CHUTZPATIK U BROOKLYNU

Hasidi u New Yorku: Moje čudesno ljeto u najzatvorenijoj zajednici u Americi

Vlak prolazi djelomično nadzemnim, a djelomično podzemnim trakom i redom idu Kingston, Atlantic, Jamaica, zatim novi vlak, pa autobus i onda još desetak minuta pješice do odredišta na samom rubu Queensa. Ukupno više od dva sata prevaljenog puta u jednom smjeru da bih se susrela s Drorom. Drora je rođena 1937. godine i njezina životna priča ima elemente koji će se kasnije ponavljati u mnogim intervjuima: alte heim ili “stari dom”, odnosno centralna i istočna Europa, rat, Holokaust, cionizam, Amerika i sve vezano za židovski ciklus života. Prije rastanka Drora mi želi otpjevati uspavanku “Rozhinkes mit mandeln” da mi na primjeru pjesmice pokaže kako su jidiš i hebrejski - mamelošen i Lašon ha-Kodeš - isprepleteni u jeziku hasida. Drora je jedna od mnogih osoba koje sam interjvuirala prošlog ljeta u okviru istraživanja o jeziku hasidskih Židova. Svi ispitanici bili su na neki način različiti, a na neki opet isti: bili su ortodoksni Židovi koji su jidiš smatrali jezikom židovstva i doma.

Kad nakon deset godina istraživanja različitih židovskih jezika odlučite da će vam područje užeg istraživanja za doktorski rad biti jezik ultraortodoksnih hasidskih Židova u Brooklynu, onda se trebate pripremiti na to da će put do ulaska u izoliranu zajednicu biti trnovit i da ćete morati kucati na razna vrata sve dok vam članci na rukama ne prokrvare.

Istraživačka poslastica

No, lingvističkoj sreći nema kraja kada uspijete ući u zajednicu u kojoj vas čeka istraživačka poslastica - izvorni govornici jidiša sa svim svojim običajima i stilom života koji i dalje njeguje tradiciju europskog štetla. Štetlom su se nazivali mali gradovi s velikim brojem židovskih stanovnika u središnjoj i istočnoj Europi prije Holokausta.

Kada vam netko na jidišu kaže da ste chutzpadik, onda prvo trebate razmisliti jeste li u nevolji. Chutzpah može značiti da ste imali dovoljno hrabrosti napraviti nešto ili, pak, da ste se drznuli napraviti nešto što ne biste smjeli. Tako sam ja postala chutzpadik u hasidskom svijetu Brooklyna kada sam odlučila zabilježiti kako hasidi 21. stoljeća u New Yorku govore.

Ovisno o tome kojoj skupini pripadaju, tj. koji je stupanj izoliranosti zajednice u kojoj žive, njihov govor varira. Gotovo niti jedna osoba ne govori standardnim američkim engleskim. Najbolji govornik engleskog govori Hassidishe English, odnosno engleski s izrazitim naglaskom i s toliko posuđenica iz jidiša da ga govornik engleskog kojemu je jidiš nepoznat ne može razumjeti.

Krajni ekstrem među ovim govornicima čine članovi satmarske zajednice, koji s puno teškoća komuniciraju na engleskom i izniman im je napor i osnovna komunikacija na engleskom jeziku. Valja napomenuti da govornici koje spominjem imaju dvadesetak godina i rođeni su u New Yorku.

Nevidljivi susjedi

Za potrebe svojeg istraživanja uspjela sam intervjuirati članove zajednica Chabad Lubavitch, Vizhnitz i Satmar. Zanimljivo je napomenuti da su članovi satmarske zajednice anticionisti koji ne priznaju zemlju Izrael smatravši da ju može utemeljiti samo Mesijin dolazak.

Moj ”tabor” bio je u četvrti Crown Heights, gdje sam preko poznanika koji su imali poznanike koji su nekoga znali... iznajmila dio u kući jedne hasidske obitelji.

Crown Heights sjedište je zajednice Chabad Lubavitch. Velika avenija zvana Eastern Parkway dijeli ovaj kvart. S jedne strane stanuje crnačko stanovništvo, s druge židovsko. Suživot se odvija tako da su jedni drugima nevidljivi. Ovo je čak i uspješan suživot s obzirom na tenzije koje su kulminirale velikim sukobima i s nekoliko ubojstava 1991. godine. Sama zajednica Chabad Lubavitch unutar sebe je podijeljena na mešikhists i antimešikhists. Naime, zajednicu je od 1951. do 1994. vodio rabin Menachem Mendel Schneerson, koji je imao toliko gorućih sljedbenika da su neki od njih smatrali da je on sam Mesija. Nakon njegove smrti i bez nasljednika, zajednica Lubavitch nije znala kako nastaviti dalje i hoće li se rabi vratiti kao Mesija. Ova dvojba nastavlja se i danas. Kad hodate ulicama Crown Heightsa, vrlo je lako znati tko je kakvih uvjerenja - oni koji vjeruju da je rabi Schneerson bio Mesija, na kućama imaju izvješene velike zastave s porukama na hebrejskom: “yechi adonaynu moreynu v’rabbaynu melech hamoshiach l’olam va’ed,” “neka dugo živi naš gospodin, naš učitelj, naš rabin kralj Mesija uvijek i zauvijek.”

Kada su Lubavitchi nakon rata obnavljali svoju zajednicu, njihov rabin institucionalizirao je neobičnu kampanju: aktivno lobiranje među sekularnim Židovima kako bi ih se vratilo u okrilje ortodoksnog judaizma (kiruv). Zahvaljujući uspjehu te kampanje zajednice Lubavitch imaju veliki broj baley-tschuves - ”povratnika vjeri”. U hijerarhijskom svijetu hasidskog judaizma baley-tschuves razlikuju se od onih koji su frum, odnosno religiozni od rođenja.

Nakon dolaska u Crown Heights shvatila sam da svaka obitelj posjeduje imenik zvan Tzach, u kojemu su kontakti svih članova zajednice. Uz taj imenik i još neke kontakte koje sam dobila od obitelji od koje sam unajmila stan, prvih nekoliko dana provela sam na telefonu i svima recitirala isti spiel o svom istraživanju. Neki bi zakazali susret pa ga otkazali, onda ga odgodili ili slično, ali uglavnom - na kraju bih ipak nekako osvanula u njihovu dnevnom boravku. U svakom Chabad domu zidove krase velike fotografije rebbe Schneersona. Svaka kuća ispunjena je beskonačnim nizom polica s knjigama, fotografijama brojnih obiteljskih vjenčanja i djece te u nijednoj nema televizije. Hasidi ne gledaju televiziju i ne slušaju radio jer ih sekularni sadržaji ne zanimaju.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg lista

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
15. rujan 2024 16:37