PRAVOMOĆNO SLOBODAN

'UNIŠTILI SU MI ŽIVOT, TO JE BILO SILOVANJE ISTINE' Ispovijest splitskog pomorca koji je deset godina izgubio dokazujući da nije ubio vlastitu majku

 
 Vojko Bašić / CROPIX

Damir Vuković, 55-godišnji splitski pomorac deset je godina života izgubio dokazujući da nije ubojica svoje majke Ane, piše Slobodna Dalmacija.

Tijekom godina ta se bitka, gledajući sa strane, ponekad činila izgubljenom posebno u trenucima kada su mu na dva suđenja na splitskom Županijskom sudu izrečene nepravomoćne kazne od po 15 godina zatvora. No, početak ove godine donio mu je odluku Vrhovnog suda koja je potvrdila oslobađajuću presudu u trećem postupku.

Njegova majka, tada 74-godišnja Ana Vuković ubijena je 26. siječnja 2010. godine oko 11 sati u Vinkovačkoj ulici u Splitu, u stanu sestre njezina pokojnog muža koja živi u Francuskoj.

Vojko Bašić / CROPIX

Ana je taj dan došla u stan kako bi ga provjetrila. Otvorila je vrata svom ubojici, budući nije bilo tragova provale i nasilnog ulaska, i otišla prema kupaonici.

Ubojica je krenuo za njom, tamo ju je udario dva puta u čelo pištoljem, a kada je pala na pod, njenim je kaputom omotao svoje oružje te je tada ispalio u njena prsa dva hica. Iskidao joj je suknju, skinuo čarape i donje gaćice i stavio njezino tijelo u kadu.

Potom je detaljno počistio mjesto zločina jer nisu nađene ni čahure, zrna i oružje iz kojeg je pucano te zaključava vrata i odlazi.

Nakon otkrića tijela, policija je nakon desetak dana uhitila Damira Vukovića.

Ključni dokazi na kojima je ŽDO zasnivalo optužnicu bile su GSR (barutne) čestice nađene na Vukovićevoj jakni, njegov otisak dlana pronađen na zidu kupaonice u kojoj se ubojstvo dogodilo te njegov, navodno neodrživi alibi po kojem je u vrijeme ubojstva bio na drugom dijelu grada, na Brdima ispijajući piće ispred jedne trgovine.

Vještačenje mobitela

Kako ste uopće došli u fokus policijske priče, odnosno zašto ste baš vi označeni kao mogući ubojica?

- Zbog otiska mog dlana u kupaonici koji je nastao u jednoj od prigoda prije. Naime, to mi je tetin stan i tu sam i prije dolazio. Bilo bi mi drago da se moglo otkriti točno vrijeme nastanka otiska jer bi tako sumnja s mene automatski pala.

Policija je smatrala da je otisak na pločicama u kupaonici “frišak”, a vi ste im rekli da u stanu niste bili duže vrijeme. Nije ni čudo da su oni smatrali da lažete.

- Tako su to tumačili. Starost otiska zavisi, kako sam uspio shvatiti, o masu faktora, vlazi u zraku i slično. Ne postoji metoda kojom bi se moglo otkriti kad je otisak nastao. Bitno je naglasiti da, ako su već sumnjali da sam ja tog dana bio u stanu, nisu napravili telekomunikacijsko vještačenje mobitela. To bi mene isključilo iz kruga sumnjivaca jer bi komunikacija pokazala gdje sam se ja nalazio u to vrijeme, jer ja sam sigurno imao neke pozive i poruke, znalo bi se gdje sam bio. A o tome u spisu nema ni riječi.

Osim otiska, na vašoj su jakni naknadno otkrivene i GSR čestice (barutne čestice) koje su dodatno učvrstile vjerovanje policije i tužiteljstva da ste vi ubojica. U svojoj ste obrani tvrdili da su one dospjele na vašu jaknu jer ste bili na pogrebu gdje je počasni vod ispaljivao počasne plotune, ali i da su mogle dospjeti od signalnih raketa.

- Na mojoj jakni nađene su tri GSR čestice, dvije ispred i jedna na stražnjem dijelu jakne. One nastaju na razne načine. Nije istina ono što je vještak balističar Gordan Mršić tvrdio, a to je da GSR čestice nastaju isključivo od ispaljivanja vatrenog oružja. Neki strani vještaci su utvrdili da one nastaju i trenjem u procesu kočenja između pločica i diskova. No, kako god da nastanu, one se razlikuju u kemijskoj strukturi i obliku. A u mom postupku vještaci nisu dozvolili da se usporede te čestice s moje jakne i čestice nađene na džemperu moje majke.

