VLAK MU SE ZABIO U AUTO, JEDVA PREŽIVIO 'HŽ me ne želi isplatiti iako je pružni radnik priznao da nije spustio rampu jer je zaspao'

U trenutku kad sam stigao na pružni prijelaz samo sam ispred sebe vidio plavo i našao se u dimu. Aktivirali su se zračni jastuci koji su me vjerojatno spasili.

Tim je riječima svećenik Juraj Kovačić opisao trenutak kad je svojim Renaultom Meganeom 5. lipnja 2014. oko 10.20 sati udario u motorni putnički vlak na željezničko-cestovnom prijelazu Darda.

Duševne i fizičke boli

Auto prije dolaska do pružnog prijelaza nije zaustavio jer rampa nije bila spuštena niti ga je svjetlosna signalizacija upozoravala na nailazak vlaka. Nešto slično već se nekoliko puta dogodilo na tom pružnom prijelazu. Odmah nakon sudara do njega je došao i radnik HŽ Infrastrukture Damir Hanižar, koji mu se ispričavao rekavši da je zaspao te da zbog toga nije uključio svjetlosnu signalizaciju i spustio rampu. Hanižar će šest mjeseci poslije zbog toga biti osuđen na osam mjeseci zatvora, što mu je zamijenjeno radom za opće dobro, no HŽ Infrastruktura se u tom razdoblju oglušila na dopise Kovačićeva odvjetnika Antonija Rašića kojima su HŽ-u predlagali isplatu naknade štete izvansudskom nagodbom pa je slučaj završio na sudu. Sud u Belom Manastiru prvostupanjski je presudio da je HŽ dužan Kovačiću isplatiti ukupno 143.554,10 kuna plus zakonske zatezne kamate. Od tog iznosa 104.459,10 kuna odnosi se na naknadu imovinske štete na automobilu koji je pritom totalno uništen, 11.810 kuna je naknada za pretrpljene fizičke bolove, duševne boli, smanjenje životne aktivnosti i strah te 27.285 kuna za parnične troškove.

Jedan uspio proći

Naravno da mi je drago što je presuđeno u moju korist, ali drugo nisam ni očekivao. Međutim sve je to tako tužno i žalostan sam što smo se za tako očit slučaj morali povlačiti po sudu dulje od godinu dana. Teško mi je reći žalosti li me više što se HŽ nije htio nagoditi i tako izbjeći gubitak vremena i silne troškove koji su proizašli iz predmeta ili zato što je to tako dugo trajalo, a imali smo priznanje radnika HŽ-a da je pogriješio. Zašto to kod nas mora sve ići tako naopako - pitao se pomiješanih osjećaja župnik iz Sarvaša, gdje su ga iz nadbiskupije premjestili na osobni zahtjev, i to nakon nesreće jer više nije mogao prolaziti tom cestom.

U vrijeme nesreće bio je u službi u baranjskom mjestu Branjin Vrh, a kobnog je dana vozio u smjeru Osijeka. Ispred njega jedan je automobil uspio prijeći prugu prije nailaska vlaka, ali on nije bio te sreće. Ipak, imao je sreću u nesreći zahvaljujući i svom oprezu jer je, kaže, uobičajeno pri prelasku pruge usporio. I strojovođa vlaka je srećom usporio kad je vidio da je rampa podignuta. Čak je tri puta zatrubio, no njegov zvučni signal nitko od vozača koji su se našli ispred i iza Kovačića, kao ni on sam, nije čuo. Sudar je bio neizbježan.

Loša preglednost

U svom odgovoru na tužbu iz HŽ Infrastrukture odbacili su krivnju. Naveli su da je “do štetnog događaja došlo isključivo krivnjom tužitelja koju nije prilagodio kretanje svog vozila tako da ga može zaustaviti pred željezničko-cestovnim prijelazom”. Ovakvu tvrdnju sud je odbacio uz obrazloženje da takva tvrdnja tuženika “dovodi do zaključka da onda postavljanje signalizacije nema nikakve svrhe, a takvim ponašanjem vozača cestovnih vozila protočnost prometa bila bi bitno smanjena, što je posve neracionalno i praktički nezamislivo. Tužitelj nije imao mogućnost izbjeći prometnu nesreću, kako je to utvrdio prometni vještak. Vlak je naime na tom mjestu nemoguće vidjeti prije samog dolaska do pruge.