ANTO NOBILO 'Pogriješio sam. Perkoviću sam trebao savjetovati da preseli u Veliku Goricu'

ZAGREB - Odvjetnik Josipa Perkovića Anto Nobilo ustvrdio je danas da je očito pogriješio što svom branjeniku nije predložio da se iz Zagreba preseli na područje Zagrebačke županije, budući da je Županijski sud u Velikoj Gorici u slučaju Zdravka Mustača odbio njemački zahtjev za izručenjem, suprotno pravomoćno potvrđenoj odluci zagrebačkog Županijskog suda u Perkovićevom slučaju.

"To nam je najveće procesna pogreška u ovom predmetu jer je u Hrvatskoj, izgleda, važno gdje stanujete", rekao je Nobilo kroz smijeh novinarima u svom odvjetničkom uredu nakon što je izvijestio da je danas u 10 sati podnio ustavnu tužbu sa zahtjevom za privremenom zabranom Perkovićeva izručenja Njemačkoj dok se ne okonča postupak pred Ustavnim sudom.

Novinari su ga, naime, pitali zašto svom branjeniku nije savjetovao preseljenje, s obzirom da je velikogorički sud odbio izručiti Mustača kojega Njemačka, kao i Perkovića, traži temeljem europskog uhidbenog naloga zbog umiješanosti u ubojstvo političkog emigranta Stjepana Đurekovića 1983. "Pokazalo se da je dobitna kombinacija Zagrebačka županija, i ja priznajem pogrešku. To je moja pogreška", dodao je Nobilo.

Ustavna tužba ima 32 stranice, a Nobilo očekuje brzu odluku Ustavnoga suda budući da je rješenje o izručenju pravomoćno. "Kako se izručenje očekuje vrlo brzo, jer je rješenje pravomoćno i ovisi o tehničkim detaljima dogovora hrvatske i njemačke policije, jasno da očekujem brzu i hitru odluku o privremenoj mjeri. Što će biti vidjet ćemo u narednim satima, možda dan-dva", kaže Nobilo dodajući da ne zna hoće li i kada Ustavni sud odlučivati o podnesenoj tužbi.

"Na potezu je Ustavni sud, vidjet ćemo hoće li donijeti odluku prije postupanja policije ili će policija biti brža. No, to nije u mojim rukama", rekao je Perkovićev branitelj.

U tužbi, dodao je, navodi kako je Perkoviću povrijeđeno više Ustavom zajamčenih prava te da su rješenja sudova (zagrebačkog Županijskog te Vrhovnog suda koji je potvrdio prvostupanjsku presudu) donesena kršenjem zakona. Posljedica tih odluka je uhićenje Perkovića, odnosno gubitak slobode, a sloboda je temeljno ustavno pravo koje je zaštićeno konvencijom o ljudskim pravima koju naš Ustavni sud primjenjuje kao domaće pravo, navodi Nobilo.

Problem je, tvrdi, što i Vrhovni i Županijski sud smatraju da članak 10 Zakona o pravosudnoj suradnji sa zemljama EU pokriva i zastaru. "Gdje to piše? Mi smatramo da ne pokriva i imamo dobre razloge za to", rekao je te dodao da u tužbi Ustavnome sudu navodi i primjere koji pokazuju da jedino hrvatski sudovi sude na taj način, dok svi drugi, koji imaju iste zakone koji su usklađeni s europskom okvirnom odlukom, sude na drugi način.

Potvrdio je da je Perković danas bio kod njega kao i to da je policija bila kod Perkovića. "Policija je svaki dan kod njega jer su mjere takve", kazao je.

Podsjetio je i na izjavu svog branjenika da će "poštivati odluke hrvatskog suda, ali isto tako iskoristiti svaku zakonsku mogućnost". "On je spreman na svaku soluciju", kaže Nobilo.

Ako i dođe do suđenja u Njemačkoj, smatra da neće doći do presude Perkoviću. "Mislimo da imamo više nego dobar slučaj u rukama. Pripremali smo se 5-6 godina, i imamo 54 filea dokaza i ako dođe do suđenja bit će to ozbiljna pravna bitka i ne mislimo da ćemo u njoj izgubiti", ustvrdio je. Ali, idemo korak po korak, vidjet ćemo što će Ustavni sud reći, zaključio je Nobilo.

'Ne donese li Ustavni sud privremenu mjeru, tužba bi izgubila svrhu'

On tvrdi i da bi ustavna tužba, u slučaju nedonošenja privremene mjere, imala samo deklarativno značenje i izgubila svoju svrhu.

