Doba virtualnih ratnika: Bespilotnim letjelicama ušli smo u novu eru ratne povijesti

Udvorištu Pentagona osvanuo je krajem svibnja natpis “Čestitke povodom milijuntog sata leta bespilotnih vojnih letjelica”. Ispod njega, novinari su šetali između nakratko uspavanih, mirnih metalnih ptica - Ravena, Reapera i Warriora ili Grey Eaglea, poboljšanog i laserski navođenim projektilima “ukrašenog” Predatora.

Tog su dana američke snage izložile svoje, bar u ovom trenutku, najznačajnije tehnološko sredstvo. Preciznije, “jedinog igrača u gradu”, kako je to prošle godine objasnio direktor CIA-e Leon Panetta.

- Ako je riječ o meti koju želim pratiti, mogu je pratiti. Ako je riječ o meti koju želim ubiti, mogu je ubiti. Ovo je najseksepilniji program američke vojske - objasnio je tada.

O čemu se zapravo radi?

Prvu bespilotnu letjelicu u modernom smislu razvio je Izrael i koristio je za nadzor u Libanonskom ratu 1982. Nakon toga počeo je njihov brzi razvoj, a danas ih se smatra jeftinim i učinkovitim ratnim strojevima, koji spašavaju živote vojnika. S vremenom ih je počelo koristiti sve više država, pogotovo SAD, gdje nisu samo u rukama vojske, već i CIA-e. Predstavljene kao “leteći roboti koji čuvaju stražu dok vojnici spavaju”, bespilotne letjelice pokazale su se iznimno prikladnima. Upravljane “joystickom” iz vojnih baza udaljenih tisuće kilometara ili unaprijed programirane, vojnim i obavještajnim šefovima isprva su, a čine to i danas, dostavljale obavještajne podatke u realnom vremenu, bez riskiranja života pilota.

S vremenom su na njih, uz radare, indikatore mete, satelitske tanjure, obične i infracrvene kamere, nakalemljeni i projektili, čime su postali zastrašujuće ubojito sredstvo koje može letjeti bez dolijevanja goriva više od 24 sata u komadu i na visini većoj od 18.000 metara. Tako opremljene, tvrde stručnjaci, danas igraju ulogu koju su imali radari u Drugom svjetskom ratu ili helikopteri u Koreji i Vijetnamu.

- Dosegnuli smo prekretnicu u povijesti rata, a možda i čovječanstva - tvrdi Peter Singer, direktor obrambenih studija Brooking Instituta. Kad je SAD 2003. ušao u Irak, prisjeća se, postojalo je samo nekoliko bespilotnih letjelica.

- Danas ih imamo više od sedam tisuća, i uz njih oko 12 tisuća robota na tlu... Vrlo brzo bit će ih na desetke tisuća - prognozira Singer.

Udarna šaka protiv al-Qa’ide

U slučaju SAD-a, bespilotne letjelice postale su glavno oružje u borbi protiv al-Qa’ide i talibana, koje se u zabačenim područjima Afganistana i Pakistana često koristi, kako za izviđanje, tako i za ubijanje.

Američka vojska, a najviše CIA, na te letjelice gleda jednostavno. Za njih to je isplativa ratna igračka pomoću koje su u protekle dvije godine ubili oko 500 militanata te “desetke usputnih civila”.

- Program bespilotnih letjelica učinkovit je u lociranju terorističkih operativaca u nedostupnim područjima ili u situacijama gdje bi, da se koristi neki drugi način, politička cijena ili cijena ljudskih života bila previsoka - objašnjava Michael Boyle, predavač strateških studija na Sveučilištu St. Andrews u Škotskoj.

No, u think-tankovima i na sveučilištima, a u posljednje vrijeme i u UN-u, one su postale predmet žučne rasprave koja propitkuje opravdanost njihove upotrebe i pouzdanost. Za kritičare programa bespilotnih letjelica one su kukavičko oružje u rukama CIA-e, čija je upotreba “legalizirana” nakon napada na WTC 11.9.2001.

Prije toga SAD je kritizirao Izrael jer ih koristi za ubijanje pripadnika Hamasa, da bi kasnije sam sebi skočio u usta. Tadašnji američki predsjednik George W. Bush autorizirao je CIA-u, uz naknadni blagoslov Kongresa, da ubija pripadnike al-Qa’ide i njene saveznike diljem svijeta. Dobivši dozvolu za ubijanje, operateri dotad obavještajnog alata prvi put su zakrvavili ruke, odnosno joystick, 5. studenog 2002., kad su Predatorom u Jemenu ubili 6 osoba, među njima lokalnog šefa al-Qa’ide.

