POZADINA KRAĐE ZLATA U MUP-u Preko sitnih riba izvlače milijarde, pokajnik: 'Na šalteru banke dizao sam i 18 milijuna, a nemam za kruh'

Podigao je milijun kuna. Petar nikad u životu nije vidio toliko novca. Živi s nezaposlenom majkom i dvije sestre u trošnoj prizemnici u zagrebačkoj četvrti na rubu grada. Tata je preminuo. Jedva spajaju kraj s krajem.

Vlažni derutni zidovi, kupaonica bez pločica i krov koji prokišnjava svakodnevica su u njegovu domu. Nimalo lak život. Želi biti automehaničar, ali nije završio ni srednju školu. Stoji to jutro 2013. godine u banci: sprema novčanice u torbu, uvijek je nosi prilikom posjeta bankama jer ne može u ruci nositi toliku količinu gotovine.

Imao je 19 godina kad je registrirao tvrtku na adresi trošne prizemnice, sada mu je 20. Tvrtka “okreće” milijune, ali zidovi njegove kuće još su vlažni. U banku ide i po dva do tri puta u jednom danu, uvijek u drugu poslovnicu.

Podiže 200, 300, 400 tisuća kuna, a jednom i milijun kuna. Danas ga bankarske djelatnice sumnjičavo gledaju. Preplavljuje ga strah, prvi put osjeća da mu srce užurbano udara, ruke se znoje. Zna da je sumnjiv.

Djelatnice banke su te 2013. godine primijetile da njihov klijent Petar “ima samo 20 godina i da je pod nadzorom drugih osoba koje ne žele biti viđene s njim u poslovnici, nego čekaju izvan prostora banke i s njim komuniciraju putem mobitela”, tim je riječima banka izvijestila Ured za sprječavanje pranja novca i financiranje terorizma, navodeći transakcije za koje postoji “sumnja da se radi o pranju novca”.

Dokumenti dokazuju

“Na račun Petrove tvrtke od 28. siječnja do 9. srpnja 2013. tvrtka A.M.E. Beganović uplatila je 1,5 milijuna kuna, tvrtka HAŠK Matica 3,5 milijuna kuna...”, nabrajaju službenici banke u spomenutom dokumentu proslijeđenom Uredu. Takva se vrsta poslovanja djelatnicima banke učinila neobičnom, pa su pokušali komunicirati s predstavnikom tvrtke, našim sugovornikom Petrom, “ali je to rezultiralo prestankom izvršavanja transakcija preko banke”.

Sve su to, naime, podaci iz opsežne tajne dokumentacije Ureda za sprječavanje pranja novca i financiranje terorizma, a do koje je došao Jutarnji list. Riječ je o nizu povjerljivih dokumenata Ureda nastalih 2013. i 2014., a koji razotkrivaju sumnje na širinu, pa i pozadinu pet velikih istraga u kojima se sumnja na organizirane tzv. kružne prijevare, pranje novca te slučajeve prikrivanja izvora novca preko niza fiktivnih, ali i postojećih tvrtki.

Ured za sprječavanje pranja novca tek je prvi korak u postupku utvrđivanja i dokazivanja čime su se te tvrtke i osobe zaista bavile.

Ove istrage nisu vezane samo za Hrvatsku, nego je, kako je vidljivo iz dokumenata kojima raspolaže Jutarnji list, tražena suradnja Italije, Slovenije i Rumunjske, odakle su neke od tvrtki, a i ljudi koji su ih vodili. Također se sumnja da su neki od njih povezani i s peruanskim narkokartelom. Upravo je jedna od tih istraga rezultirala i nedavnim uhićenjima 13-orice koju se sumnjiči da su sudjelovali u trgovini fiktivnim zlatom te pšenicom.

Analitika institucija utvrdila modus operandi

Iz niza dokumenata nije teško ustanoviti da u poreznim utajama i pranju novca u Hrvatskoj postoje tzv. 'mule', baš kao i u trgovini drogom. To su najčešće neiskusni, mladi ljudi ili pak oni s policijskim dosjeom koji na sebe preuzimaju veći dio rizika.

Velika mreža

Međutim, dokumentacija do koje je došao Jutarnji list razotkriva sasvim nove razmjere cijele mreže, pa i sumnje naših službi da se zapravo radi o znatno većoj organizaciji u koju je uključeno više desetaka tvrtki, koje su putem trgovine fiktivnim zlatom, sekundarnim sirovinama i poljoprivrednim proizvodima u razdoblju od dvije do tri godine “oprale”, sumnja se, i do dvije milijarde kuna. Jutarnji list, pak, ne želi implicirati, a kamoli tvrditi, da su se sve pravne i fizičke osobe koje se spominju u lancu bavile nezakonitim radnjama.

