'NISAM HEROJ, ALI SRETAN SAM ŠTO SAM NEKOME MOGAO POMOĆI' Hrabri Filip Čargonja skočio je u Savu i spasio čovjeka koji se htio ubiti

Sjedio sam na stepenicama uz Savu. Stavio sam naočale, upijao sunce i meditirao. Odjednom sam čuo ‘buć’.

Mislio sam da je netko u vodu bacio smeće. S mosta se orio smijeh cura, ali panike nije bilo pa sam pomislio da netko nekom izjavljuje ljubav. No na sredini korita ugledao sam nogu kako se mlatara. Bio je to neki stariji čovjek u crnom skafanderu koji se nije trudio plivati. Govorio sam mu ‘Ajde, kompa, plivaj! Dosta zezancije!’ Ohrabrivao sam ga, a kad sam uvidio da nema namjere zaplivati, prošla me jeza. Glava mu više nije izlazila na površinu - prisjetio se spašavanja Filip Čargonja (34), Riječanin sa zagrebačkom adresom, filmograf te pripadnik pokreta Hare Krišna, koji je 27. siječnja oko 15.50 sati hrabro skočio u hladnu rijeku i spasio čovjeka koji se namjeravao ubiti. Kako je rijeka nosila čovjeka, tako se i Čargonja kretao uz rub, a u trenutku kad je posegnuo za mobitelom od zbunjenosti se nije uspio sjetiti ni broja Hitne. Sekunde su mu se činile kao vječnost, a sreća u nesreći je što je rijeka čovjeka vukla prema njegovoj strani obale.

Došli supruga i sin

- Nadao sam se da ću ga uhvatiti kod željezničkog mosta. Ali Sava je bila brza pa je plutao dalje. Skinuo sam torbu, zaletio se u vodu do pasa i uhvatio ga rukama za skafander. Glava mu je bila plava. Nisam ga uspio skroz izvući jer je krupan čovjek i obala je strma. Lupao sam ga po prsima, dao mu umjetno disanje usta na usta, ali uzalud. Začepio sam mu nos i upuhivao zrak pa je prodisao. Držao sam mu jezik 15-20 minuta da se ne uguši i vikao šetačima na obali da zovu Hitnu - prisjetio se još Čargonja svog pothvata. Ubrzo su došli liječnici iz Hitne pomoći, policajci, ali i supruga i sin nesretnog čovjeka, bivšeg branitelja.

Život je dragocjen

Čargonja se ne smatra herojem.

- Zadovoljstvo mi je što sam nekome pomogao. Doma su me odvezli policajci jer sam bio mokar. Supruga nije znala što da misli kad je vidjela moju mokru odjeću nakon što sam došao kući. A s tim čovjekom volio bih popričati. Znam da život može biti težak toliko da ne vidiš izlaz, ali nadam se da će taj čovjek iskoristiti drugu priliku za život i uvidjeti kako je život dragocjen i velika prilika za razvoj duše - zaključuje hrabri i skromni Čargonja.