Sve češća pomoć u bitkama

Ciljane likvidacije osumnjičenih terorista u nepristupačnim područjima sa sigurne udaljenosti nisu prestale odlaskom Busha. Njegov nasljednik, Barack Obama, počeo ih je još češće koristiti. Tako se trenutno u Pakistanu tjedno izvede tri do četiri napada, što je četiri puta više nego za vrijeme Busha. Sve ih se više upotrebljava i u borbi protiv običnih vojnika, kojih se navodno ubije 12 puta više nego “high profile” meta, a ove će godine, prvi put, SAD kupiti više bespilotnih nego čovjekom upravljanih aviona te obučavati više “operatera na daljinu” nego tradicionalnih pilota borbenih zrakoplova. U želji da sačuvaju što više života američkih vojnika, dio američkih političara, među njima i potpredsjednik Joe Biden, zalaže se za još češću upotrebu Predatora, Reapera i ostalih takvih letjelica.

- Nikad dosta bespilotnih letjelica - rekao je svojedobno David Petraeus, šef središnjeg američkog zapovjedništva na Srednjem istoku.

UN-ov ekspert protiv CIA-e

I vijest o likvidaciji šefa pakistanskih talibana Baitullaha Mehsuda pomoću Predatora u kolovozu 2009. doživljena je kao trijumf. No, bio je to 16. napad na Mehsuda bespilotnim letjelicama. Ti pokušaji odnijeli su, ovisno o izvještaju, 207 do 321 ljudskih života.

- Mi to ne zovemo ratom - tvrdi Singer. A mnogima smeta upravo to što se napadi izvode pod okriljem CIA-e.

Nedavno je odjeknula izjava UN-ova stručnjaka Philipa Alstona, koji je zatražio prestanak korištenja bespilotnih letjelica te postavljanje pravila o njihovoj upotrebi, samo iznimno i uz prikladan nadzor.

Njegovo izvješće objavljeno je nedugo nakon što se SAD pohvalio smrću al-Qa’idinog “broja tri”, operativnog zapovjednika u Afganistanu Sheikha Sai’da al-Masrija. U napadu je stradala i njegova obitelj.

Zabrinjavajući je, tvrdi Alston, broj civilnih žrtava u tim napadima. U Pakistanu ih, navodno, na svakog ubijenog militanta strada 50-ak. Obavještajne agencije, tvrdi, nemaju što raditi u programima ubijanja ljudi u drugim zemljama, a tu je i rizik ratnih zločina jer “obavještajne agencije obično ne rade unutar okvira koji se nužno slažu s međunarodnim humanitarnim zakonima”.

- S obzirom na to da su osobe koje upravljaju bespilotnim letjelicama tisućama milja udaljene od borbene zone i provode operaciju preko radioveze i kompjutorskih ekrana, postoji rizik razvijanja Playstation mentaliteta prema ubijanju - upozorava Alston. Javnost, dodaje on, još ne zna kako CIA odabire mete i kako se nosi s nevinim žrtvama.

Prozvana služba odgovorila je šturo i samouvjereno.

- Operacije agencije ostaju u okviru zakona i pod nadzorom vlade - poručuju iz CIA-e.

Alston pak tvrdi da SAD nameće politiku “zakona 11. rujna”, dopuštajući si pod izlikom samoobrane uporabu sile u drugim državama. Počnu li tako postupati i drugi, upozorava Alston, nastat će opći kaos.

Hakeri ‘presreli’ podatke

A bespilotne letjelice privlačne su već mnogima. Kupuje ih, razvija ili ima više od 40 zemalja, od Rusije, Bjelorusije i Gruzije do Pakistana i Indije. Svoju letjelicu razvija i Iran, a Kina je predstavila Pterodactyl i Sour Dragon, svoje inačice američkih Predatora i Global Hawka. Koristi ih i Hezbollah.

Ameriku brine nedavno otkriće da su militanti, koristeći tehnologiju kupljenu preko interneta za šaku dolara, hakirali podatke koje su SAD-u slale bespilotne letjelice. Neugodan je i podatak da je antimigracijska grupa u Arizoni uspostavila svoj privatni sustav nadzora za samo 25.000 dolara.

Bespilotne letjelice u SAD-u se još smatra isplativima i preciznima. No, u područjima u koje ih se šalje, u Pakistanu i na Bliskom istoku, doživljava ih se okrutnim i podlim sredstvom. Tamo su one i predmet viceva o kukavičkoj Americi.

Napadi bespilotnim letjelicama potiču i antiameričko raspoloženje i pomažu militantnim vođama u regrutaciji. Navodno se i Mehsud hvalio da mu svaki napad “machaya”, odnosno “crvene pčele” (kako ih zovu u Vaziristanu) dovede tri, četiri nova samoubilačka bombaša. Čini se da upotreba bespilotnih letjelica donosi i rast domaćeg terorizma u SAD-u. Bombaš s Times Squarea, Faisal Shahzad, navodno se žalio prijateljima, prije nego je odlučio postaviti bombu na popularni trg, da ga ljute američki napadi bespilotnim letjelicama u Pakistanu.