U nastavku suđenja Damiru Keleminčiću (65), optuženom da je prije 13 godina, na monstruozan i podmukao način iz koristoljublja u stanu na zagrebačkoj Trešnjevci usmrtio susjedu Slavojku Senišin (76), na Županijskom sudu u Zagrebu ispitani su optuženikovi poznanici i poslodavci.
O samom kaznenom djelu ubojstva Keleminčićeve susjede koju je, prema optužbi, ubio, vezao, umotao u dva tepiha te bacio u bunar i zatrpao na imanju u Prečnom, kao niti o kaznenim djelima krivotvorenja službene isprave i ovjeravanja neistinitog sadržaja jer si je prisvojio pokojničinu nekretninu, svjedoci ne znaju ništa niti su u spornom dvorištu zapazili bunar.
- Damira znam valjda 15 do 18 godina. Bili smo dio većeg društva koje je svake godine išlo na skijanje, kartali smo se, viđali vikendima na kavama, slavili rođendane. Kod njega doma sam bio jednom dok je živio s tadašnjom djevojkom Sandrom. Znam da je preuredio stan u prizemlju u kojem je živio, a jednom je bio spomenuo i kako uređuje i betonira dvorište. Spominjao je i da mora urediti krov, ali da druge susjede nema. U neformalnom razgovoru sam mu rekao da mora prikupiti tri ponude, pribaviti suglasnost... Koje nadimke ima Damir? Are i Foto... - prisjetio se odgovarajući na pitanja osumnjičenikov prijatelj, odvjetnik E.B. (57).
Diplomirani inženjer građevine D.Š. (61) je otkrio, pak, da ima tvrtku koja se bavi građenjem objekata, da od 2015. posluje u RH, da se s Damirom počeo družiti krajem ‘90-ih i da ga je u svojoj firmi zaposlio 2005.
- Bio mi je pomoćnik, vozač, skiper. Na raspolaganju je imao vozila firme od Audija A8, džipa, caddyja. Poslovna suradnja nam je prestala 2010. kad je prešao na brod Julia u AC marini Split, gdje je radio dvije godine. Jel‘ mu netko drugi iz firme nakon odlaska dao aute na korištenje, ne znam. Ali to bi kod nas bio teški prekršaj. Kod Damira sam, inače, bio 2010. u stanu kad smo dogovarali prekid radnog odnosa, a naše druženje je trajalo sve do 2021. Nikad tema razgovora nije bila nestanak njegove sustanarke, ali je govorio da doma nešto uređuje. Kad sam vidio njegove slike u medijima oko nestanka, za mene je bio šok. On je društven, spreman uvijek svima pomoći pa i nepoznatima. Ima zlatne ruke i ljudima je sitne popravke radio - ispričao je D.Š., na što je Keleminčić ukazao da ima prigovor "jer da je njegovo poznanstvo sa svjedokom D.Š. trajalo od 1970-ih kad su igrali tenis".
PROČITAJTE VIŠE Osumnjičeni za brutalno ubojstvo zaplakao kad je svjedočila njegova bivša
Umirovljenik T.R. (83) poznaje Keleminčića 30 godina. Zaposlio ga je, kaže, u svojoj firmi na preporuku kumova.
- Ja sam u firmi trebao nekoga, pa sam Damira zaposlio. Nisam bio nezadovoljan njegovim radom. Ali, nismo se ni družili. Nismo pričali ni o sudbini žene koja je nestala, a u Damirovoj kući sam bio jednom. Pričao mi je da se ne slaže sa sestrom, a onda ni sa starijim sinom. A spomenuo je i da je nestala neka žena iz njegove kuće. To mi je rekao hladno i bez emocija. Na imanju u Prečnom sam isto bio jednom, usput i pokazao mi je kuću. No, bunar nisam vidio. Inače, nisam još uvijek probavio tu vijest iz novina da je Damir ubio ženu - kazao je svjedok.
Sutkinja ga je potom upitala sjeća li se telefonskog razgovora od 21. rujna 2022., kad mu je Damir rekao da je policija u njegovoj kući u Prečnom, na što joj je svjedok odgovorio da se ne sjeća spominjanja policije, ali se sjeća da mu je Damir rekao da neće doći na posao taj dan.
Strojarski tehničar N.R., sin Keleminčićeva bivšeg poslodavca T.R., otkrio je da je "Damira upoznao kao dijete preko roditelja te da su se viđali u očevoj tvrtki kad ga je zaposlio".