Poreznici nam objašnjavaju da je takvim tvrtkama teško ući u trag, pa i dokazati sve te sumnje, jer one u pravilu djeluju brzo; odnosno u godinu do dvije “okrenu” novac i nestanu. Potom često mijenjaju vlasnike (nepoznate osobe koje znaju biti izuzetno mlade ili inozemni državljani ili ljudi na socijalnoj pomoći), isto tako mijenjaju i sjedišta, imena samih tvrtki te nemaju zaposlene. Potvrdilo se to i u našoj istrazi jer neke od tvrtki više nisu na adresi na kojoj su bile prijavljene, odnosno inozemni državljani unajmili su, primjerice, sobicu za 800 kuna, u kojoj je navodno poslovala tvrtka koja je u jednoj godini imala prihod od 63,6 milijuna kuna.

Velik biznis, mala sobica

Čovjek koji im je iznajmio prostor kaže da su se oni kod njega zadržali kratko, da su stalno odlazili i dolazili, ali da nije bilo nikakvog poslovanja te da nije ni znao da su prijavili tvrtku na njegovoj kućnoj adresi. Kasnije su ga, kaže, zvali i policija i porezna, ali da ne zna čime su se bavili, ni kamo su otišli. I to je tek jedan od primjera. Posljednja od takvih tvrtki povezanih u lancu u pravilu uvijek završi s poreznim dugom.

Naši sugovornici/poreznici primijetili su da se takve tvrtke mogu kupiti i u oglasnicima, a uočili su i da se društva s dugovima također mogu prodati stranim državljanima koji za novac preuzmu tvrtke, a kasnije im se ne može ući u trag.

Kliknite na fotografiju za uvećani prikaz

Ured za sprječavanje pranja novca analizom ovih pet odvojenih istraga također je uvidio da među njima postoje poveznice, i to između pravnih i fizičkih osoba koje se pojavljuju kao sudionici u tim slučajevima.

“Što može upućivati na zaključak”, navode u dopisu iz Ureda koji je prema dokumentima koje posjedujemo poslan Državnom odvjetništvu 10. srpnja 2014., “da se radi o organiziranoj skupini koja između ostalog uključuje kako pravne osobe za otkup zlata, tako i pravne osobe uključene za otkup sekundarnih sirovina odnosno metala”.

Povezali detalje

Ured je tako, navodi se u jednom od dokumenata, nakon obrade sumnjivih transakcija dostavljenih od strane banaka, nadležnim državnim tijelima, Poreznoj upravi i Državnom odvjetništvu, “prosljeđivao na daljnje postupanje i procesuiranje slučajeve čije su zajedničke karakteristike učestalo podizanje gotovine s računa novoosnovanih pravnih osoba registriranih za otkup metala odnosno zlata”.

Petar s početka naše priče (podaci poznati redakciji) također se našao u centru jedne od istraga, a pristao je na razgovor za Jutarnji list uz zaštitu identiteta. Njegova tvrtka imala je dva računa u dvije različite banke. Kako bi prikrio transakcije, Petru su novac uplaćivali naizmjence na račune jedne, pa druge banke. Iako su uplate bile milijunske on je, kaže, uvijek podizao različite iznose da bi također prikrio trag. Sve je počelo kad mu je kao 18-godišnjaku prišao Josip iz Bosne i Hercegovine uz argument da u Hrvatskoj ne može osobno otvoriti tvrtku te mu predložio poslovnu suradnju.

- Rekao mi je da će sve biti čisto. Povjerovao sam mu. Znam da to danas zvuči glupo, ali imao sam 18 godina. Da mi danas to netko predloži, sigurno bih drugačije razmišljao - prisjeća se Petar, kojem je Josip predložio da osnuje tvrtku, a da će sve troškove on podmiriti.

Petar se, kaže dvoumio, jedan prijatelj, nazovimo ga za potrebe priče Marko (podaci poznati redakciji) koji je isto tako ušao u posao s nekim (i također je bio predmet ovih istraga) rekao mu je da je poslije zažalio, ali Petar je nakon nekoliko dana razmišljanja ipak pristao.

- Nisam rekao ni mami. Ona mi sigurno ne bi dala da to napravim - kaže.

'Svjedok-pokajnik' Jutarnjeg s prijateljem koji se uvalio u vrlo sličnu nevolju

Tvrtku je osnovao na svojoj kućnoj adresi u trošnoj prizemnici koju je njegova obitelj uspjela obnoviti tek kasnije uz pomoć jedne televizijske emisije. Tvrtka nije imala ni unajmljeno skladište niti zaposlene, a trebala se baviti otkupom i prodajom sekundarnih sirovina. - Ja sam samo bilježio ulazne i izlazne račune, bilo je neke robe jednom, dva puta, ali osobno je nisam viđao - objašnjava nam Petar suradnju s Josipom, za kojeg danas tvrdi da se više ne sjeća ni kako se preziva. - Sve poslove je on dogovarao, nalazio se s predstavnicima tih tvrtki, ja nisam nikad nikoga od tih ljudi vidio, a ni dogovarao posao. Samo sam vodio ulazne i izlazne račune i lupao pečate, odlazio u banku, podizao novac i predavao ga njemu. Trebali smo s obzirom na djelatnost imati unajmljeno skladište, ali ni to nismo imali, našao sam knjigovođu, ali nisam ni znao da moram svake godine podnositi financijska izvješća, to sam tek kasnije saznao.

