ISPRED OBJEKTIVA

FOTOSENZACIJA NEDJELJNOG Zorana Rajić: Lijepa montažerka koja je ovisna o Formuli 1

Kad ne eksperimentira kao glumica i model 24-godišnja Zagrepčanka završava montažu na Akademiji dramskih umjetnosti, opsjednuto prati Formulu 1, juri svim mogućim vozilima i uživa u svom pristojnom dečku
 Marko Miščević/CROPIX

.

Zorana Rajić ima sve što je potrebno za posao modela, ali njezin je posao, kaže, iza kamere. Obožava i bavi se fotografijom, završava montažu na Akademiji dramskih umjetnosti, a okušala se, i to vrlo uspješno, i kao glumica. Zgodna 24-godišnjakinja ljubiteljica je brzina i ne propušta utrke Formule 1, a na neke se potrudi i otići pogledati ih uživo. Ona je, u neku ruku, san svakog muškarca, no njezin muškarac je jedan ekonomist.

Mlada Zagrepčanka za svoj poziv odabrala montažu koju je upisala sa samo 17 godina.

- Filmom sam se počela baviti kad mi je bilo 11 godina i tada sam snimila svoj prvi film s filmskom grupom u osnovnoj školi. Već tada sam znala da ću se time baviti u životu. Na nagovor tate odlučila sam otići na montažu jer mi je rekao da za režiju treba ipak malo više iskustva. I imao je pravo! Nekako se moji i očevi putevi isprepliću, jer i on je nekad, budući da radi na HTV-u, znao odglumiti pokoju sporednu ulogu u serijama. Baš tako sam i ja završila u seriji “Sve će biti dobro” - priča Zorana.

Ulogu maturantice Sunčice dobila je na castingu za seriju, a iako nije previše nade polagala da će biti odabrana, producentima je upravo Zorana, iako do tada nije imala glumačkog iskustva, bila savršena za traženi lik.

- Tada sam bila na trećoj godini Akademije i željela sam iskusiti sve aspekte filmske i televizijske produkcije. Naravno, gluma je jedan od najprivlačnijih. U to vrijeme na Akademiji sam čula da će biti casting za seriju. Tu sam vidjela priliku za novo iskustvo. Dobila sam tekst i morala ga odglumiti. Nakon selekcije su me ponovno pozvali i odlučili da sam ja ta - kaže montažerka.

Iskustvo s obje strane

Gluma joj je, napominje, bila dobro iskustvo da upozna svijet i ispred kamere.

- Svakodnevni boravak na setu iskoristila sam, naravno, kad je za to bilo vremena, da zavirim i naučim kako funkcioniraju stvari na setu, što je izvrsno iskustvo i praksa za moj budući rad. A i bilo je zgodno ponekad biti netko drugi, iz čije se kože nakon odrađenog posla može izaći i opet biti svoj - kaže.

Zorana se nerijetko nađe i ispred objektiva fotoaparata.

- Kad sam imala 13 godina, agenti iz Milana su me vidjeli na cesti i ponudili mojim roditeljima da odem u Milano i počnem karijeru modela. Međutim, mama je rekla da sam premlada i da je škola bitnija. Imala je pravo. Tko zna, možda sam mogla i uspjeti u svijetu visoke mode, ali onda nikad ne bih shvatila da me zapravo zanima ono što se događa s druge strane tog svijeta. Vrlo rado bih se okušala kao modni fotograf, ali ne i model. Moram priznati da ne bih imala ništa protiv budžeta s kojim raspolažu modni fotografi. U ULUPUH-u se svake godine izlažu fotografije, odnosno radovi studenata Akademije, pa mogu reći da sam svoj rad i javno pokazala. Iako ne mislim da sam savršeni fotograf, uživam u fotografiranju i s mnogo ljubavi bilježim prizore iz svakodnevnog života - otkriva.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 18:56