DRŽAVNA TVRTKA OTPORNA NA SMJENE VLASTI ‘Uvijek se pazi da ljudi ne budu previše degradirani. Pa zato voditelj postane nečiji zamjenik. I tako u krug...’

Panika, panika, panika.

Gotovo svi osjetljiviji poslovi na neko vrijeme su stali, a posljednjih mjeseci uglavnom se održavaju hladni pogon i redovno poslovanje koje je uhodano već godinama i koje bi se, budimo realni, moglo odvijati zatvorenih očiju.

Ne ulazi se u nove projekte niti investicije.

Nastoji se potpisivati što manje dokumenata.

Nema razgovora o planu razvoja ili ulaganja, a na neke bitne izmjene u rukovoditeljskoj strukturi trenutačno se ni ne pomišlja.

“Narod” po hodnicima šuška i ogovara.

“Sve je stalo i sad samo čekamo koga će nam postaviti. Ni prvi ni zadnji put, navikli smo. Evo, već vam otprilike mogu kazati kako će nam izgledati sljedećih nekoliko mjeseci na poslu”, kaže mi jedan sugovornik Jutarnjeg.

Ne, ne govori o sastavljanju Vlade niti o foteljaškim borbama za ministarstva.

On je običan čovjek, radnik “države u državi”, nacionalne kompanije Hrvatska lutrija čijih 1285 djelatnika s promjenom svake vlasti nanovo pozdravlja i dočekuje nove upravljačke strukture, uvijek i isključivo vezane uz vladajuće političke opcije te uvijek s istim ciljem - poskidati i rastjerati bivšu “lošu” garnituru, uvesti red i strogoću te javnosti dokazati kako su oni otprije tvrtku zamalo upropastili.

“Uvjeren sam da ćemo nakon raščišćavanja poslovnih dubioza iz prošlosti ove godine uspjeti ostvariti realno pozitivan rezultat, za razliku od 2012. koja će završiti s gubitkom. Morali smo otkazati kolektivni ugovor jer na žalost nemamo dovoljno novca ni za regres ni za božićnice ni za dar u naravi”, izjavio je SDP-ovac Danijel Ferić u ožujku 2013. godine, samo tri mjeseca nakon što je preuzeo upravljanje Hrvatskom lutrijom, državnom tvrtkom teškom gotovo pola milijarde kuna koja puni državni proračun i čija je glavna djelatnost priređivanje igara na sreću.

Riječka linija

Igrom slučajnosti, baš nekako dolaskom SDP-a na vlast, upravljanje ovom državnom kompanijom preuzeo je taj ambiciozni i marljiv SDP-ov kadar iz Pule, predsjednik tamošnje gradske organizacije stranke i kadar ondašnjeg ministra financija Slavka Linića koji je po riječkoj liniji Hrvatsku lutriju nakrcao povjerljivim ljudima.

Ne treba tu SDP-u nešto posebno zamjeriti: ta je stranka samo slijedila dobro utabani put koji je za upravljanje državnim kompanijama postavljen još tamo negdje počecima samostalnosti Hrvatske.

Razlike su eventualno u tome što bi SDP u tvrtku uglavnom dovodio ljude izvana, a HDZ najviše posezao za dobro provjerenim rukovoditeljskim strukturama koje su Hrvatskom lutrijom šetale još od socijalizma.

“Uvijek je tako bilo, počevši od Tuđmanova direktora Franje Valjka koji je tvrtkom upravljao do 2000. godine, preko Zvonimira Leke, brata SDP-ovca Josipa Leke koji je u Lutriju došao kada je vlast u državi preuzeo Račan”, govori Jutarnjem listu jedan dobro upućeni i dugogodišnji djelatnik te tvrtke.

I dalje se, priča nam, nastavilo po istoj matrici.

Turopoljska veza

Nakon što je SDP 2003. godine izgubio izbore, u Hrvatsku lutriju nova HDZ-ova vlast vrlo brzo vraća bivšu Lutrijsku djelatnicu Vesnu Bakran, prvo na mjesto direktorice jednog sektora, a onda je, kao osobu od povjerenja, postavlja i za šeficu cijele kompanije.

