Napadač na vladiku pokušao avionom pobjeći u Frankfurt

Dragan Pojatar (29) iz BiH, bjegunac s Interpolove tjeralice, uhićen je u zagrebačkoj Zračnoj luci dok se pokušavao ukrcati na avion za Frankfurt kako bi otputovao u Norvešku, gdje navodno živi i radi već neko vrijeme.

Trenutno mjesto Pojatarova boravka je ekstradicijski pritvor, gdje čeka izručenje Bosni i Hercegovini.

Naime, sud u Mrkonjić Gradu traži ga radi izdržavanja trogodišnje kazne zatvora zbog razbojništva od 16. srpnja 2007. godine na štetu vladike Hrizostoma. Prema optužnici Kantonalnog suda u Bihaću, Pojatar je kobnog datuma provalio u rezidenciju Eparhije Bihaćko-petrovačke u Bosanskom Petrovcu. Tužiteljstvo tvrdi da je Pojatar s prijateljem Milom Tomićem ušao u objekt preko terase, obio rolete na prolazu i uskočio u spavaću sobu Hrizostoma. Obojica su ga tukla rukama po glavi i licu. Oborili su ga na trbuh te mu preko usta zalijepili samoljepljivu traku i ruke mu vezali remenom na leđa.

Nije im dao ključ sefa

Zavezali su mu i noge, vrat stezali ručnikom te prijetili da će ga ubiti ako im ne da ključ sefa. Ključ im nije predao pa su razbojnici ispreturali stan i ukrali tri srebrne ogrlice s pozlatom i dragim kamenjem, reprodukciju ikone koja služi za posvećivanje crkve, te par gumba za košulju ukrašenih dragim kamenjem. Uzeli su i 150.000 srpskih dinara, 500 konvertibilnih maraka, 1000 eura, mobitel i dva džepna sata. Za razliku od tog zločina, kada je vladika Hrizostom preživio divljački prepad razbojnika, dvije godine prije toga u studenom takve sreće nije bio Nikola Cukut (78). Umro je u najtežim mukama od ozljeda zadobivenih udarcem sjekirom u glavu.

Sudrug ubio žrtvu

Pojatar je 6. studenoga 2005. s prijateljima Milom i Sinišom Tomićem upao u Cukutovu kuću nadomak Šipova. Nakon što u kući nisu našli novac, Tomić je, prema optužnici, prilikom izlaska iz kuće udario nesretnog umirovljenika sjekirom u glavu. Četiri dana poslije pronašla ga je kći u lokvi krvi. Iako je uhićeni trojac priznao upad u kuću, Okružni banjolučki sud oslobodio ih je krivnje uz obrazloženje da tužiteljstvo nije ponudilo dovoljno čvrste dokaze da ih se proglasi krivima. ( M. Dešković, H. Karakaš Jakubin)