Jasnu je muž godinama brutalno mlatio, a onda su nju optužili za pokušaj ubojstva: ‘Znala sam da je kraj ako uzme taj nož...‘

Protiv Jasne Radivojev iz Zrenjanina se sada vodi postupak zbog pokušaja teškog ubojstva bivšeg supruga, nakon što je ona deset godina bila žrtva obiteljskog nasilja.

Sve je počelo samo tri tjedna nakon što je došla u Jagodinu, a prvi put je, priča, imala dva slomljena rebra, oba oka su joj bila zatvorena, a imala je i brojne ozljede po glavi i tijelu. Muž ju je tada odveo kod svog prijatelja liječnika, a tijekom idućih deset godina se takva situacija redovito ponavljala, ispričala je Jasna za N1.

Ponekad je prevladavalo psihičko nasilje nad fizičkim, a nasilje je trpio i njezin stariji sin iz prvog braka.

- Psihičko zlostavljanje se odvijalo od jutra do večeri, odnosno kad god se zateknemo zajedno u stanu. To nisu samo psovke, uvrede, to su prijetnje, omalovažavanje, ucjene, pljuvanja u lice. Najgore je kada vidite da nasilnik uživa u tome što ste vi na podu u svakom smislu. Ja sam se budila i odlazila na spavanje s tom jednom mišlju – hoće li to biti posljednji dan mog života, dokle ću izdržati i što će se dogoditi, ispričala je i dodala da ju je često tukao rukama, ali koristio je i pomagala kao što su gumeni čekići, drvene motke i slično.

- Dva puta mi je razbijao glavu, koju sam isto tako sama morala sanirati kod kuće, nikada nisam smjela otići kod doktora. Jednom prilikom smo išli u bolnicu zato što su ozljede bile tolike da je pretpostavio da mi je slomio i nogu i ruku, pa sam morala ići na rendgen, rekla je.

Jednom je prilikom njezin bivši suprug ušao u sobu dok je ona nepokretno ležala na krevetu. Htio joj je smrskati koljeno, a zatim je kći ušla u sobu, vrištala i zaštitila ju svojim tijelom.

- Tada se trgao, izašao iz sobe i tu se zaustavio, ispričala je Jasna.

Zbog straha za svoj, ali i živote bližnjih, nikada nije prijavila nasilje policiji. Ipak, postojale su anonimne prijave susjeda, no nakon njih bi Jasna dobila nove batine, a policiji ništa nije smjela reći.

- Nisam mogla hodati, bila sam toliko ozlijeđena da sam ležala, došli su uzeti izjavu od mene, on je sve to vrijeme meni slao poruke što smijem reći, odnosno što ne smijem. Nekako su mi pokušavali dati do znanja da me mogu zaštititi, da me ohrabre da im kažem o čemu se radi, nisam tada priznala. Nakon dva dana on je dobio kompletne izvještaje iz policije, što je rečeno, što je napisano, kakva je procjena inspektora i što je zaključio iz razgovora sa mnom.

Muž je prijetio i da će nauditi djeci, Jasninoj sestri i njezinoj djeci, zbog čega se ona još manje usudila potražiti pomoć.

Ispričala je i da ju je bivši suprug dugo nagovarao da izvrši samoubojstvo.

- Koliko god sam u trenutku pomislila da je možda bolje da se sklonim i svima olakšam, bori se čovjek za život. On je na kraju rekao da ja to moram napraviti, da nema više odlaganja, sve je lijepo osmislio. Nisam to mogla napraviti. Kada je krenuo na mene, bili smo u spavaćoj sobi i ja sam se refleksno okrenula prema njemu, ozlijedila sam ga tim nožem, otimali smo se, znala sam da je to borba za život i da ako uzme nož, da je to kraj. To se nije dogodilo, on mi je oteo nož i izašao je, ispričala je.

Zatim je on otišao u Hitnu pomoć, a policija je pritvorila nju. Nakon tri tjedna stigla joj je optužnica za pokušaj ubojstva. Njezina je kaznena prijava odbijena, a da ju pritom nisu ni zvali na davanje iskaza. Djeca su ostala s njim.

- Kada sam vidjela potpis tužitelja, počela sam spajati imena, kontakte i odnose i sve se to počinje slagati. Dva i pol mjeseca sam provela u pritvoru, a kada sam izašla saznala sam da je plan bio da ja ne izađem iz pritvora dok se proces ne okonča. Sve je toliko orkestrirano i toliko vrijeđa inteligenciju, da morate sjediti i slušati izmišljotine protiv vas. Shvatila sam dok sam živjela tamo da je on prilično zaštićen, da se u njegovim situacijama uvijek našao netko tko je to riješio vrlo brzo.

- Mislim da djeca najviše trpe u svemu tome. Ja sam odrasla, mogu izdržati zbog njih, djeca to ne mogu shvatiti. Tako da ono što trpimo moja djeca i ja, je jako strašno. Nemjerljiva je tuga svakako, ali nepravda je veći problem, ističe Radivojev za N1.