HRVATSKI POGLED NA PRILIKE U BiH

ANALIZA DOKUMENTA KOJI ĆE DEFINIRATI HRVATSKU POLITIKU PREMA BiH Donosimo pet točaka i ključne poruke u Deklaraciji

 Predloženim tekstom parlament od svih državnih institucija zahtijeva da se angažiraju kako bi se nastavilo pomagati Hrvatima u susjednoj državi
 Boris Kovačev / CROPIX

“Opstanak i funkcionalnost BiH zahtijevaju da svi njezini konstitutivni narodi i građani budu ravnopravni, da u nju imaju puno povjerenje i vjeruju u njezinu budućnost. Hrvatski sabor izražava nadu da će proces nužnih izmjena izbornog zakonodavstva vezano za izbor članova Predsjedništva BiH, Doma naroda Parlamenta F BiH i izbor za Gradsko vijeće Mostara biti ostvaren provedbom spomenutih odluka Ustavnog suda BiH te će osigurati legitimnu i proporcionalnu zastupljenost konstitutivnih naroda i svih građana. Hrvatski sabor očekuje rasvjetljavanje svih dosad nerazriješenih slučajeva ubojstava Hrvata u BiH, od povratnika do najviših dužnosnika, te učinkovito procesuiranje ratnih zločina uz potpuno jednak tretman pripadnika svih naroda”, najvažniji su zaključci prijedloga Deklaracije Hrvatskog sabora o položaju Hrvata u BiH, važnog dokumenta o kojem će se uskoro raspravljati u parlamentu.

Snažne optužbe

Radi se o dokumentu u kojem se iznose snažne optužbe o marginaliziranosti Hrvata u BiH, koji će sigurno izazvati reakcije iz Sarajeva.

Novinari Jutarnjeg lista dobili su uvid u Deklaraciju, koja sadrži više od dvadeset stranica teksta i detaljno opisuje hrvatski pogled na prilike u BiH. Prema kojem su Alija Izetbegović i Bošnjaci forsirali unitarističku politiku, Srbi secesionističku, a Hrvati predlagali federalizaciju, koja je optimalno rješenje prema Deklaraciji. Ali nakon 2000., Hrvate se marginalizira “uz donošenje protuustavnih zakona, što je za posljedicu imalo političku i ekonomsko-socijalnu marginalizaciju hrvatskog naroda”. Pritom se iznosi i svojevrsna samokritika da “Republika Hrvatska nije dovoljno (ili uopće) reagirala na procese dekonstituiranja Hrvata u BiH, iako je Ustavom zadužena skrbiti se i štititi Hrvate bez obzira gdje živjeli”.

U preambuli Deklaracije navedeni su najvažniji dokumenti Republike Hrvatske, Ustav, Strategija o odnosima Republike Hrvatske s Hrvatima izvan Republike Hrvatske, Zakon o odnosima Republike Hrvatske s Hrvatima izvan Republike Hrvatske te Strategija nacionalne sigurnosti, koji predstavljaju osnovu i okvir za djelovanje institucija Republike Hrvatske na zaštiti položaja Hrvata u Bosni i Hercegovini. Iznosi se i teza kako Hrvatska ima i interes i obvezu očitovati se o položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini kao o strateškom državnom i nacionalnom pitanju za Hrvatsku.

Konkretno se zahtijevaju izmjene Ustava BiH i Izbornog zakona BiH, “koje trebaju osigurati harmonizaciju odnosa njena tri konstitutivna naroda te jednostavnost, transparentnost, upravljivost i ekonomičnost unutarnjeg uređenja Bosne i Hercegovine”. U nastavku Deklaracije navedeni su, kako piše, najeklatantniji primjeri i posljedice kršenja Daytonskog mirovnog sporazuma i zakona na štetu hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, ali i same države Bosne i Hercegovine.

“Distorzije Daytonskog i Washingtonskog sporazuma, odnosno Ustava BiH, nastale nametnutim amandmanima na ustave entiteta i iz njih izvedenim zakonima, imale su negativne posljedice na čitavu Bosnu i Hercegovinu, a posebice su se pokazale pogubnima za položaj Hrvata u BiH koji su malobrojniji u odnosu na druga dva konstitutivna naroda”, piše u prijedlogu o kojem će glasati saborski zastupnici.

Provedba na terenu

Proces dekonstituiranja Hrvata u BiH započeo je 2000. godine prijedlogom izmjena izbornih pravila na inicijativu voditelja misije OESS-a u BiH Roberta Barryja. Posljedica svih ovih amandmana je da su Hrvati, de facto, izgubili konstitutivnost u entitetu Federacije BiH, a u entitetu Republika Srpska nikada je nisu niti dobili zbog toga što je Odluka Ustavnog suda iz 2000. godine provedena samo u slovu zakona, ali nisu organizirani mehanizmi koji bi osigurali provedbu tih zakona na terenu.

Zato se od svih državnih institucija zahtijeva da se angažiraju kako bi se u BiH promijenili sporni zakoni i praksa, a Hrvatska nastavila pomagati tamošnje Hrvate.

Pet točaka: Ključne poruke u Deklaraciji

  • Hrvatski narod u Bosni i Hercegovini dio je jedne i nedjeljive hrvatske nacije, bez obzira na to u kojoj zemlji i u kojem dijelu svijeta pripadnici te nacije obitavaju.

  • Bosna i Hercegovina je, temeljem Aneksa IV (Ustava) iz Daytona, utemeljena kao država triju konstitutivnih naroda, što je definirano posebice preambulom Ustava.

  • Tri konstitutivna naroda u BiH (Bošnjaci, Hrvati i Srbi) ustavna su kategorija i činjenica koja se ne može i ne smije politički ignorirati.

  • Hrvatski član Predsjedništva BiH i treći je put izabran glasovima bošnjačkog naroda, što je i dalje moguće, čak i u slučaju da svi Hrvati u BiH glasuju za drugog kandidata, što je suprotno duhu Daytonskog mirovnog sporazuma.

  • Zahtijevaju se izmjene Ustava BiH i Izbornog zakona BiH, “koje trebaju osigurati harmonizaciju odnosa njezinih triju konstitutivnih naroda te jednostavnost, transparentnost, upravljivost i ekonomičnost unutarnjeg uređenja BiH”.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
14. studeni 2024 06:43