“Bakran je iz Hrvatske lutrije otišla u Generalturist jer se nikako nije slagala s načinom na koji je Leko upravljao firmom, a potom se vratila čim je HDZ preuzeo vlast u zemlji jer je bila bliža toj političkoj opciji, iako formalno nikad nije bila članica stranke”, povjerio nam se dobro upućeni izvor iz tvrtke.

Igrom slučaja, Bakran se na poziciji čelne žene Lutrije zadržala točno toliko koliko je i HDZ bio na vlasti: vladala je tvrtkom od 2004. do 2012. godine, zatim kratko bila savjetnica nove Uprave, a potom nestala iz Ulice grada Vukovara s optužbama da je Lutriju uplela u aferu Fimi-Media, a ured ukrasila dizajnerskim namještajem.

Prije toga, među glavnim referencama isticale su joj se turopoljske veze s Hrvatskom demokratskom zajednicom, navodno preko Ivana Šukera i najpoznatijega HDZ-ovog mesara Stjepana Fiolića, iako joj nitko od naših sugovornika nije osporio da je među rijetkima na čelu te državne kompanije ipak dobro poznavala sustav kojim je toliko dugo upravljala.

Kad su u pitanju stranačka kadroviranja, Hrvatska lutrija nikako nije izoliran slučaj nego samo ogledni primjer uhljebničke prakse.

Sa svakom izmjenom političkog ciklusa u zemlji, odmah nakon imenovanja po ministarstvima, brzo na red dođu državne kompanije u kojima se redom izmjenjuju upravljačke strukture, a kadroviranja rijetko staju samo na upravama i nadzornim odborima.

“Prema mojoj procjeni, dolaskom nove opcije na vlast, u Hrvatskoj lutriji izmijeni se oko 50 rukovoditelja koji čine prošireni tim svakog novog predsjednika Uprave, a dio njih u Lutriju dolazi na menadžerske ugovore, što u pravilu znači da s krajem mandata zauvijek napuštaju ovu kompaniju”, prepričava nam jedan zaposlenik tvrtke.

U slučaju trenutnoga vodstva tvrtke, njihovi ugovori uključuju i otpremnine koje su Vladinom odlukom zacementirane kroz pravo na naknadu pune plaće u periodu od šest mjeseci te još šest mjeseci u kojima bivši predsjednik i članovi Uprave, ukoliko se ne zaposle na nekom drugom radnom mjestu, mogu primati još 50 posto plaće.

U slučaju SDP-ove garniture na čelu Hrvatske lutrije, otpremnina bi mogla doseći vrtoglavih 507 tisuća kuna (predsjednik i članovi uprave imaju primanja na razini 18.700 kuna), što znači da će nas samo smjena u Hrvatskoj lutriji koštati malo više od pola milijuna kuna.

Ozbiljna selekcija

Dakle, u Hrvatskoj lutriji s promjenom vlasti promijeni se otprilike 3,8 posto kadra, a primijenimo li tu jednostavnu računicu na sve zaposlene u državnim kompanijama od strateškog interesa (broj radnika ukupno se kreće na razini 78.274), proizlazi da se s promjenom vlasti na “burzi” odjednom nađe gotovo tri tisuće rukovoditeljskih fotelja.

S 2016. godinom toj se praksi navodno trebalo stati na kraj, i to uz pomoć Uredbe koju je donijela Kukuriku vlada i koja je točno predviđala na koji će se način u budućnosti tražiti šefovi kompanija.

Proces je trebao uključivati ozbiljnu selekciju na čelu s head hunting agencijom, ali nova Vlada baš je ovog tjedna najavila kako se od tog koncepta odustaje.

“Umjesto putem agencija, čelnike državnih tvrtki tražit ćemo putem skraćenih natječaja”, najavili su iz HDZ-a te nanovo otvorili vrata političkom kadroviranju.

To je praksa, objašnjava stručnjak za javnu upravu Ivan Koprić, kakvu je razvijena američka demokracija napustila još prije 150 godina, a zauzvrat dobila poslovno naprednu zemlju koja danas prednjači u inovacijama, razvoju i istraživanju.

