Kad je prije nešto malo manje od dva mjeseca Ministarstvo državne imovine u prodaju pustilo deset državnih nekretnina, među kojima i nekoliko kuća u Zagrebu, baš sve je već tada upućivalo da će zaboravljena vila na Pantovčaku 258 teško pronaći novog vlasnika.
U toj tranši oglašenih državnih nekretnina, kuću u neposrednoj blizini predsjedničkih dvora zasjenila je prodaja nešto poznatije nekretnine, vile u Grškovićevoj ulici koja je donedavno služila kao radno mjesto bivšeg predsjednika Stjepana Mesića, prije nego što su ga otamo iselili MOST-ovci, dogovorivši s tadašnjim koalicijskim partnerom HDZ-om da se taj ured napokon ukine.
Kapitalac iz centra grada
I dok su javnost i novinari napeto iščekivali tko će biti sretnik koji će ugrabiti kapitalca u samom centru grada, vila na Pantovčaku na broju 258 ni po čemu se nije posebno isticala, iako je njezina neispričana povijest jedan od najboljih dokaza suludog tretmana državne imovine koji se, nažalost, naovamo zadržao od samih početaka države.
Čim je natječaj za prodaju desetak državnih nekretnina završio, iz Ministarstva državne imovine na upit Jutarnjeg lista spremno su odgovorili da su na natječaj sveukupno pristigle 44 ponude, od čega najveći broj, njih čak 33, za kupnju građevinskog zemljišta na Malom Lošinju koje se prodavalo za nešto više od 100 tisuća kuna.
A za vilu na Pantovčaku - niti jedna jedina.
Za predvidjeti ovakav interes nije trebalo biti veliki vizionar: vilu površine 675 četvornih metara na elitnoj lokaciji Ministarstvo državne imovine procijenilo je na početnu vrijednost od čak 18,2 milijuna kuna, dakle 3600 eura po četvornom metru, a svima koji su se 22. kolovoza eventualno upustili u njezino razgledavanje, od starta je bilo jasno da ona zahtijeva poprilično ulaganje s obzirom na to da se zgrada ne koristi praktično od 2012. godine.
- To je jako lijepa nekretnina koja bi idealno funkcionirala kao zgrada s tri stana, ali mislim da je njezina početna cijena bila daleko previsoka, čak i kad u obzir uzmemo lokaciju na kojoj se nalazi - doznajemo od jednog upućenog sugovornika.
Dodatno joj onda u prilog nisu išle niti informacije iz vlasničkog lista koje je Ministarstvo državne imovine prilikom oglašavanja natječaja za prodaju zgrade objavilo na svojim stranicama.
U njemu lijepo stoji da je riječ o nekretnini u vlasništvu Republike Hrvatske, točnije MORH-a, ali s upisanim teretom u iznosu od 1,1 milijun njemačkih maraka, i to u korist čak triju osoba.
Najveći iznos od čak 539 tisuća DEM upisan je u korist Ivana Jazbeca iz Jadranova, vlasnik tereta od 304.120 DEM je osnivač HOK osiguranja Hrvoje Pezić, a preostalih 280 tisuća njemačkih maraka upisano je u korist Hrvoja Balenta, bivšeg supruga kćeri Ivice Todorića, Ive Todorić.
Sva tri tereta, vidi se iz vlasničkog lista, ali i naknadnim uvidom u podatke iz gruntovnice, nastali su 1994. i 1995. godine, i to na temelju kupoprodajnih ugovora koje su vlasnici sklopili s investitorom u objekt.
Tereti danas, potvrdili su nam to u Ministarstvu državne imovine, zapravo više ne postoje, a isto su nam naknadno potvrdili i u Općinskom državnom odvjetništvu Zagreb.
- Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, provodi potrebne pravne radnje i izvide vezane uz brisanje triju zabilježbi na nekretnini na Pantovčaku - kratko su nam potvrdili, bez dodatnih objašnjenja o procesu.
Vlasnica Savka
Detalje o njemu, stoga, doznajemo iz rekonstrukcije povijesti ovog zanimljivog objekta, nešto na temelju ranije objavljenih novinskih članaka, podataka iz gruntovnice, ali i na temelju sjećanja nekih od sudionika ove investicijske trakavice koja je objavom natječaja za prodaju vile na Pantovčaku, priznaju nam, otvorila zaboravljene, nikad zarasle rane.