- Kod Damira nisam bio nikad doma niti na vikendici. U našoj tvrtki dostavljao je palete. S njim nije bilo problema, a za nestalu osobu nisam čuo. Za nestanak sam, međutim, čuo kad je policija odvela Damira jer je tata rekao da je na policiji radi neke nestale žene. Sutradan sam na portalima vidio tekstove da je Damir osumnjičen da je neku ženu usmrtio i zakopao. Ništa ne znam o tom strašnom događaju. Ako je istina sve to, onda je on podvojena ličnost, dvije osobe u jednoj - zaključio je svjedok.
Podsjetimo, tijelo pokojne Senišin je, nakon što ju je ubio, vezao i umotao u dva tepiha te bacio u bunar i potom zatrpao u dvorištu svoje kuće u Prečnom nadomak Ivanić Grada. Osim zbog teškog ubojstva, Keleminčiću se sudi i za krivotvorenje službene isprave te ovjeravanje neistinitog sadržaja jer si je prisvojio pokojničinu nekretninu. Keleminčić je na početku suđenja rekao da se ne smatra krivim, u istrazi se branio šutnjom, ali u prilog mu ne idu snimljeni telefonski razgovori kroz posebne dokazne radnje i to nekoliko sati prije uhićenja, a koji su se preslušavali u sudnici.
Naime, uz nalog za pretres, na njegovo imanje 21. rujna 2022. stigla je gomila policajaca. Ogradili su dvorište, a MORH-ov bager je pod budnim okom zamjenika zagrebačkog županijskog državnog odvjetništva prevrtao zemlju. I kopao sve dublje i dublje. Prvo su izrovali ostatke starog bunara koji je Keleminčić premjestio te podigao drugi s novom krunom bunara 10 metara dalje.
PROČITAJTE VIŠE Tajno snimljeni razgovori: ‘Ti si ju maknul?‘; ‘Da, ali ne pričaj nikom. Pojedi poriluk‘
Sve bliže bili su tajni koju je Keleminčić skrivao tad već punih 11 godina, kad je susjeda Slavojka, s kojom je bio u svađi i lošim odnosima, naprasno nestala iz stana na zagrebačkoj Trešnjevci da bi se s odmakom vremena domogao tog stana čiji je kupoprodajni ugovor, prema tvrdnjama tužiteljstva, krivotvorio i upisao se u zemljišne knjige.
"Jesi ručao? Ja sam u Prečnom. Kopaju tu s bagerom. Vjerojatno budu našli Slavojku. Tako da, evo, oprosti za sve. Ja sam se od nje branio i to ti pričam tako da znaš", rekao je 21. rujna 2022. u 14.39 sati Keleminčić svome ocu na telefon. U tom razgovoru, koji je potrajao dvije minute, otac mu govori da si je napravio salatu, da će jesti sir i poriluk koji mu je donio te ga potom pita: "Kaj, ti si ju maknul?", na što mu optuženi ubrzano potvrdno odgovara: "Da, da, samo ne smiješ to nikom pričat‘. Sad oni kopaju tu cijelo dvorište. Pojedi poriluk".
"A budu ju našli, budu ju našli?", zanimalo je šokiranog oca kojem okrivljeni Keleminčić samouvjereno odgovara: "Vjerojatno budu. Bila je to samoobrana. Mogu ti reći samo to, tako da neću doći doma tako brzo". I za kraj ocu poručuje da mu pozdravi sina, da mu oproste svi, a otac u jednom trenutku skreće s teme i ukazuje mu da neće o tome govoriti ništa preko telefona.
"Nije mi to bila nikad ni namjera, znaj", zaključi okrivljeni te prekida liniju da bi nedugo zatim ponovno okrenuo očev fiksni telefon i rekao mu: "Ali, nisam ti ja ništa rekao tako da ti nemaš pojma ni o čemu".
Dok dalje gleda u dvorištu intenzivno kopanje bagera, opsadu policije i kako se obruč oko njega sve više steže, Keleminčić, inače umirovljeni skiper i vlasnik fotografske radnje, odlučuje nazvati na telefon i sina. Razgovor s njim traje nešto više od tri minute te sinu na početku govori da je u Prečnom i da "oni kopaju tu bunar, valjda su sve ljude ispitivali pa je možda netko nešto rekao jer me zafrkavaju da je baba u bunaru".
"Pa to sam im ja rekao jer su me pitali za bunar", rekao je optuženome sin, pojašnjavajući dalje da je to bila neka vrsta zafrkancije u birtiji jer da on ni ne može znati što je bilo zapravo, a ako je to učinio njegov otac, da je to onda bilo vrlo profesionalno. Sin okrivljenog još govori da nikad nije skužio ništa na njemu niti je išta primijetio, pa mu optuženi odgovara: "Ali oni je budu našli. Znaš, ona je mene napala nožem".
