SPEKTAKULARNA GLUMICA

FOTO Mirna Medaković: 'Slučajno sam počela glumiti. Bilo mi je toliko zabavno da sam od toga napravila profesiju!'

Mirna Medaković u najnovijem broju magazina Svijet koji možete pronaći u paketu s Nedjeljnim Jutarnjim

Mirna Medaković je lijepa, pametna, odlična glumica - i potpuno neupotrebljiva za celebrity tračeraj. Niti što očekuje niti pokušava zadovoljiti očekivanja. Pristojna je, iskrena i dobronamjerna. Njezina silna energija osjeća se kao elektricitet koji stvara gdje god uđe. Između njezinih proba za predstavu “Zujanje” s teatrom Epilog, plesnih treninga za “Ples sa zvijezdama” i tekućih obaveza, za razgovor nam je ostala večer, piće u gradu na kraju dana, na rezervnim baterijama.

“To ti je listopad”, kaže Mirna u najnovijem broju magazina Svijet koji se nalazi u paketu s Nedjeljnim Jutarnjim. “Kao kad počne škola. Svi su se vratili i svugdje se nešto radi.” Piće u gradu na rezervnim baterijama. “Kako mislite zašto sam u Plesu sa zvijezdama?” pita. “Otkad sam vidjela Neru (Stipičević) na onom podiju, želim tamo plesati. I evo, zvali su me.” Tako je bilo i kada je čula da Ivica Kunčević na Dubrovačkim ljetnim igrama postavlja “Hamleta”. Nije bila ni u planu za prvu podjelu. “Čula sam za Hamleta i pomislila kako bi bilo divno igrati Ofeliju. I evo, zvali su me.” Pa je s Lukom Dragićem kao Hamletom odigrala svoju dosad najozbiljniju ulogu. Mirni tako svašta dođe samo od sebe, ali ne slučajno.

Čekanje nedjelje

Suprotno od svega što tvrdi današnja self-help industrija, Mirnina je teorija da treba znati u što će zagristi, ali da je još važnije znati dobro odustati. Jer se tako oslobodiš za iduću, još bolju priliku. Upravo je gledamo u seriji “Nedjeljom ujutro, subotom navečer”. Snimila je još osam serija, igrala u “Ponosu Ratkajevih”, u “Sve će biti dobro”, “Dolini sunca”, u četiri filma, posljednji su “Noćni brodovi”. Igra u kazalištu, sinkronizira crtiće, snima radiodrame. I radionapetnice. Divan izraz “za radiodrame u kojima nekog ubiju”, za trilere. “Radiodrame obožavam, znate da kad vas zovu na snimanje, nikad ne znate cijelu podjelu? Onda jedva čekamo da vidimo koga ćemo od kolega tamo sresti i veselimo se kao mala djeca.”

Uvijek traži još posla, ne voli predugo mirovati. Kad je diplomirala na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu, deset mjeseci nije mogla dobiti nikakav posao. To ju je, kaže, obilježilo. “Osjećala sam se tako jadno. Pun si želje i snage, znaš da možeš dobro raditi, a nitko ti ne da ni priliku, kucaš na vrata i ništa, pa opet drugi krug...” Danas je sasvim suprotno, Mirna čeka nedjelju, bilo koji slobodan dan da udahne, zabije se na internet, ode u kino. “Gledala sam ‘Ljubav’, prekrasan je, a Emmanuelle Riva je veličanstvena.” Unatoč tome što danas puno radi, zbog onoga što je iskusila nakon diplome ne može se uljuljkati u osjećaj sigurnosti. Kući nakon razgovora odlazi tramvajem. “Ne pada mi na pamet dizati kredit ni za auto, a kamoli za nešto veće. Nikad ne znaš, stvari se uvijek mogu promijeniti.” Nije to toliko pesimizam ili strah, više bezuvjetno prihvaćanje promjene. “Meni je u životu bitno samo da se zabavljam”, kaže. “Ne želim sada ispasti neozbiljna, ali u stanju sam raditi samo ono što mi je gušt. Prilagodit ću se sistemu, podnijeti probleme i frustracije, sve dok na posao odlazim s osmijehom.” Mirnu smo otkrili kao 19-godišnjakinju u sapunici “Zabranjena ljubav”, kao Maju, kćer zlog zagrebačkog gradonačelnika. Odmah je iskočila. Potpuno prirodno i životno je izgovarala one grozne sapuničarske rečenice s kojima su se i njezini puno stariji kolege mučili. Životna, erotična, energična, bila je pravo osvježenje. I još je. “Bilo nas je dosta naturščika na tom snimanju i profesionalci su se mrštili na nas. Tada mi nije bilo jasno, ali danas ih mogu razumjeti, iako meni amateri uopće ne smetaju, naprotiv”, kaže. Imala je 19 godina i već je osam godina učila glumu, prvo u Društvu Naša djeca pa u učilištu ZeKaeMa, ali bila je uvjerena da neće postati glumica. Njezin izbor bila je politika, htjela je mijenjati stvari. Upisala je politologiju i dogurala do Zelene akcije. Što znači da bi nekim uobičajenim slijedom upala u politiku negdje sredinom 2000-ih. Sva sreća da ju je Sanja Vejnović nagovorila da ode na audiciju za sapunicu. A i da nije, Mirna bi teško prošla u politici. “Što mislim, to i kažem. Za pola sata ću možda govoriti nešto drugo, ali zato što ću i misliti drugačije. Ne želim promovirati nešto iza čega ne stojim u potpunosti, samo da bi ljudi mislili da sam dosljedna.”

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
21. studeni 2024 00:36