Uglavnom, ja sam podizao novac i predavao ga Josipu, svaki dan je bilo po par stotina tisuća kuna, ne znam točno koliko je ukupno prošlo računima tvrtke - kaže Petar. Ured za sprječavanje pranja novca je izračunao da je računima njegove tvrtke prošlo otprilike 18 milijuna kuna. Pred ljeto 2013., kaže, Josip mu je rekao da ide u Bosnu na mjesec, dva, pa da će nastaviti s poslom kad se vrati, ali Petar ga, tvrdi, otada više nikad nije vidio. Zvao ga je, ali broj je bio isključen. Tvrtka je ostala njemu, nije bio ni svjestan da mu je ostao i porezni dug sve dok mu prijatelj nije savjetovao da to provjeri.

- Skoro me infarkt udario, bio sam već tada dužan oko 13 milijuna kuna, danas ni ne znam koliki je taj iznos, prestao sam pratiti - govori Petar, koji je tek tada majci, kaže, priznao u što se upustio.

Otkriven u 2013.

Danas Porezna uprava spram njegove tvrtke ima potraživanja u visini od 21 milijun kuna. Našao se i na policiji, ali kaže zbog prijave jedne od firmi s kojima su navodno poslovali. Ispričao im je tada tko ga je i angažirao, ali kaže da policija tada u svojim evidencijama nije uspjela naći spomenutog Josipa iz BiH. Petar je danas svjestan da je to čime se bavio nelegalno.

- Josip je radio na postotak, ne znam točno koliki, ali ono što sam čuo bilo je od dva do pet posto - kaže, a na pitanje koliko je njemu dao novca, odgovara da se radilo ukupno oko deset tisuća kuna. Istim su se aktivnostima bavila i njegova dva prijatelja; od jednog nekadašnja tvrtka danas duguje 6,6 milijuna kuna na teret poreza, a od tvrtke od drugog, kojeg smo nazvali Marko, Porezna potražuje čak 57 milijuna kuna.

Petrov slučaj Ured za sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma otvorio je u proljeće 2013. godine na temelju obavijesti iz banke.

“Pravna osoba HAŠK Matica kontinuirano prima bezgotovinske uplate na račun po nalozima Rudar-Trgovine i još jedne tvrtke te nekoliko manjih tvrtki s uplatama u manjim iznosima. Tako je subjekt HAŠK Matica od 24. siječnja 2013. primio 54 uplate po nalozima tvrtke Rudar-Trgovina u iznosu od oko 17,1 milijun kuna, te 17 uplata po nalozima druge tvrtke u iznosu od 3,8 milijuna kuna. Po prispijeću uplata sredstva se ponajprije prenose na račune Petrove tvrtke, kao i još jedne tvrtke u posjedu njegova prijatelja, dok se manji dio podiže s računa kao materijalni trošak. Iznos uplata odnosno isplata s računa HAŠK Matice je od otvaranja do travnja 2013. iznosio oko 21,8 milijuna kuna”, navodi se u dokumentima Ureda za sprječavanje pranja novca.

U drugoj prijavi, navodi se nadalje, da je “u razdoblju od 5. ožujka do 16. travnja 2013. na račun Petrove tvrtke doznačeno ukupno deset milijuna kuna HAŠK Matice.

Poznate sve uplate

Nakon izvršenih uplata, Petar pristigla sredstva podiže u gotovini”, stoji u dokumentima. S obzirom na to da je najveći dio uplata koje su bile predmet prijave sumnjivih transakcija izvršen po nalozima tvrtke Rudar-Trgovina, Ured je nadalje dodatno provjerio transakcije po njihovim računima.

Utvrdio je da tvrtka “posjeduje devizni račun na kojem je od ožujka 2012. do travnja 2013. promet po računu iznosio 8,1 milijuna eura. Doznake u korist računa uglavnom su dolazile iz inozemstva, nakon čega su se pristigla sredstva konvertirala u kune.

Tvrtka je imala i žiroračun, otvoren u ožujku 2012., a do travnja 2013. promet po računu iznosio je 89,5 milijuna kuna, od čega se oko 60 milijuna kuna odnosi na sredstva s deviznog računa koja su konvertirana u kune, a oko 15 milijuna kuna na sredstva doznačena iz državnog proračuna (npr. povrat PDV-a).

