ZAGREB - Tvrtka Karašica-Vučica d.d. za vodno gospodarstvo i graditeljstvo iz Donjeg Miholjca imala je 2009. godine prihode od 39 milijuna kuna. Iduće godine im se rezultat ponešto pokvario, pa su uprihodovali 32 milijuna kuna. Od tih ukupno 71 milijun kuna prihoda u dvije godine, tvrta Krašica-Vučica od države je dobila - 69 milijuna. Dakle, da nisu kroz javne natječaje ostvarili apsolutno sve svoje poslove, ova kompanija ne bi postojala.
Tvrtka Šumarstvo iz Slatine ima sličnu priču. Prihodi u 2009. godini bili su oko 4 milijuna, u 2010. ne bitno manji, a na državnim poslovima su zaradili 5,8 milijuna kuna. Šare d.o.o. iz Zemunika je HEP-u prodao električne opreme za 5,2 milijuna kuna, a u 2010. imali su prihode od 5,8 milijuna kuna.
ZA PRETRAŽIVANJE BAZA PODATAKA SVIH JAVNIH NABAVA OD 2009. DO DANAS KLIKNITE OVDJE!
Tvrtka Vuka d.d. za vodovodno gospodarstvo i graditeljstvo iz Osijeka u službenim podacima Fini prijavila je 80 milijuna kuna prihoda u 2009. i 2010. godini. U istom je razdoblju kroz javne natječaje povukla VIŠE od toga, čak 84 milijuna kuna. To ne znači da su svi natječaji bili namješteni, ili da se radi o kriminalnim radnjama. Međutim, javnost će po prvi puta saznati točno kojim privatnim firmama ide javni novac, pod kojim uvjetima i u kojim količinima.
Svi će moći vidjeti sve
Koje su sve tvrtke poslovale s državom u posljednjih dvije godine, koliko se novca tu okrenulo, tko je ponudio točan iznos vrijednosti ugovora i kada su ugovori potpisani, uskoro će znati cijela hrvatska javnost. Nedjeljni Jutarnji ekskluzivno donosi priču o projektu koji će protresti državu.
Projekt je to koji će pokušati korupciji stati na kraj s transparentnim iznošenjem detalja o svim javnim nabavama od 2009. na ovamo. Na temelju toga svi građani moći će vidjeti kako posluje država. Autor projekta je poznati komunikacijski savjetnik i internet aktivist Marko Rakar, koji nam je samo nekoliko dana prije javne objave dokumentacije ustupio link za pretraživanje baza podataka. Baza uključuje 49 tisuća javnih nabava, ukupne vrijednosti 80 milijardi kuna, koje su u 2009. i 2010. raspisivale državne tvrtke i institucije. Iako bi javne nabave po svojoj definiciji trebale biti javne i svima dostupne, činjenica je da se podaci o natječajima namjerno skrivaju na web stranicama Narodnih novina.
Javi se jedna tvrtka
Njihova baza podataka nečitljiva je, dizajnirana je tako da se, primjerice, naziv kupca i naziv dobavljača ne nalaze se na istoj stranici, nije moguće ni pretraživanje po drugim kriterijima, a pregled baze vremenski je ograničen na posljednja dva mjeseca. Zato je Rakar sa svojim suradnicima u Udruzi Vjetrenjača ručno prikupio sve podatke unazad 27 mjeseci, strojno ih obradio i indeksirao.
Baza se može pretraživati prema različitim kriterijima. Najzanimljivije je pretraživanje prema dobavljačima koji imaju brutalno visoke marže, pa tako, primjerice, postoje tvrtke čija je dobit u visini i do 60 posto od ukupnog prihoda. Prosjek dobiti prosječne tvrtke je negdje oko 3 do 6 posto prihoda i praktički svaka tvrtka s većom dobiti, osim možda banki i telekomunikacijskih tvrtki, je potencijalna anomalija.
Sumnjivi su i natječaji za koje se potpisuju ugovori samo nekoliko dana nakon raspisivanja, pa je i na taj način moguće pretraživanje baze. Moći će se vidjeti i za pojedine dobavljače koliko su imali direktnih pogodbi s državnim institucijama, koliko je bilo pozivnih natječaja, javnih natječaja, koliko je natječaja poništeno i za svaki pojedinačni slučaj broj konkurenata na natječaju.
Česti su, naime, slučajevi da se na natječaj javi samo jedna tvrtka. Podaci su grupirani na način da se može doznati koliko je pojedini dobavljač radio s državom, s kime je točno poslovao, a paralelno s time moći će se vidjeti i bilance tvrtke kako bi se ustanovilo koliko prodaja državi sudjeluje u njegovom ukupnom prihodu. Na koji način se možda namještaju natječaji moći će se doznati i po vrijednosti ugovora.