“Na žalost, u Hrvatskoj je još prisutna aberacija gdje se javne kompanije doživljavaju kao politički plijen, a njihovi šefovi i strukture biraju sasvim suprotno normalnoj tržišnoj logici. Razvijena demokracija nastoji na čela takvih kompanija postavljati stručnjake, menadžere čiji ugovori i bonusi ovise u uspjehu ili neuspjehu koji ostavljaju iza sebe, a cilj takvih kompanija jest ostvariti poslovni uspjeh i dobre rezultate, neovisno o tome u čijem su vlasništvu”, objašnjava Koprić i dodaje kako su takve nagle i oštre izmjene rukovoditeljskih struktura uvijek veliki šok za organizacije i ljude koji u njima djeluju.

O tome vjerno svjedoči upravo slučaj Hrvatske lutrije.

“Filozofija svake nove uprave jest da vrlo brzo nakon uvida u poslovne knjige zaključi kako je prijašnja uprava poslovala iznimno loše, a to onda znači automatsko napuštanje započetih projekata jer nitko ne želi u praksu provesti nešto što je započeo njegov prethodnik i politički suparnik. Primjer toga jest projekt “Live klađenja” Hrvatske lutrije.

“S tim projektom započelo se još u mandatu Vesne Bakran, ali nije dovršen. U međuvremenu, sa sličnim nas je projektima prestigla konkurencija, što je prilična sramota s obzirom na snagu i infrastrukturu Hrvatske lutrije”, tvrdi Jutarnjem jedan radnik Lutrije.

On nam opisuje točnu proceduru koja se u Lutriji odvija neposredno nakon što se promijeni politička opcija koja je na vlasti.

Prvo se mijenjaju nadzorni odbor i uprava tvrtke, a brzo nakon toga slijede izmjene direktora šest Lutrijinih sektora - prodaje, financija, informatike, marketinga, logistike te lutrijskih igara.

“Najvažnija mjesta obično budu ona direktora prodaje, financija, informatike i logistike, a važna je i pozicija šefa Ureda Uprave koji za čelnika tvrtke obavlja administrativno-organizacijske poslove i mora biti čovjek od povjerenja. Najmanje je interesa za Službu podrške casinima i automatima, i to zato što smo znatno reducirali broj klubova i ostali na njih sedam. Tu se sada vrti manja lova pa je onda i interes rukovoditelja manji”, ironičan je naš izvor.

Davna afera

Sadašnji predsjednik Uprave Danijel Ferić tako je za šeficu financija postavio SDP-ovku iz Pule Veru Radolović, a za direktora Sektora prodaje postavljen je Mario Musa, čovjek koji je u Lutriju stigao iz Hrvatskih željeznica i uz kojeg se vežu repovi iz vremena dok je još bio član uprave te tvrtke.

Doveo je Ferić i svojeg čovjeka za Sektor informatike - Vladimira Kosanovića, ali taj je Lutriju brzo napustio pa je tvrtka u srpnju 2014. raspisala natječaj za to upražnjeno radno mjesto.

Nakon ovih direktorskih pozicija, brzo na red stižu i izmjene šefova pet regija na koje je lutrija podijeljena.

U pretposljednjoj izmjeni vlasti kad je na čelo zemlje zasjeo Zoran Milanović, a u Lutriju došao silan SDP-ov kadar, na čelu regije Istra, doznajemo od jednog sugovornika, opstao je šef Zoran Mlinarević navodno blizak IDS-u i socijaldemokratima, ali su zato “fasovali” drugi šefovi regija na koje je nova Uprava imenovala svoje ljude.

Iste prakse sugovornici Jutarnjeg lista prisjećaju se još iz mandata Zvonimira Leke i Vesne Bakran, dok su sjećanja uglavnom mutna iz vremena kad je tvrtkom, još 90-ih godina, upravljao HDZ-ov Franjo Valjak.

Iz njegova razdoblja uglavnom je upamćeno sljedeće: da je u intervjuu Jutarnjem listu u srpnju 2000. godine priznao kako je Lutrijinim novcem bio prisiljen na aukcijama kupovati vrijedne slike za zakladu Ankice Tuđman, a kasnije je Lutrija zakladi posuđivala automobile pa čak i doznačavala novac.