Sjena sumnje

U presudi Vrhovnog suda stoji da je sud pokušao i utvrditi potječu li GSR čestice “s jakne sina i džempera majke iz istog izvora, no takvo što nije bilo moguće jer do sad nije razvijena forenzički i znanstveno priznata metoda za komparaciju GSR čestica”. Kako su one u dospjele na vašu jaknu?

- Koliko sam ja čitao sva ta vještva i radove tijekom svih ovih godina, da bi se dokazalo da je osoba pozitivna na GSR čestice, potrebno je minimalno pronaći pet čestica. A kod mene su nađene tri. Morate znati da se na brodovima održavaju vježbe spašavanja, ispaljuju se signalne rakete koje sadrže te GSR čestice. Jaknu na kojoj su nađene nosio sam zadnjih četiri, pet godina svakodnevno pa tako i kad sam bio na brodu.

Sam nalaz GSR analize nije uopće potpisan imenom i prezimenom, znači ne postoji dokaz tko je radio tu analizu. Vještaci Mršić i Zebić su u trećem postupku donijeli neku fasciklu s fotografijama tih čestica. Na traženje mojih branitelja da se one predaju i da ih pregleda drugi vještak, vještaci to nisu dozvolili, izvlače se da je to za internu upotrebu, a ne za sud.

Meni tako zakidaju pravo da dokažem da sam nevin, shvaćaš! I na kraju sudac tvrdi da niti su oni dokazali da sam kriv, a ni ja nisam dokaza da nisam kriv, nego primjenjuje načelo in dubio pro reo. I onda opet ta sjena sumnje ostaje visjeti nada mnom bez obzira na presudu.

Kako ste se osjećali kad ste prvi i drugi put dobili po 15 godina zatvora?

- Kako sam se osjećao? To je osjećaj kad vidiš koliko si nemoćan kad upadneš u žrvanj suda, policije i državnog odvjetništva, to je sprega za koju sam shvatio da postoji u tih tri i pol godine koje sam bio u pritvoru, osjećaš se bespomoćno. Znači, po svaku te cijenu žele proglasiti krivim i nije bitno što ti kažeš i koji su tvoji dokazi.

Primjerice, u drugom postupku, policajac Ivica Buzov ušao je u sudnicu kod sutkinje prije nego smo ušli odvjetnik i ja, a nije bio pozvan kao svjedok. Što on ima raditi u sudnici prije mene!?

Mislite da je policija vršila pritisak? Zašto bi njima bio bitan neki Damir Vuković?

- Nisam ja u pitanju, nego javnost, grad Split, sigurnost građana. To je iznad i mene i tebe i svih nas. Njima je bilo bitno po svaku cijenu naći nekoga i označiti ga krivcem, tako sam ja shvatio jer je bio veliki pritisak javnosti.

Vojko Bašić / HANZA MEDIA

Nagovor matere

Cijelo se vrijeme ovih suđenja postavljalo pitanje motiva zbog kojeg biste vi ubili majku. Spominjalo se da ste zbog stana požurivali ovjeru ugovora o doživotnom uzdržavanju s majkom?

- To nema nikakve logike jer ako sam ja bratu isplatio pola vrijednosti tog stana koji je mater meni ostavila nakon svoje smrti, nema logike da ja tu imam ikakav interes. Taj se stan nalazi u istoj zgradi u kojoj i brat živi. Da sam mu tih 40 tisuća eura na nagovor moje matere. Bio sam izričito protiv toga, ali ona me je molila da mu dam novac jer se ukazala prilika da budemo susjedi u istoj zgradi. Tada sam navigavao, imao sam novaca dovoljno da sam sebi kupim stan. Sve se to događalo mjesec dana prije njene smrti, potpisali ugovor, bili u bilježnika i na sudu ovjerili...

Kako komentirate da je vaš brat na sudu tvrdio da ste vi ubojica odnosno rekao je: “Ne znam tko bi drugi, osim mog brata, to mogao napraviti.”

- Ono šta je on pričao na sudu, on je govno jedno obično, toliko je toga zla napravio. Žao mi ga je jer je pao pod nečiji uticaj, a ne znan čiji i tko mu je napunio glavu da sam ja kriv. Prilično je bio uvjeren da sam ja ubio mater i krivo mi je šta je toliko izgubio vjeru u mene. Prije smo bili u dobrim odnosima, nikad nije bilo nikakvih trzavica, kad bi došao s broda izašli bi na piće, večeru. Stvarno ne znan odakle mu zaključak da bih ja to učinio, to mi je puno teško palo i to je utjecalo da se dosta susjeda i rodbine okrenilo kontra mene. Teško je preživiti kad ti tvoji rođeni okrenu leđa, to je jako bolno.