Priča tako seže u davnu 1994. godinu, kad je vlasnica zemljišta na Pantovčaku, tada 70-godišnja Savka Čović, s građevinskom tvrtkom Rebaco d.o.o. sklopila ugovor o poslovnoj suradnji.
Ankica Tuđman
Iz povijesnog prikaza u zemljišnim knjigama vidi se da je Čović bila povezana s dvjema susjednim česticama na Pantovčaku: bila je vlasnica dvorišta na kojem će niknuti vila, ali i korisnica susjednog vinograda, šume, vrta i livade koje će, prema podacima iz zemljišnih knjiga, Čović 2000. godine besteretno otpisati susjedima s Pantovčaka, točnije obitelji Pripuz.
Puno prije toga, na dvorištu s istočne strane Pantovčaka, počet će radovi na stambenom objektu s četiri etaže - prizemljem, prvim i drugim katom te mansardom u kojem je plan urediti nekoliko stanova, prodati ih kupcima te kapitalizirati na investiciji.
Startalo je dobro: tvrtka Rebaco bacila se na gradnju objekta, trima kupcima unaprijed prodala tri stana po sistemu “ključ u ruke”, zauzvrat im do dovršetka objekta dopustila upis založnog prava na nekretninu u vrijednosti identičnoj vrijednosti stanova te nastavila radove vjerujući da će se budući stanari u zgradu na Pantovčaku useliti već kroz godinu dana.
Lokacija je bila elitna, ali kad su građevinari stigli do krova spornoga objekta, uplela se država zabrinuta za dobrobit i sigurnost tadašnjeg predsjednika Franje Tuđmana.
- Gledajte, to je gorka priča od koje se mnogi do danas nisu oporavili i koju uporno pokušavaju zaboraviti. Ukratko, po podizanju krova zgrade, odjednom se u cijelu priču uključila država proglasivši zgradu i investiciju nepodobnom, jer se s krova novog objekta vidi dvorište predsjedničkih dvora, a predsjednik Tuđman je s krova ove kuće ravno na puškometu. Pokušalo se ovdje nekako dogovoriti s državom, ali na kraju je ispalo da je MORH praktično zabranio dovršetak radova na objektu te savjetovao investitore da zgradu prepuste MORH-u. Naravno, ta je transakcija obavljena po cijeni ispod tržišne - doznajemo od jednog svjedoka tog vremena.
Prema ranijim pisanjima medija, Ministarstvo obrane tu je kuću kupilo za 5,3 milijuna kuna, dakle čak 13 milijuna kuna manje od iznosa na koji je njezinu vrijednost danas procijenilo Ministarstvo državne imovine, a od MORH-a doznajemo da je kupoprodaja bila obavljena “iz sigurnosnih razloga”.
- Ministarstvo obrane navedenu je nekretninu kupilo za potrebe postrojbi Hrvatske vojske iz sigurnosnih razloga, budući da se nekretnina nalazila u blizini Ureda predsjednika RH - stoji u njihovu odgovoru.
Budući da je objekt bio nedovršen - u naravi su investitori uspjeli sagraditi temelje, nosive zidove i krovne ploče - Ministarstvo obrane, prema vlastitim je tvrdnjama, u dovršetak navedene nekretnine potom tijekom 1996. i 1997. godine uložilo još sedam milijuna kuna.
O upisanom se teretu iz Ministarstva obrane ne očituju, ali od sudionika tog vremena doznajemo da je MORH već tada u cijelosti bio isplatio nesuđene kupce nikad sagrađenih stanova, iako se do dan-danas država navodno nije potrudila te iste terete obrisati iz državnih knjiga.
Nakon što su se po finoj cijeni dokopali stambene vile na Pantovčaku, objektu je sad bilo potrebno pronaći neku svrhu, iako ona ni po čemu nije dobro funkcionirala kao javna ili državna nekretnina.