U trenutku kad je državu preuzela koalicija Ivice Račana, na čelo Hrvatske lutrije postavljen je brat saborskog zastupnika Josipa Leke, Zvonimir Leko, koji prije toga nikad nije radio u industriji igara na sreću.

“Bio je to jako čudan i strog čovjek koji je tražio da osobno pregledava svu važniju poštu koja je stizala u tvrtku. U njegovo vrijeme prodavači su imali najniže plaće, ali je uveo sustav nagrađivanja koji nije bio toliko loš”, prisjeća se jedan naš sugovornik dok nam drugi plastično opisuje na koji su način u Lekino vrijeme u Lutriji letjele glave.

“Čim je došao, posmicao je 11 rukovoditelja i doveo svoje ljude izvana, a ta je njegova odluka Hrvatsku lutriju na kraju koštala milijune i milijune kuna jer su otpušteni rukovoditelji stvar odveli na sud koji im je dosudio odštetu s kamatama”, tvrdi izvor Jutarnjeg lista, a to je moguće provjeriti i iz tadašnjih novinskih tekstova.

Stil vladanja

Ukratko, u njima se Lekin stil vladanja uspoređivao sa Staljinovim čistkama u kojima su nastradali bivši zamjenik glavnog direktora Šime Bulić, bivši direktor Sektora automata i igračnica Niko Mišković, bivši direktor Sektora informatike Vilim Kolarić te mnogi drugi Lutrijini kadrovi.

Dobar dio njih na kraju je sudski vraćen u Lutriju (zlobnici bi rekli da je među njima bio i dio onih koji su zaslužili ostati bez posla), a kasnije su postali bliski suradnici Vesne Bakran koja je tvrtku preuzela nedugo nakon što je Ivo Sanader preuzeo zemlju.

Ona se pak okružila savjetnicima - među kojima je značajan dio njih činio upravo kadar koji je Leko otpustio, a sud vratio na posao - a izvana je, tvrde sugovornici Jutarnjeg lista, dovela jedino tadašnju šeficu ljudskih resursa Aretu Čuturaš.

Direktoricom Sektora financija tada je postala Sandra Šteković, casinima i automatima upravljao je čovjek iz sustava Dragan Vukadinović, šefom direktora Ureda za igre postao je Lutrijin djelatnik Nikola Rožanković.

Ta je garnitura više-manje opstala sve do 2012. godine, do trenutka kad je vlast u zemlji preuzela Kukuriku koalicija, a u Hrvatskoj se lutriji dogodile nove smjene.

Kukurikavci su, pričaju nam sugovornici iz Lutrije, s imenovanjima startali više-manje pošteno: šeficom Uprave imenovali su dugogodišnju zaposlenicu HL-a i dotadašnju šeficu financija Sandru Šteković, ali nije dugo trebalo da Šteković nastrada upravo zato što nije bila pretjerano poslušna.

“Vlast je zahtijevala da Šteković s rukovodećih pozicija u firmi posmiče kadar Vesne Bakran, ali ona to nije htjela učiniti jer je bila riječ o ljudima s kojima je radila niz godina i koji su bili njeni kolege. Pošto nije slušala, brzo su je zamijenili poslušnijim Ferićem koji je dolaskom u tvrtku počistio prijašnju garnituru”, tvrdi jedan Lutrijin djelatnik.

Osim po smjenama direktora i uprave, djelatnici Hrvatske lutrije svaki novi politički ciklus osjećaju i na razini organizacije posla pa se tako brzo nakon sječe rukovoditelja kreće i u prve izmjene sistematizacije radnih mjesta.

“Svaka nova uprava brzo uvidi da mora promijeniti sistematizaciju želi li i na nižim razinama zapošljavati nove ljude. Naime, u Lutriji je situacija takva da jedino radna mjesta prodavača nisu definirana brojem izvršitelja nego “prema potrebi” dok je za sve ostale pozicije nužno izmijeniti broj izvršitelja poželi li kakav rukovoditelj u tvrtku dovesti vlastiti, nižerangirani kadar”, doznajemo od jednog izvora.