"Smatram da će Ustavni sud prihvatiti zahtjeve, no bez obzira na ishod nastavljamo pravnu bitku", kazao je Nobilo Hini. Dodao je da pravnu zaštitu Perković ubuduće može tražiti i od Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu, ali i da bi mišljenje o primjeni zakona u ovom slučaju trebao dati i Europski sud pravde u Luxemborugu.

Na početku opširne ustavne tužbe na više od 30 stranica Nobilo zahtijeva da se prije upuštanja u meritum tužbe donese odluka o izuzeću ustavnog suca Davora Krapca koji je u medijima, suprotno Perkovićevoj obrani, tvrdio da moguća zastara ne smije biti razlog odbijanje izručenja.

Nadalje, Nobilo tvrdi da su odlukom o izručenju izvanraspravnog vijeća Županijskog suda, koju je naknadno potvrdio i Vrhovni sud, Perkoviću povrijeđena ustavna i konvencijska prava jer je sud donio nezakonito rješenje kojima se, između ostalog, "oduzima sloboda građana", s obzirom da se sudske odluke o ovom slučaju svode na uhićenje i predaju. "Tome treba dodati da je njemački sud u ovom slučaju već odredio pritvor, tako da će se lišenje slobode nastaviti i nakon što europski uhidbeni nalog (EUN) bude izvršen", navodi Nobilo.

Ističe da su Perkovićeva ustavna prava povrijeđena jer je Županijski sud zanemario odredbu Zakona o međunarodnoj pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima država članica EU koja propisuje da je razlog za odbijanje EUN-a zastara prema domaćem zakonodavstvu. Isti stav zauzeo je i Vrhovni sud zaključivši da pitanje zastare spada pod termin "dvostruka kažnjivost" te da se temeljem tog članka ni zastara ne treba provjeravati, podsjetio je Nobilo. On, suprotno sudskim stavovima, smatra da isključenje provjere dvostruke kažnjivosti znači isključivo to da kod kaznenih djela pobrojanih u katalogu EUN-a, među koja spada i ubojstvo, država izvršenja nema pravo odbiti zahtjeva za predajom zbog toga što djelo na koje se zahtjev odnosi ne predstavlja kazneno djelo po njezinu zakonodavstvu.

U ustavnoj tužbi Nobilo navodi da je odluka Vrhovnog suda u suprotnosti i s europskom praksom te da se Perković zbog toga nalazi u neravnopravnom položaju u odnosu na sve ostale građana. Svoje tvrdnje potkrepljuje brojnim primjerima iz međunarodne znanstvene literature i sudske prakse kao i teze da su mu povrijeđena ustavna i konvencijska prava o jednakosti pred zakonom.

U odnosu na zastaru ponavlja da su sudovi zauzeli pogrešno tumačenje zakona i time prekršili materijalno kazneno pravo, Zakon o kaznenom postupku, ali i ustavne odredbe koje propisuju primjenu najpovoljnijeg zakona, prema kojemu je Perkoviću zastara nastupila 15 godina nakon ubojstva hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića, odnosno 1998.

Konvencija o ljudskim pravima u Perkovićevu je slučaju, po Nobilovim riječima, povrijeđena i pred njemačkim sudovima, jer je za njim raspisana tjeralica, a potom i uhidbeni nalog premda on nikada nije dobio poziv da se u svojstvu okrivljenika pojavi pred policijskim ili pravosudnim tijelima u toj zemlji.

Tužbi je priložio i izjavu Vinka Sindičića koji je pred javnim bilježnikom potpisao da je tijekom suđenja Krunoslavu Pratesu za Đurekovićevo ubojstvo lažno svjedočio po uputama njemačkih vlasti.

Pravo na pošteno suđenje Perkoviću je, dodaje, povrijeđeno i u Hrvatskoj jer gotovo da i nije bilo istaknute osobe iz političkog života koja se nije očitovala o potrebi Perkovićeva izručenja njemačkom sudu.

Kao najočitije javne istupe u kojima se tražilo izručenje naveo je izjave povjerenice za ljudska prava i pravosuđe EU Viviane Reding, predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka i nekoliko njegovih stranačkih kolega, ali i priopćenje stranke HSP Ante Starčević te izjave predsjednika zagrebačkog Županijskog suda Ivana Turudića, predsjednika Vrhovnog suda Branka Hrvatina te ustavnog suca Davora Krapca.

Nobilo je podsjetio i da je Vrhovni sud propustio od Europskog suda pravde u Luxembourgu uputiti zahtjev za tumačenje prava Unije obuhvaća li ispitivanje dvostruke kažnjivosti i zastaru te da li se zastara kaznenog progona utvrđuje po pravu države moliteljice ili države izručenja.