- Vila je idealna za stanove, ali posve neprikladna za državnu instituciju. Ima strahovito maleno dvorište u kojem nije moguće organizirati parking, a sa stražnje strane nalazi se i provalija. To su vjerojatno i razlozi zašto je većina institucija otamo odlazila - otkriva nam jedna sugovornica iz državne uprave.
S obzirom na to da su se na kuću na Pantovčaku od samog starta nameračili Tuđmani, prva joj je namjena, stoga, bila postati sjedište Zaklade “Naša djeca” koju je vodila supruga tadašnjeg predsjednika, Ankica Tuđman.
Zaklada je tamo više-manje mirno poslovala godinama, sve dok 2000. u medijima nisu izišle informacije, potvrđene od strane MORH-a kao vlasnika zgrade, da se zaklada prostorima na Pantovčaku zapravo koristi mimo ikakva pisanog traga, s obzirom na to da su na medijske upite novinara u Ministarstvu obrane ustvrdili da u svojoj arhivi nigdje ne posjeduju ugovor između ove institucije i spomenute zaklade.
Protupravno korištenje?
Pored toga, iz MORH-a su tada priopćili da su, pored zaklade, stanari zgrade i Ured vijeća za nacionalnu sigurnost te Odjel za odlikovanja i priznanja Ureda predsjednika, također bez ikakva pisanog traga o dodjeli prostorija, pa su se mediji odmah raspisali kako zaklada i spomenuti uredi zgradu zapravo koriste protuzakonito.
Ipak, zaklada i uredi još su neko vrijeme ostali poslovati u navedenom objektu, nakon čega slijedi nekoliko “maglom obavijenih godina”.
Naime, kako nam odgovaraju iz Ministarstva obrane, 2004. godine tadašnji je Ured za državnu imovinu navedenu nekretninu “predao Uredu predsjednika RH”, ali iz te nam, pak, institucije službeno odgovaraju da zgrada na Pantovčaku u navedenom periodu nije bila u posjedu, vlasništvu ili pak korištena od strane tog ureda.
Tko ju je kome predao, dakle, ni danas nije jasno, ali izvjesno je da je ubrzo nakon tog razdoblja odlučeno da će u nesuđenu stambenu vilu na Pantovčaku useliti - a tko drugi - oni kojima je najpotrebnije, jedna državna agencija.
Točnije, zgradu je u posjed dobila Agencija za zaštitu osobnih podataka koja je u sklopu objekta koristila 300 četvornih metara prostora, a kad joj je postalo pretijesno, 2006. godine odselila na bolju poziciju, u Ulicu Republike Austrije 25.
Samo godinu iza toga, u prostorije će useliti Zavod za sigurnost informacijskih sustava koji su nam u svojem službenom odgovoru potvrdili da su prostor na raspolaganje dobili 2007. godine, i to odlukom Središnjeg državnog ureda za upravljanje imovinom, a u njemu su boravili sve do 2012., kad su i oni odselili u potrazi za nekim prikladnijim poslovnim objektom.
Te iste godine kad će ZSIS zaposjesti prostore na Pantovčaku, Ministarstvo obrane, vidi se to iz povijesnih podataka u vlasničkom listu, sjetit će se i one čestice nekad u društvenom vlasništvu na Pantovčaku koju je Savka Čović besteretno otpisala obitelji Pripuz pa će u veljači 2007. u zemljišnim knjigama biti zabilježen djelomično odbijeni prijedlog MORH-a za upis prava vlasništva, no zabilježba će već godinu poslije biti obrisana.
Zavod za sigurnost informacijskih sustava, čini se, bit će posljednji stanar “uklete vile” na Pantovčaku 258 iz koje će iseliti prije šest godina, a prostor nakon toga biti prepušten samome sebi.
Javit će se u međuvremenu, prema podacima iz izvješća Vlade, Veleposlanstvo Ruske Federacije koje će biti zainteresirano za korištenje nekretnine, ali osim početnih razgleda vile i neformalnih pregovora, do useljenja na kraju ipak neće doći.
Prva nova šansa za nesretni objekt bio je natječaj iz kolovoza ove godine koji, pomislili bi zlobnici, kao da je konstruiran baš s razlogom da se na njega nitko ne javi.
A zašto i bi, kad stvari s vilom na Pantovčaku 258 - nikad nisu bile tako jednostavne?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....