Sistematizacija se tako mijenjala u Valjkovo, Lekino i Bakraničino vrijeme, a posljednji put novi je Pravilnik stupio na snagu 1. siječnja 2014. godine kad su utvrđeni novi koeficijenti složenosti poslova za radna mjesta, sve navodno zbog kontinuiranog smanjenja troškova plaća.

“Svi smo tamo već navikli na takve izmjene pa među nama radnicima nema osvetoljubivosti niti ljubomore. Točno se zna koji će ljudi u koje vrijeme zasjesti na koje nižerangirane rukovodeće pozicije. Nema tu ‘hard feelinga’ ili nešto slično, to je suživot na kakav smo navikli. Uostalom, kad su u pitanju ova nižerangirana rukovoditeljska mjesta - poput voditelja odjela i slično - uvijek se pazi da ljudi ne budu previše degradirani. Pa tako voditelj postane nečiji zamjenik da bi kasnije opet postao voditelj i tako u krug....”, opisuje nam jedna djelatnica Hrvatske lutrije ovu praksu u državnoj kompaniji.

Osvetoljubivosti, tvrde radnici, često ne bude mjesta zato što rukovoditelji, tko god oni bili, uvijek trebaju ljude koji znaju i dobro obavljaju svoj posao pa nije rijedak slučaj da pojedini kadrovi prežive i HDZ-ovu i SDP-ovu vladu i na dobrim pozicijama ostanu niz godina.

Među posljednjima, dolaskom nove Uprave tvrtke nerijetko se kreće i u izmjene ili raskidanja kolektivnog ugovora jer čelnici bolje rezultate obično prvo kreću raditi kroz dokidanje i ukidanje materijalnih prava i plaća.

“Izmjene su se događale i u vrijeme Ferića kad su se radnici pristali na četiri mjeseca odreći određenog postotnog iznosa plaće zbog razvoja i napredovanja tvrtke, a u vrijeme Vesne Bakran osnovica za izračun plaće u dogovoru sa sindikatima smanjena je s 2900 na 2800 kuna. U Lekino i Valjkovo vrijeme nije bilo raskidanja kolektivnog ugovora, ali iz jednostavnog razloga - jer smo prvi ugovor sklopili tek nakon 2004. godine”, tvrdi nam jedan dobro upućeni radnik.

Atmosfera u tvrtki, nastavlja, trenutačno je prilično napeta.

Otkako je postalo jasno da će Kukuriku koalicija ostati bez vlasti, a zemlju preuzeti HDZ uz pomoć Mosta, krenula su prva nagađanja o tome tko bi mogao zasjesti u čelnu fotelju Hrvatske lutrije.

Prve pretpostavke govorile su u prilog pravnice Slavice Lovrinović, supruge Mostovca Ivana Lovrinovića koja u Lutriji radi već niz godina.

“Mnogi su upravo na nju tipovali, no kako je snaga njenog supruga polako kopnila, postalo je sve jasnije da bi se u igru ipak mogao uključiti netko drugi”, kaže naš izvor.

Tko će doći?

Potom se po hodnicima Hrvatske lutrije, posebno na drugom katu gdje su smještene uprava i stručne službe kompanije, počelo spominjati ime Mire Barišića koji je zaposlen u logistici.

“Posebno se o njemu počelo govoriti kad je Jozo Barišić, Mirin brat, postao v.d. ravnatelja programa HRT-a. Mislim da na njega nitko ne tipuje toliko na predsjednika koliko na člana Uprave, ali uskoro ćemo vidjeti jesu li to bila samo najobičnija naklapanja”, kaže izvor Jutarnjeg lista.

Kako god bilo, u Lutriji je ovih dana pojačana nervoza, a izgledno je jedino to da će kompletna Uprava uskoro biti smijenjena.

Njena sva tri člana - Danijel Ferić, Dražen Kovač i Oleg Valjalo - članovi su SDP-a pa je teško za pomisliti da bi ih nova vlast poštedjela.

Pitanje je samo hoće li ih zamijeniti Most ili HDZ.

Matrica koja dolazi nakon toga ionako će ostati ista...