Isto tako značajnu stavku prometa predstavljaju i bezgotovinske uplate kratkoročnih pozajmica (iznos poznat redakciji) od strane Ante i T. Gucić”, navodi se u dokumentima. Ante Gucić, sin Josipa Gucića, u vrijeme kad je Ured pratio spomenute transakcije bio je direktor u tvrtki Rudar-Trgovina. Kontaktirali smo Gucića koji nam je poslao sljedeći odgovor:

“Rudar-Trgovina se bavi otkupom sekundarnih sirovina, te prodajom istih uglavnom u zemlje Europske unije. Od navedenih tvrtki naši dobavljači su bili HAŠK Matica d.o.o., Formula d.o.o., Obojeni metali d.o.o., Esco Cuprum d.o.o. od kojih smo kupovali sekundarne sirovine koje smo zaprimili, potom platili i prodali našim kupcima. Prilikom nabave zaprimili smo robu i prateću dokumentaciju za koje smo bili terećeni i za PDV koji smo platili, te smo kod izvoza iste robe bili oslobođeni PDV-a, iz čega proizlazi pretporez. Kako su naši dobavljači dolazili do robe te tko su njihovi dobavljači, nama nije poznato. Naše društvo je tada zapošljavalo 25 osoba, a danas zapošljava 11 osoba i bavimo se istom djelatnošću. Društvo za potrebe poslovanja ima kredit u poslovnoj banci, te smo imali i privatne pozajmice koje su vraćene (molim da se iznosi pozajmica za fizičke osobe ne iznose u javnost). Naše društvo posluje u skladu sa zakonima i zakonskim propisima. Sve transakcije i usluge koje su evidentirane stvarno su se i dogodile”.

Trag novca

Ured za sprječavanje pranja novca je, pak, pratio trag novca te analizirao da su tvrtke iz inozemstva (društva iz Italije, Slovenije, Njemačke, Austrije, Rumunjske) na račun tvrtke Rudar-Trgovina od ožujka 2012. do travnja 2013. uplatile 8,1 milijun eura. Nadalje je iz državnog proračuna uplaćeno 15 milijuna kuna (npr. povrat PDV-a), te je Ante Gucić uplatio pozajmicu.

Ovršni postupci

Potom je Rudar-Trgovina isplaćivala društvima: Formula-Unus oko 25 milijuna kuna, Obojeni metali oko 15 milijuna kuna, HAŠK Matica oko 17 milijuna kuna, Esko Cuprum Metali oko 4,6 milijuna kuna, i dr. S računa društva HAŠK Matica, primjerice, novac je odmah nakon uplate dalje transferiran na račun, primjerice, Petrove tvrtke, nakon čega ga je Petar podizao u gotovini i predavao ga dalje Josipu, kako nam je ispričao.

Njegov poznanik je, pak, s računa svoje tvrtke (podaci poznati redakciji), primjerice, od kolovoza 2012. do travnja 2013. u gotovini podignuo najmanje 28,9 milijuna kuna, a novac potječe i od uplata tvrtke Rudar-Trgovina.

Protiv dvije tvrtke, Petrove i tvrtke Mazalica, Porezna uprava, navodi se u papirima, vodi ovršne postupke zbog višemilijunskih dugova za neplaćene poreze i doprinose (21,5 milijuna u Petrovoj tvrtki te 57,6 milijuna kuna u tvrtki njegova prijatelja), a to uključuje i dugovanja s osnove plaćanja PDV-a.

“Zato postoji sumnja da su naprijed navedene tvrtke vršile fiktivnu razmjenu robe s ciljem kršenja propisa vezanih za naplatu PDV-a, kao i mogućeg prikrivanja nezakonito stečenih sredstava.

Iz naprijed navedene analize je vidljivo da su sredstva koja su doznačavana iz inozemstva te na teret državnog proračuna u korist računa društva Rudar-Trgovina u najkraćem roku transferirana na račune društava (Formula-Unus d.o.o., Obojeni metali d.o.o., HAŠK Matica d.o.o., Esko Cuprum Metali d.o.o.) s čijih su, pak, računa sredstva dalje prosljeđivana u korist računa društava (Petrove tvrtke i tvrtke njegova prijatelja) s kojih su išle gotovinske isplate.

Navedeni način obavljanja transakcija između više povezanih društava moguće upućuje na tzv. kružnu prijevaru kojom se vrši fiktivna razmjena dobara i usluga s ciljem potraživanja poreza od države”.

Od dobro upućenih uspjeli smo dobiti mišljenje kako je uz Ured za sprečavanje pranja novca svoj posao dovršila te proslijedila dalje i Porezna uprava Ministarstva financija.