Kakve su bile te tri i pol godine koje ste proveli iza rešetaka u pritvoru?

- Kako mi može biti kad me je tako zatvorilo? Kao pasu kad ga utjeraš u onaj azil i što ti ja znan. Ne mogu opisati taj osjećaj kad te liše slobode. Čovjeku je dragocjena i jedna sekunda života, a meni su uzeli jako puno vrimena.

Što mislite da se zaista dogodilo u stanu tog dana? Majka je očito otvorila vrata nekome koga je znala. Tko bi to mogao biti?

- Ona je i prije, pošto smo živjeli zajedno, znala otvoriti vrata bez obzira tko zvoni, tako smo odgojeni, nikad se nisu zaključavala vrata, uvijek bi susjed ili netko došao pitati nešto ili donijeti nešto, takav je bio odnos i tako se živjelo. Vjerojatno je otvorila vrata ili nekome koga je znala ili instinktivno ne sumnjajući ništa...

Vojko Bašić / HANZA MEDIA

Čudna suđenja

Je li što iz stana ukradeno?

- Koliko znam, nije. Policija je uzimala otiske samo u kupaonici, a ne po cijelom stanu jer da jesu, možda bi našli nešto.

Zašto bi je netko ubio?

- Ne znam, da sam vidovit znao bih, a ovako ne znam. Meni je to teško reći, imam sumnje na neke osobe. To sam još u toku postupka rekao policiji, ali njih tada to nije interesiralo.

Koliko je osoba na koje sumnjate? Zašto mislite da bi baš one to mogle biti?

- Sumnjam na dvije osobe koje su mogle to napraviti. Ne mogu govoriti o detaljima jer bih otkrio tko bi to mogao biti. Jedna je poremećena na neki način, a drugoj je vjerojatno bilo naloženo od nekoga da to napravi. Mislim da je ova prva osoba sposobna to napraviti, tako detaljno to isplanirati i napraviti.

A za ovu drugu osobu, ne bih htio govoriti o tome jer bi se neki prepoznali, ne želim pogoršavati sutra posao policiji. Mogu samo reći da je jedna osoba jednog dana dala riječ i obećala da će ta druga osoba to učiniti i to sam svojim ušima čuo. Ne želim i ne smijem reći o kome se radi, ali to ću policiji detaljno reći.

Vojko Bašić / HANZA MEDIA

Želite nešto reći i o suđenjima?

- Čudne su se stvari tu događale. Kad je završio prvi postupak u kojem je predsjednik Vijeća bio sudac Marko Pribisalić i kad je trebalo donijeti presudu, naknadno sam doznao da je vijeće glasalo tako da su tri glasa bila za moje oslobađanje, a dva za osudu. I što se onda događa? Najednom jedan porotnik izlazi na hodnik, priča sa mojom ženom i kćerkom. To je vidjela jedna novinarka i onda u novine izlazi da je taj porotnik kompromitirao postupak. Po mom mišljenju, to je to bio scenarij da se izmijeni vijeće, a predsjednik ostane isti. I ja sam osuđen na 15 godina.

Tužit ću državu

Kako ste se osjećali kad ste drugi put čuli presudu na 15 godina?

- Tu mi je pala na pamet ona izreka: “Deset puta reci laž, 11. put će biti istina.” Nisam izgubio vjeru ni tada, osjećao sam da će to dugo trajati, da je pravda spora, ali dostižna. Vjerovao sam da postoji način da dokažem da to nisam učinio iako su se sve sile okrenile kontra mene.

Pošto je pravosuđe inertno da pronađe krivca, ja ću ih na neki način sad aktivirati, bit ću dosadan, pitat ću ih, inzistirati da odgovore čiji su ono otisci koji su nađeni na dovratku vrata kupaonice, a za koje se ne zna čiji su... Ubojica moje majke još je na slobodi i želim da ga nađu.

Što će biti sad nakon što ste slobodan čovjek? Hoćete li tužiti državu?

- Izvjesno je da ću tužiti državu, to je neminovno. Tih 10 godina nitko ne može vratiti ni meni ni obitelji. Ovo je bila borba protiv vjetrenjača. Mene su stavili u fiks jer ste vi novinari vršili pritisak na policiju.

Vjerovao sam u pravnu državu i nije mi jasno da su me optužili bez dokaza i motiva. A s druge strane, ja sam imao alibi za to vrijeme kad se ubojstvo odigralo, tada sam bio na drugom kraju grada. To što su meni radili bilo je silovanje istine, kazao je Vuković za Slobodnu Dalmaciju.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
12. studeni 2024 17:52