'Ne mogu vjerovati da sam to učinio. Strašno se kajem'

PULA - "Užasno mi je žao što sam napravio. Ne mogu vjerovati da sam to učinio. Strašno se kajem“, riječi su Đure Đurića, okrutnog ubojice svog devetogodišnjeg sina Luke, kojima se tijekom saslušanja branio u petak od 14 sati do 15,15 sati, kod istražnog suca Županijskog suda u Puli Ivice Stanića.

To nam je potvrdio rovinjski odvjetnik Velimir Šoštarić, koji ga brani po službenoj dužnosti. Po njegovim riječima, Đurić je priznao nedjelo, međutim zbog stanja dubokog šoka, u kojem se nalazi, nije još uvijek svjestan svirepog ubojstva koje je počinio.

Istražni sudac ubojici je odredio 48-satno zadržavanje, do zahtjeva za provođenjem istrage i određivanjem pritvora. Inače, Županijsko državno odvjetništvo u Puli, pulskom je Županijskom sudu podnijelo istražni zahtjev protiv Đure Đurića zbog osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo protiv života i tijela teškim ubojstvom, odnosno da je u četvrtak oko 15,30 sati, u stanu u Rovinju, usmrtio sina snažnim stiskanjem rukama za vrat, u cilju da ga liši života.

Također je predloženo da se protiv osumnjičenika odredi pritvor. Javnost koju je šokiralo ovo monstruozno ubojstvo nedužnog sina, s pravom traži odgovor na pitanje, koja je karika u institucionalnom lancu zakazala, budući je ubojica dugogodišnji poznanik policije, prekršajnih i općinskih sudova, rovinjskog Centra za socijalnu skrb, zbog višekratnih kaznenih i prekršajnih prijava zbog obiteljskog nasilja.

On je još 2006. osuđen na godinu i 9 mjeseci zatvora, uvjetno 4 godine, početkom 2009. protiv njega podignut je optužni prijedlog zbog obiteljskog nasilja, te je osuđen na 30 dana zatvora uz obveznu mjeru liječenja od alkohola u trajanju od 6 mjeseci.

Prekršajni sud u Rovinju 29.V 2009. novčano ga kažnjava sa 6000 kuna, a na rovinjskom Općinskom sudu traje postupak zabrane pristupa djeci. Mnogi s pravom postavljaju pitanje, ako je bio na uvjetnoj kazni zbog kaznene prijave, zbog čega nova kaznena ili prekršajna djela nisu aktivirala spomenutu uvjetnu kaznu?

U pravosudnim krugovima tumače to čl.11.KZZ-a, po kojem nakon pravomoćne presude, pa radilo se to i o prekršajnoj, kaznena se prijava odbacuje, jer nitko po spomenutom Zakonu ne može biti dva puta suđen za isto djelo. Ravnateljica rovinjskog Centra za socijalnu skrb Eda Rajko, potresena ovom obiteljskom tragedijom, svjesna je kako je očigledno netko zakazao, međutim smatra da ova ustanova nije kriva, jer su po njezinom mišljenju , poduzeli su sve što je bilo u njihovoj moći. Još 2006. zatražili su nadzor nad susretima oca i sina, kojeg je provodila vanjska socijalna radnica.

No, po njezinim riječima, voditeljica nadzora, koja je provodila savjetodavni nadzor, više puta na tjedan, nailazila je na probleme, jer je i sama bila izložena sprdnji i uvredama oca, te ih je teško mogla pratiti i nadzirati po cijeli dan. Nesretna majka se i sama dugo protivila da se ocu odredi zabrana pristupa djeci, što je jedna od zakonskih mjera protiv nasilnika u obitelji, kada mu se zabrani pristup žrtvama, ženi i djeci. Kada ga je policija ponovno prijavila, majka je ipak pristala na tu mjeru, iako je bila svjesna da je pokojni Luka bio vezan za oca.

Upravo takva mjera trebala se donijeti na rovinjskom Općinskom sudu, no nesretan mališan nije ju dočekao. I ova je tragedija pokazala , poput ubojstva nesretne Mire Ljušanin, u Poreču 28.VIII. prošle godine, kada ju je u središtu Poreča nožem brutalno ubio nevjenčani partner, unatoč njezinim višekratnim apelima policiji da je se zaštiti, te predugom „ putovanju“ rješenja o zabrani pristupa nasilnika žrtvi, da sustav preveniranja i sankcioniranja obiteljskog nasilja i nasilnika ne funkcionira.

Premda sud izriče mjeru i psihosocijalnog tretmana nasilnika, u mnogim županijama, pa tako i Istarskoj, ta mjera nije zaživjela i ne provodi se.

Svi se slažu da nasilnike treba pritvoriti i zatvorski kazniti, no nažalost praksa je pokazala da tek po izdržavanju takve kazne, nasilnici postaju još agresivniji, te prijetnje za likvidacijom članova obitelji potom i realiziraju. Društvo u cjelini treba sustavnije, odgovornije i promptnije prevenirati, provodeći učinkovitiji tretman nasilnika, ali i sankcionirati nasilje i nasilnike, tim više jer predmeti s oznakom obiteljsko nasilje, imaju prioritet na našim sudovima. Bar bi tako trebalo biti.