TAJNI PREGOVORI

DOKUMENT KOJI BI NAM MOGAO DONIJETI BOGATSTVO Trgovinski sporazum Europe i Amerike nosi 5 milijardi kuna godišnje!

Pregovori su realizirani gotovo konspirativno, pa je i to razlog skepse prema rezultatima. Hrvatski se političari ne izjašnjavaju. Jedino je Mirela Holy sigurna da neće dobro utjecati na našu ekonomiju
 Damjan Tadić/CROPIX

Protivnici su daleko glasniji. Po Europi guraju replike trojanskog konja, čime poručuju da je TTIP (Transatlantsko trgovinsko i investicijsko partnerstvo) zamka, a jedna je stigla i u Hrvatsku osiguravši si mjesto u medijima. Prije nekoliko tjedana se pak šefica ORaH-a Mirela Holy slikala uz transparent STOP TTIP, koji je također bio dio paneuropske prosvjedne akcije, čime je pokazala da je među rijetkim domaćim političarima koji su “protiv”, barem otvoreno.

U Vladi su “za”, također otvoreno, ali bez objašnjenja i računice, dok Europska komisija u ime 28 država EU još od sredine 2013. pregovara s Amerikancima o tom sporazumu. Privela je kraju već devetu rundu, ali pregovori se spotiču i nitko ne očekuje da će završiti prema prvobitnom planu, do kraja ove godine. Optimistična procjena kaže da će trajati barem još godinu i pol. Vrijeme je to u kojem će jačati strahovi od najavljene poplave američke robe i rušenja europskih standarda na svim poljima, te će aktivisti nastojati mobilizirati građane da se snažnije pobune. “Neću govedinu s hormonima rasta, ni piletinu dezinficiranu klorom, ni hranu koja se proizvodi sa zabranjenim pesticidima i dodacima. Ne želim slabljenje naših farmera”, tipične su poruke protivnika, a ovu odašilje s jumbo plakata poznati britanski kuhar Jamie Oliver, uključen u akciju STOP TTIP. Naći će se uskoro sigurno i neki hrvatski pandan.

Golema tržišta

Vrijeme će iskoristiti i strana koja gura sporazum, gdje su zastupljene vlade i korporacije. Za oba golema tržišta, koja zajedno imaju 800 milijuna potrošača (ili građana, ovisno o tome koja strana o problemu govori), objavljeni su rezultati istraživanja koji prognoziraju probitke od sporazuma, dugoročni dodatak rastu BDP-a od 0,5 posto godišnje u EU i rast zapošljavanja. Ima to i geostrateški aspekt. Kako ga tumači šef saborskog Odbora za europske poslove Daniel Mondekar, uspostava golemog jedinstvenog tržišta Europe i SAD-a osigurat će im globalnu ekonomsku dominaciju za 30 do 50 godina te riješiti pitanje cijele jedne generacije.

Što će se od toga osjetiti u Hrvatskoj, pitanje je. Mondekar očekuju veći gospodarski rast. Poziva se na prognozu dr. Ante Babića da će TTIP utjecati na BDP 1-2 postotna boda, tvrdi da nas multinacionalke neće uništiti, a korist će imati hrvatski izvoznici zbog nižih nameta, od carina do troškova atestiranja. Desetak europskih država je napravilo ozbiljne analize mogućih učinaka sporazuma na njihovo gospodarstvo, Hrvatska još ne. Jedino po čemu se mi možemo donekle ravnati je računica direktnih učinaka koju je napravio ekonomist dr. Ante Babić, a temelji se na pretpostavljenom smanjenju carina i drugih prepreka, te očekivanom povećanju izvoza u SAD. Trenutačno nam je SAD sedmi vanjskotrgovinski partner po značaju. Bavio se i značajnim mogućim koristima za turizam.

“Direktni efekt mogao bi ići od povećanja izvoza za 100 milijuna kuna do 500 milijuna kuna. Uvoz bi se mogao povećati 60 do 240 milijuna kuna”, iznosi Babić, iz čega proizlazi da bi izvoz, na temelju trenutačnog stanja međusobne trgovine, rastao više do uvoza. Njegovo tumačenje pokazatelja je sljedeće: prosječna carina SAD-a prema EU je 3,6 posto, troškovi administrativnih prepreka su veći od 21 posto, a Hrvatska izvozi u SAD roba u vrijednosti od dvije milijarde kuna. S druge strane, kad govorimo o uvozu, mi kao dio EU imamo prosječnu carinu od oko 5,5 posto, ali nešto niže administrativne prepreke, iznad 15 posto. Hrvatski uvoz iz SAD-a je 1,2 milijarde kuna.

