Mario Mamić nastavio je u utorak na Županijskom sudu u Osijeku sa svjedočenjem na suđenju svom ocu Zdravku Mamiću, stricu Zoranu Mamiću i Damiru Vrbanoviću, optuženima za nezakonito izvlačenje 25,8 milijuna eura iz Dinama.
Odgovarajući na pitanja Šime Mataka, branitelja Zorana Mamića, Mario Mamić nastavio je govoriti o svojim saznanjima o transferima pojedinih igrača Dinama u kojima je i sam sudjelovao kao posrednik koji je zastupao Dinamo.
Ponekad je u istom poslu zastupao oba uključena kluba, pa čak i igrača. Govoreći o transferima Marija Mandžukića, Josipa Šimunića, Zvonka Pamića, Ognjena Vukojevića, Josipa Tadića, Sammira i Tina Jedvaja, kazao je da su svi učinjeni u skladu s važećim propisima te da je njegova posrednička uloga bila stvarna, pa tako ne vidi spornom nijednu proviziju koja mu je isplaćena.
Prodaja prava na transferno obeštećenje
- U svakom poslu u kojem sam sudjelovao angažirao bih i neku drugu tvrtku, ako sam to smatrao potrebnim, i to sam im uredno platio, a sve je bilo u skladu s propisima. Inače, Dinamo je često kasnio s isplatom moje provizije – rekao je Mamić.
- Što se tiče transfera Jedvaja, Roma je pokazala interes, ali tada se pojavila opcija da on i Alen Halilović u paketu idu u Tottenham za 20 milijuna dolara, s tim da je Tottenhamu prioritet bio Halilović. Sve je bilo dogovoreno, no tada je obitelj Halilović tražila više novca za Alena i Tottenham je odustao od posla. Nakon toga okrenuo sam se pregovorima s Romom za Jedvaja, što je vrlo brzo bilo dogovoreno, a ja sam u tom poslu zastupao Romu. Za zastupanje Dinama angažirao sam kolegu Paula Bolendorfa i njegovu tvrtku Onegoal Limited, kojemu je Dinamo isplatio proviziju, a on je onda meni uplatio moj dio – ispričao je Mamić, dodavši i kako „igrači ne sudjeluju u pregovorima između klubova, niti trebaju išta znati o provizijama menadžera.”
- Njih zanimaju samo njihovi uvjeti, odnosno plaća, duljina ugovora... Igrači ne moraju znati, niti ih zanima tko su sve posrednici u jednom transferu i što su dogovorili klubovi – kazao je.
Govoreći o spornim ugovorima za prodaju prava na podjelu transfernog obeštećenja između igrača i kluba, kojima su igrači i njihove obitelji svoj dio transfernog obeštećenja prodavali trećim osobama pa tako i tvrtkama u njegovu vlasništvu, Mario Mamić rekao je da su to bili legalni ugovori koji su se događali na traženje samih igrača i njihovih obitelji. Takvi su primjeri bili u slučajevima Halilovića, Jedvaja, Matea Kovačića, Ante Ćorića i Nikole More.
- Prodaja tih prava uvijek je bila na inicijativu igrača, odnosno roditelja maloljetnih igrača. Razlozi su bili financijske prirode, jer im je trebala gotovina i nisu mogli čekati kada će se i hoće li se realizirati transfer od kojeg bi zaradili na podjeli transfera. Ja sam kupovanjem tih prava kupovao ‘mačka u vreći‘. Kupio sam prava za 150 igrača i izgubio sam svoju investiciju na njih 80 posto, jer nisu ostvarili karijere, a ozbiljan novac zaradio sam na njih 15 posto – rekao je Mario Mamić, odgovarajući na pitanja Filipa Glavaša, branitelja Zdravka Mamića.
Na upit tužitelja nije, pak, znao odgovoriti koliko je točno novca, kojeg je dobio od Dinama za posredničku naknadu, proslijedio svom ocu, a koliko je zadržao za sebe.
- To bih morao provjeriti u svojoj obrani – rekao je Mario Mamić, koji je na pitanja tužitelja jesu li dugovanja Dinama prema igračima, koja se u optužnici smatraju nepostojećim, stvarno postojala, ponovio kako je Dinamo od 2000. do 2005. godine bio u teškoj financijskoj situaciji i da je njegov otac financirao klub obiteljskim novcem i novcem svojih tvrtki. Razlog što dugovanja prema igračima u iznosu od 4 milijuna eura nisu evidentirana u poslovnim knjigama Dinama, po njemu je bio taj da se prema bankama prikaže ljepša slika Dinama od one koja je bila stvarna.
Svjedočio švicarski odvjetnik
Da su ugovori o prodaji prava na podjelu transfernog obeštećenja legalni, čak i vrlo uobičajeni, rekao je i svjedok Gianpaolo Monteneri, švicarski odvjetnik specijaliziran za sportsko pravo, koji je bio član uprave tvrtke Rasport Management u vlasništvu Marija Mamića, ali i odvjetnik Dinama pred FIFA-om i Arbitražnim sportskim sudom. Inače, osam je godina radio u FIFA-i, u odjelu za status igrača. Govoreći o transferima igrača, kazao je da su u razdoblju od 2001. do 2015. godine nogometni agenti morali imati licencu, ali je bilo i onih koji su radili bez licence, a ugovori koje su potpisali takvi agenti također su se smatrali valjanima, jer Pravilnik nije propisivao drukčije.
- Uobičajeno je da u transferu bude više agenata, pri čemu jedan agent može zastupati više strana u jednom poslu, kao što je normalno angažirati i savjetnike, poput, primjerice, poreznih, ali i skaute te određene tvrtke, osobito ako su u transfer uključena i prava na imidž igrača – rekao je Monteneri.
Mamić uzvraća udarac, prijavio dvojicu bivših Vatrenih i oca Alena Halilovića. Imamo detalje
Što se tiče Rasport Managementa, kazao je da je to bila „klasična agencija koja se bavila zastupanjem klubova i igrača, transferima igrača, stjecanjem ekonomskih prava imidža igrača...”
Rekao je i da je bio osobno uključen u realizaciju transfera Dejana Lovrena u Olympique Lyon, a u kojem je Lovrena i Dinamo zastupao Mario Mamić, koji je u njihovo ime vodio pregovore s Lyonom.
Sjeća se i da je Rasport za 300.000 eura kupio pravo na podjelu transfera za Alena Halilovića, kao i da je Dinamo poslije odbio platiti Rasportu 50 posto od Halilovićeva transfera, ali je to na kraju morao učiniti po sudskoj presudi.
Rekao je i da je za Rasport sačinjavao ugovore za koje mu je podatke davao Mario Mamić, ali se ne sjeća je li na ugovorima navodio njegovo ime kao vlasnika tvrtke.
Na upit tužitelja rekao je i kako angažman Marija Mamića u transferima Dinama, gdje je čelnik bio njegov otac Zdravko, nije sporan, jer to u pravilnicima FIFA-e nije zabranjeno, ali je, kazao je, dužnosnicima klubova zabranjeno sudjelovati u transferima kao menadžeri igrača, kao i ostvarivanje prihoda od realiziranog transfera.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....