Bernardićevu elaboraciju o njemu kao poželjnom SDP-ovu kandidatu za gradonačelnika Zagreba samo je odgovorio kako je Bernardić imao priliku podržavati ga dok je bio predsjednik SDP-a.