Suficit sa SAD-om

“Ukupni rezultat kod trgovine roba unutar godine dana nakon stupanja na snagu TTIP-a bio bi povećanje izvoza veće od povećanja uvoza, povećanje ukupne robne razmjene i suficita sa SAD-om, i to kao povećanje ukupne razmjene te ubrzanje trenda. To su samo direktni efekti. Indirektni će ići kroz povećanje robne razmjene u farmaceutskoj industriji, strojevima, električnoj opremi, automobilima... gdje smo mi u lancu proizvodnje Austrije, Njemačke i drugih EU zemalja”, kaže Babić. Naglašava da je na strani usluga, prvenstveno turizma, još veće potencijalno značenje TTIP-a jer bi se prihod od američkih gostiju 2016. - 2017. mogao popeti na čak milijardu kuna, što znači da bi se u toj maksimalističkoj varijanti on udeseterostručio!

“Sada imamo oko 250 tisuća posjetitelja iz SAD-a koji troše nešto više od prosjeka i ostave godišnje oko 100 milijuna kuna. Povećanje broja dolazaka te dulje ostajanje i veća potrošnja prema nekim bi procjenama moglo unutar godinu dana od primjene sporazuma prihode od turizma američkih gostiju u Hrvatskoj podignuti na razinu iznad 500 milijuna do milijarde kuna. Računamo i na pozitivne efekte kod drugih usluga, osobito ICT-a te profesionalnih i osobnih usluga, pogotovo s rješavanjem problema viza koji bi trebao biti sastavni dio TTIP-a za Hrvatsku”, optimističan je Babić.

On očekuje da će taj sporazum olakšati i investiranje (sada u izravnim stranim ulaganjima SAD u Hrvatskoj nije niti među prvih 15 zemalja, sa 50 milijuna dolara ulaganja), ali i preuzimanja u EU i Hrvatskoj. Iako Hrvatska već dugo ima sa SAD-om bilateralni investicijski sporazum, on se dosad nije baš koristio. “Tu vidim prostor za napredak kroz TTIP koji će američkim investitorima dati ujednačene standarde poslovanja i neke mehanizme sigurnosti investicije, kao što je mehanizam za razrješavanje sporova”, kaže Babić. Spominje i da se sada, primjerice, iako je Hrvatska članica EU, događa da se startupima kao što je Farmeron ili druge briljantne ideje, kaže kako bi se trebali inkorporirati u SAD-u, dakle očekuje se da se presele radi razvoja biznisa.

Treba imati na umu da je dr. Ante Babić i tajnik Udruge stranih ulagača, tako da se on nije bavio mogućim negativnim posljedicama. Mirela Holy, recimo, upozorava upravo na to: “Nitko ne računa moguće štete za gospodarstvo, što će značiti potpuna liberalizacija uvoza roba proizvedenih po puno nižim ekološkim standardima. Svi računaju samo koliki će biti utjecaj na trgovinsku razmjenu i rast investicija, a TTIP još nije ni ispregovaran i rezultati se ne znaju. Sve su to mumbo-jumbo podaci.” Ona kaže da zapravo nije protiv pregovara EU-SAD, ali kad bi oni vodili dizanju standarda, no smatra da će se dogoditi suprotno i to pod utjecajem velikih kompanija.

Radi li se tu ipak više o ideološkom sporu, kad su u pitanju zagovornici i protivnici TTIP-a, pitamo ju, s obzirom na to da nitko ne raspolaže s realnim podacima nego tek aproksimacijama. “Pa ako zelenu politiku i politiku održivog razvoja smatrate ideološkim pitanjem, onda - da. Sigurna sam da taj sporazum neće imati pozitivan utjecaj na hrvatsku ekonomiju”, kaže Holy.

U početku su trgovinski pregovori bili vođeni u priličnom mraku, ali otkako se europska javnost digla na noge, na web stranicama Europske komisije se objavljuju pregovaračka stajališta, te bitne činjenice za određena poglavlja, a provedena je i javna rasprava o mehanizmu rješavanja sporova između kompanija i država. To se u EU smatra posebno osjetljivim pitanjem budući da bi mogle biti ugrožene slobode europskih vlada u donošenju javnih politika, te su pregovori oko toga zamrznuti. Amerikanci cijeli pregovarački posao i dalje rade u tišini. S druge strane, u Europskom parlamentu je formirana tzv. sigurna soba gdje zastupnici mogu doći čitati vrlo povjerljive dokumente o pregovorima. Odvažili su se i naši, a među njima i Tonino Picula, ali o pročitanom mora - šutjeti.