Ako je razlika između predviđene vrijednosti i onoga što dobavljač ponudi jednaka nuli, onda se treba zapitati kako je moguće da jedna tvrtka točno odredi iznos ugovora, a da joj netko to nije došapnuo. Rakar je sastavio i top liste, pa se tako može vidjeti top 500 naručitelja, top 500 ponuditelja, top 100 predmeta nabave, top 100 djelatnosti naručitelja i top 100 vrijednosti pojedinačnih ugovora. A osim toga, baza će se stalno nadopunjavati i imat će više mogućnosti pretraživanja.
Vjetrenjača će bazu podataka objaviti i bit će dostupna svima za download, a od korisnika će tražiti da im šalju prijedloge novih statističkih obrada podataka. Za to će se dijeliti i nagrade od 7, 5 i 3 tisuće kuna.
Tvrtka Soboli, čiji je predsjednik Uprave i suvlasnik do 2005. bio aktualni ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko , u 2009. i 2010. dobila je od države poslove u vrijednosti 7,2 milijuna kuna. Najveći ugovor, vrijedan 2,5 milijuna kuna, potpisan je s Hrvatskim autocestama 3. kolovoza 2009. Tvrtka je bila zadužena za “projektantski i stručni nadzor nad implementacijom sustava za tehničku zaštitu te edukaciju i provjeru osposobljenosti djelatnika za korištenje sustava”. Točnije, za videonadzor na autocestama. Bili su jedini ponuditelj i baš su točno u lipu pogodili vrijednost ugovora.
S HAC-om su opet poslovali 10. ožujka 2010., kada su potpisali ugovor vrijedan 1,8 milijuna kuna za izradu “projekta sustava tehničke zaštite na objektima od posebnog značaja”.
Mjesec dana poslije uslijedilo je potpisivanje još jednog vrijednog ugovora: o izradi sigurnosne i projektne dokumentacije za lučki bazen Gaženica. Naručitelj je bila Lučka uprava Zadar, a od samo dva ponuđača Soboli ima najnižu ponudu. Procijenjena vrijednost bila je 2,1 milijun kuna, a Soboli je ponudio 2,090.000 kuna. Tri tisuće kuna bili su jeftiniji od procijenjene vrijednosti i na natječaju Lučke uprave Rijeka, koja je također tražila izradu sigurnosnog protokola. Ugovor je potpisan u studenom 2010., a vrijednost je bila 395.000 kuna.
Najnoviji ugovor potpisan je s HŽ holdingom, dva dana prije Božića 2010. Soboli mora izraditi studiju “Politike sigurnosti društava HŽ holdinga”, a za to će dobiti 445.000 kuna. Ministar Kamarko formalno je prodao svoj udjel u tvrtki prije nekoliko godina, kada je postao ravnatelj Središnje obavještajne agencije.
Zatim, tu je kompanija B1 Plakati, koja je prisutna u brojnim državnim ustanovama, posebice školama, a Rakarovi podaci otkrivaju da je sudjelovala na samo dva, i to manja javna natječaja u posljednje dvije godine.
A to otkriva da većinu poslova dogovaraju direktno sa školama i institucijama, bez javnog natječaja.
Jednako su zanimljive i tvrtke koje ostvaruju enormnu dobit, pa se postavlja pitanje tko je toliko lud da državi ostavi veliku zaradu da se oporezuje. Ukucali smo u tražilicu javne nabave marže veće od 60 posto. Izbačeno je 20 tvrtki. Primjerice, mala tvrtka Alfa net za informatiku sa sjedištem u Dubrovniku ima prihode 438 tisuća kuna, a dobit 408 tisuća kuna. Radili su s Općom bolnicom Dubrovnik.
Hrvatske ceste najveći su naručitelj natječaja. Ugovorile su poslova u vrijednosti 3,4 milijarde kuna. Na drugom su mjestu Hrvatske autoceste, koje su u središtu brojnih istraga zbog sumnji na malverzacije. One su imale poslova u vrijednosti 2,6 milijardi kuna.
Hrvatske vode potrošile su 2,3 milijarde kuna, Komunalije-plin 1,4 milijarde kuna, HŽ Infrastruktura 1,1 milijardu kuna, a preko Ureda za središnju nabavu prošlo je malo više od milijardu kuna, kao i kroz natječaje Hrvatskih šuma.
PROČITALI STE SKRAĆENU VERZIJU TEKSTA. ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU NEDJELJNOG JUTARNJEG
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....