PIŠE DUŠAN MILJUŠ

FOTO, VIDEO Beogradska policija: Znamo prati nas imidž brutalnosti. Ali zato nas se kriminalci boje, a građani su sigurniji

 Danijel Soldo/CROPIX

ZAGREB - Kriminalci ih zovu “devedestdvojka”. Kolege novinari reći će za njih: “Kerovi, najgori su!”. Na YouTubeu se može naći na desetke snimaka Interventne jedinice beogradske policije. Dovoljno je upisati policijska brutalnost. Neke od videoklipova snimili su i njihovi kolege.

Brutalna jedinica

To je naprosto dio imidža jedinice od čega ne bježi ni njezin zapovjednik, 38-godišnji Toma Radovanović. Uostalom, njegov prethodnik smijenjen je nakon što je krajem ožujka prošle godine policajac Miljan Raičević usmrtio mladića Đorđa Zarića koji je u ruci držao repetirani pištolj. Bilo je prosvjeda, a naš sugovornik i godinu i pol nakon tog događaja o njemu govori s nelagodom.

- Znam, prati nas taj imidž brutalnosti, naročito iz 90-ih godina, ali to nastojimo promijeniti. Ali, činjenica je da s nama nema kompromisa, kriminalci to znaju. I postupamo isključivo po zakonu i mi radimo ciljano. Kontroliramo osobe iz krim miljea, klubove, splavi, diskoteke, ljude koji ih osiguravaju. Mi ćemo samo registrirati s kim su kriminalci u društvu, gdje se kreću, kakve automobile voze. Ono što zabilježimo prosljeđujemo kolegama iz kriminalističke policije. S njima usko surađujemo - kaže nam naš sugovornik.

Njihova baza u sjedištu je beogradske policije, višekatnici u Ulici Despota Stefana. Na staklu ulaznih vrata dominiraju tjeralice za Ratkom Mladićem i Goranom Hadžićem .

Ulazimo u predvorje i dok čekamo uobičajenu proceduru dolazi jedna žena i pita gdje da izvadi potvrdu o nekažnjavanju.

Dekor šezdesetih

“Morate otići u stanicu milicije na vašem području!”, odgovara joj dežurni policajac. Termin primjeren nekom drugom vremenu u koji se potpuno uklapa interijer uprave, kojeg skriva relativno svježa fasada, desetak Toyota Land Cruisera i Mistsubishija na parkingu ispred uprave, ali i ima i terenaca koji su već davno za rashod. U zgradi vrijeme kao da je stalo prije pedesetak godina. Željezni ormari, izblijedjeli štokovi na kojima ponegdje boje nema do drveta, hladni podovi od kulira. Na suvremeni CSI podsjeća jedino tirkizna zastava s natpisom “crime scene investigation”, dar američkih kolega.

Ulazimo u prostrani ured zapovjednika Radovanovića, krećemo ka oker trosjedu primjerenijem kakvom dnevnom boravku, ali nas njegov zapovjednik obzirno upozorava:

- Nemojte, razvaljen je! Vi sjedite preko! - pa potone u spužvu. U socrealistički interijer savršeno se uklapa i hladnjak Obodin s kraja šezdesetih.

Superiorna oprema

- Mi imamo najbolju opremu. Mi ne radimo uobičajene policijske poslove. Naša nadležnost je područje cijeloga grada i izuzetno smo ponosni na to što, poput antiterorističkih jedinica, odmah idemo u akciju. Kod nas se situacija može promijeniti u minuti. Unatoč tome što postupamo prema vrlo opasnim osobama i u rizičnim situacijama, ove smo godine samo pet puta uporabili oružje”, kaže nam zapovjednik Radovanović. I nakon statističkog brifinga konačno odlazimo u jednu od susjednih prostorija. U interijeru 60-ih hi-tech “policijski reality show”. Njegov zamjenik online na laptopu gleda što mu radi ophodnja na terenu. Na dvije plazme prikazuju se plan Beograda. Plavi trokutići pokazuju gdje se kreće neka druga “Toyota s interventnim timom”.

- Na ovaj način znamo gdje nam je u svakom trenutku interventni tim i što radi. Ukoliko je potrebno, možemo im izdati upute o daljnjem postupanju, kontrolirati njihov rad. Otkad smo uveli kamere, bitno se smanjio i broj pritužbi na naše postupanje - pojašnjava nam zamjenik zapovjednika.

Jedinica u akciji

- Jedan je odvjetnik došao prijaviti moje policajce da su bili brutalni prema njegovu klijentu, invalidu. Pustio sam ga da ispriča sve što je bilo, a onda sam mu pustio snimku. Pocrvenio je i otišao bez podnesene prijave - kaže nam Radovanović.

Integralnu verziju pročitajte u današnjem izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 23:32