“Svi zastupnici imaju pristup toj sobi koja se nalazi u središnjoj zgradi parlamenta, a sve što trebate napraviti da u nju uđete je potpisati izjavu da nećete prenositi sadržaj javnosti i rezervirati si slobodan termin. Imate opciju odabrati koje dokumente želite čitati i pisati bilješke, koje kasnije možete ponijeti sa sobom. S vama je u sobi uvijek netko od službenika, ali tijekom mog prvog posjeta kada sam imao dva sata na raspolaganju, gospođa koja je bila sa mnom je u jednom trenu zaspala. Stoga, dojam nije ni približno sličan trilerima”, prenosi svoja iskustva Picula.

Sigurna soba

Dva sata koja je proveo u tzv. sigurnoj sobi nisu mu bila dovoljna za proučavanje cijele materije, pa se on usredotočio na mobilnost građana i ukidanje viza, ali i prenošenje europskih zaštita proizvoda po geografskom podrijetlu u TTIP, i to tako da te liste budu otvorene i obuhvate proizvode koji će tek biti zaštićeni ili su u procesu zaštite. Čitao je i o zaštiti poljoprivrednih standarda, gdje većina u EU želi ograničiti pristup GM organizmima i strogo regulirati korištenje raznih pesticida, te o pitanju energetike. “O samom sadržaju još ne mogu govoriti”, odgovara.

Picula smatra da će Europski parlament imati ulogu “čuvara” pregovora. “Svi imaju pravo biti potpuno informirani o sadržaju i podrijetlu hrane koje konzumiraju i zato EU ne smije pristati na kompromise oko prehrambenih standarda. EU je tu odradio velik posao postignuvši visoku razinu zaštite, a Europska je komisija u više navrata dala jamstvo da na smanjenje standarda neće pristati. Kao primjer uzmimo nedavno usvajanje odredbe prema kojoj zemlje članice imaju mogućnost zabrane uzgoja GMO-a na svom teritoriju. U TTIP-u vidim šansu za europske, pa tako i hrvatske, male i srednje poduzetnike koji su dosad često bili nekonkurentni većim proizvođačima zbog carina i ostalih nameta koje su morali plaćati. Suočavaju se i s problemima oko tehničkih dozvola koje trebaju ishoditi kako bi uopće imali pristup američkom tržištu”, kaže Picula.

Skrivena priroda

Europski parlament i stavovi zastupnika su bitni jer će na kraju ratificirati TTIP, kao uostalom i svaki parlament država članica, pa će rezultat morati biti neki kompromis. Do tada ćemo valjda i u Hrvatskoj imati na raspolaganju istraživanje koje će pokazati pluseve i minuse, budući da sada u svemu sudjelujemo “naslijepo”. Višnja Samardžija, voditeljica Odjela za europske integracije na zagrebačkom Institutu za razvoj i međunarodne odnose, unatoč tome naglašava kako je važno da smo dio pregovora kao članica EU jer je u pitanju uspostava slobodne trgovinske zone dva najveća svjetska gospodarstva, i to je očita šansa za domaće gospodarstvo. Ante Babić pak napominje da TTIP donosi i obuhvaća puno više nego što bi moglo biti sporno i sumnjivo, poput GMO-a, kemijski tretirane hrane ili mogućih pritisaka investitora na vlade. “Pregovarači tu trebaju biti čvrsti, ali mislim da se ne treba zbog minornog dijela trgovine i investicija dovesti u pitanje čitav sporazum”, poručuje. Što je tu minorno ovisi, naravno, o kutu gledanja. Trenutačno je od 24 poglavlja TTIP-a draftirano njih 11, a do kraja godine je predviđeno da će biti pregledana sva.

I javnost u Americi vidi u TTIP-u mnoštvo kontroverzi te se kritičari s obje strane Atlantika uglavnom slažu. “Vodimo kampanju zbog skrivene prirode tih pregovora, kao i zbog pretjeranog korporativnog utjecaja koji se događa kroz proces službenih konzultacija o trgovini u SAD-u”, kaže Melinda St Louis, direktorica pri američkoj neprofitnoj organizaciji Public Citizen - Global Trade Watch. Ona napominje da je za TTIP posebno zainteresiran američki agrobiznis, kao što je Monsanto, te proizvođači svinjetine. Upozorava da bi predviđena regulatorna suradnja SAD-a i EU mogla potkopati buduće propise o sigurnosti hrane “čak i ako europski pregovarači budu uspješni u tome da osjetljiva pitanja oko hrane sada ostanu dalje od pregovaračkog stola”.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. studeni 2024 05:13