ANTE TOMIĆ Ne očekujem da u Vodicama žive samo inteligentna bića, ali ovakva koncentracija kretena jednostavno je zapanjujuća

ZAGREB - Kad se, zaboga, sazrijeva u ovoj zemlji? Koje godine moraš imati da bi te u našem društvu smatrali odgovornom, odraslom osobom? Čitam objašnjenje kako su šestorica vodičkih budala detonirala vojni eksploziv na Trgu bana Jelačića iz čiste mladenačke obijesti, a jedan od njih ima trideset. Ima li netko tri desetljeća u guzici, meni se čini da bi mu morale biti jasne posljedice njegovih postupaka. Pa i najmlađi je među njima napunio dvadeset šest. Ja se u toj dobi odavno već nisam cerekao ako bi negdje gruhnulo. S dvadeset šest, napokon, nisam sebi mogao priuštiti da završim u zatvoru jer sam bio zaposlen, oženjen i imao dijete.

I ako ne gledate onoga starog konja, oca jednog od bombaša, koji je opremio i obučio skupinu, uhapšeni su daleko prestari da bismo njihovu svinjariju opravdali hirom dokone studentarije. Jer, oprostite, kako netko može imati dvadeset šest i još biti student? Sedam godina studirati povijest? Ne čini li se nešto predugo za studij koji traje četiri? Dobro, složit ću se, dosta objašnjava činjenica da je mladić u Hrvatskoj demokratskoj zajednici.

Eksplozivna ideja

Hadezeovci i inače, u mnoštvu je slučajeva dokazano, studiraju dulje od prosjeka. Autentični hrvatski domoljubi trebaju nešto više vremena da im možđani upiju gradivo. Ne more se, pajdo, učit dok hrvacki narod stradaje pod srbokomunističkon čizmon. Ne iđe to.

Ipak, čak i kad je netko član Gradskog odbora HDZ-a i veteran studija povijesti, izmiče nam objašnjenje događaja na centralnom zagrebačkom trgu. Meni se čini nevjerojatnim i da se jedan čovjek dosjetio nečega tako bezumnog, a ovdje su se šestorica njih, svi iz istog mjesta, okupili da to naprave. Ne očekujem, naravno, da u Vodicama žive samo inteligentna bića, ali ovakva koncentracija kretena jednostavno je zapanjujuća. Nedokučivo je kako su šestorica njih, bez nekakvog osobitog povoda, bez političkog cilja i ideološke platforme, mjesec dana učili o eksplozivima, spajali žice s upaljačem i električnim detonatorom, činili pokuse u kamenjaru, a da se nijedan nije u određenom trenutku zaustavio i upitao: Ej, ljudi, koji nam je kurac, jesmo li mi normalni?

Sjećate li se Briana Murraya?

Njihov incident vabi da iskonstruiramo nekakvu teoriju urote, zamislimo tajanstvenu organizaciju koja ih je financirala, trenirala i poslala siju kaos i paniku na hrvatskim ulicama. Zgoda bi dobila smisao i bilo bi nam u jednu ruku lakše da znamo da netko, kako bi se reklo, stoji iza vodičkih bombaša. No, ja ne bih pošao tim putem. Ostavio bih sve kako jest. Naprosto, riječ je o zbunjujućem i besmislenom djelu jedne razorne svemirske sile koja se zove glupost.

Nije to, kad pogledate, ni tako rijetko kako se čini. Jedne su novine jutros otkrile kako je pedeset devetogodišnji Ivan Šprljan, koji je mladiće uputio u sastavljanje bombe i nabavio im eksploziv, oženjen za sestru Zvonka Bušića, čuvenog mučenika i borca za hrvatsku neovisnost. Nepravedno bi, dakako, bilo Bušića okrivljavati za ovo na Trgu bana Jelačića, ali mislim da je njegov herojski podvig iz rujna 1976., kojim se zlatnim slovima upisao u našu povijest, dosta dobar ključ za ovu zagonetku. Ako i nije imao veze s mamlazima iz Vodica, Bušić je u duhu bio s njima.

Kad je u pretinac na stanici njujorške podzemne željeznice smjestio bombu, koja će kasnije ubiti policijskog službenika Briana Murraya, Zvonko Bušić u bitnome nije učinio ništa pametnije i bolje nego su učinili naša šestorica. Njegovo je djelo, istina, široko prihvaćeno kao rijetko plemenita žrtva za slobodu hrvatskog naroda, ali uistinu nema nijednog razumnog razloga da ga takvim doživimo. Kako je ijednom Hrvatu u jugoslavenskoj komunističkoj diktaturi pomoglo da je jedan američki policajac poginuo? Što smo mi bili Brianu Murrayu i što je Brian Murray bio nama?

Bila je to nepromišljena tragedija, štetan i glup teroristički akt koji je prije kompromitirao ideju hrvatske državne nezavisnosti.

U ovome svjetlu trebamo, mislim, promatrati i vodičke bombaše. Kad je terorizam u pitanju, kakav god on bio, obično su tu nekakvi besposleni egzibicionisti kojima škola ne ide najbolje. Ljudi tako glupi da ne povezuju ni jednostavnije pojmove. Znaju povezati samo crvenu i plavu žicu, a ni to im svaki put ne uspjeva, piše Tomić za Slobodnu.