23 GODINE OD KRVAVOG NAPADA NA ZAGREB Ispovijest liječnika koji je spašavao živote: 'Najviše mi je u sjećanju ostao slučaj jednog ranjenog mladića...'

Križanje Vlaške i Draškovićeve ulice, Dječja bolnica u Klaićevoj, Hrvatsko narodno kazalište, Zrinjevac, Dom umirovljenika Centar i Zračna luka Pleso - prošle su točno 23 godine otkako su osvetničkim i kukavičkim činom pobunjeni Srbi raketirali Zagreb. Mete su bile civili.

Napadi su trajali dva dana, a kao sredstvo koristili su projektile iz raketnog sustava Orkan. Život je izgubilo sedam, a ranjeno je više od 200 hrvatskih civila.

Iako je od kobnog dana prošlo gotovo četvrt stoljeća, žrtve, njihove obitelji, ali i liječnici koji su sanirali ozljede ranjenicima još se dobro sjećaju početka svibnja.

Bio je to uobičajen radni dan za mladog kirurga Žarka Rašića. Rat je bio pri kraju, a s obzirom na to da se dan prije vodila vojno-redarstvena operacija Bljesak, bili su spremni za prijam ranjenika.

- Ne mogu se točno sjetiti koliko je bilo sati. Bio sam u bolnici i sjećam se da su se čule detonacije. Praktički dok još nismo ni znali što se događa, Hitna pomoć je dovela ranjenike. Prošlo je puno godina od tada, ali pamtim da ih je bilo šest kod nas u KB-u Sveti Duh - priča prof. Rašić, danas zamjenik ravnatelja te bolnice.

U KB-u Sveti Duh zbrinuti su ozlijeđeni članovi baletnog ansambla Hrvatskog narodnog kazališta, među kojima je bila i poznata primabalerina Almira Osmanović, kojoj je bila ozlijeđena noga.

- Počelo je zbrinjavanje pacijenata. Najteže je bio ozlijeđen mladić koji je imao prostrijelnu ranu srca. Ne mogu se sjetiti njegova imena, ali bio je student novinarstva i bio je pri kraju studija - prisjeća se Rašić koji je sudjelovao u operaciji koja je mladiću spasila život.

Uspjeli su zašiti srce i taj mladi čovjek je preživio. Iz današnje perspektive, Rašić kaže da je kod tako teške ozljede, osim znanja cijelog tima, u ovom slučaju ipak bilo i sreće.

- S odmakom mi se to čini kao neko nevjerojatno zbivanje. Danas mi je nevjerojatno zamisliti da na uobičajen radni dan nešto takvo doživim. Nevjerojatno je da je prije 23 godine Zagreb bio raketiran, da su bile borbe, da je bio rat, sirene... - priča Rašić i dodaje da je kao liječnik prošao rat i da se uvijek na ovaj dan bude uspomene.

Iako je teško prisjetiti se svih detalja, taj dan se praktički istodobno radilo na tri operacijska stola.

U kratkom vremenu svi su pacijenti zbrinuti, a nasreću svi koji su dovezeni na Sv. Duh preživjeli su krvavi napad. Dodaje kako ih ozljede te vrste nisu iznenadile, bile su uobičajene za rat, samo nisu očekivali da će biti napad na Zagreb i da će im pacijenti biti civili. I za kraj, pitali smo prof. Rašića kada je zadnji put operirao prostrijelnu ranu.

- Nasreću, više nisam imao tu priliku - zaključuje prof. Rašić.