"Da?", upitao ga je sin, pa mu optuženi otac potvrđuje: "Da, da. I odvjetnici su mi savjetovali da se branim šutnjom. Zvao sam ti djeda i objasnio mu. I sad, što bude, bude", pojasnio je još okrivljeni pokušavajući se pomiriti sa situacijom.
"Znači, napravio si to?", sin ga direktno pita, pa mu otac ponavlja: "Da, velim ti, kaj bu bilo, bu. Bilo je ili ona ili ja".
Svjestan ozbiljnosti situacije, sin mu ukazuje: "Znači, završit ćeš u zatvoru do kraja života", na što mu optuženi govori: "Neću, neću", pa mu sin dalje drhtećim glasom prigovara zbog toga što je napravio.
Keleminčić u revijalno-paničnom tonu nastavlja i sina i sebe uvjeravati da je susjeda ubijena u samoobrani, da nije htio da tako skonča, da se sve dogodilo stjecajem okolnosti i na kraju ga podsjeća da mu on ništa nije rekao. Nekih 20-ak minuta od poziva oca, sin odlučuje okrenuti optuženikov broj pa ga ovaj odmah tješi "da se ne sekira, da je to bio nesretan slučaj".
"A što da kažem mami?", zanimalo je sina, na što mu okrivljeni sugerira da joj veli da ga je susjeda napala, pa se on branio i da je sve bio nesretni slučaj.
"Jesi li siguran da će je naći?", zanimalo je dalje Keleminčića mlađeg, kojem otac odgovara: "Ha, a kraj bunara kopaju". Sin s nevjericom i grčem u glasu dalje govori: "Ne mogu vjerovati da si to napravio", pa ga optuženi otac tješi: "Nemoj se sad žalostiti, sve će biti OK". Gledajući u budućnost što ih kao obitelj čeka, sin optuženog zaključi tijekom tog telefonskog poziva: "Pa uzet će nam stanove, sve će nam uzeti".
Posljednji, od značaja snimljen poziv, bio je opet optuženikova sina dva i pol sata kasnije. Uplakani sin oca pita misli li se predati, pa mu otac govori da je u autu s ljudima. Sin mu dalje govori da se preda jer da ne može sakriti to što je napravio, da to mora reći, da to ne može čuvati 11 godina. Optuženi na kraju pokušava smiriti vidno uznemirenog sina protupitanjem: "Zbog čega sad radiš cirkus?" te sina pozdravlja i prekida. Jer već je bio u pratnji policije i bile su to zadnje minute Damira Keleminčića na slobodi, jer otad se nalazi u ćeliji remetinečkog zatvora.
Nakon što je pažljivo slušao u sudnici svoje tajno snimljene razgovore netom prije uhićenja, Keleminčić je odlučio očitovati se na te dokaze i pritom ponudio sudskom vijeću djelić svoje obrane.
PROČITAJTE VIŠE Ubojicu otkrio prisluškivač u mobitelu: ‘Reci sinu da mi oprosti...‘
"Evidentno je da sam to sve rekao pod pritiskom policije. Oni su mene ucjenjivali i na perfidan način navukli. I psihijatrici Kos sam poslije ispričao vic kad me pitala kako se osjećam. U telefonskim razgovorima se vidi da ja želim krivnju maknuti sa sinova, ponajviše mlađeg s kojim sam jako povezan jer je stariji alergičan na ambroziju i trave, pa radije vrijeme provodi u gradu gdje smo i rođeni, dok smo mlađi sin i ja vezani za prirodu. A taj bunar se zatrpavao od 2009. do 2014. kad sam mijenjao krov. Policija je kopajući stala na sedam metara dubine.
Na mene su vršili teror jer su čuli zafrkanciju iz birtije da sam ju ja bacio u bunar. Ali, ona je tad bila u vezi sa stanovitim M. J. Tužiteljica je rekla da sam ja pokazao bešćutnost, ali ja sam vrlo emotivna osoba jer kad vam netko prijeti da će sinove i mene strpati u Remetinec za ubojstvo, izmislio sam nož. Pa ja tad nisam ni znao kako je Slavojka ubijena", istaknuo je Keleminčić čitajući bilješke s papira koje si je napisao.
Potom se osvrnuo i na dotadašnje medijsko izvještavanje o navedenom slučaju, pojadavši se kako se "osobe iz visokog društva navodi pod inicijalima, dok je njegovo ime bilo u punom opsegu i time mu se osramotila obitelj i nanijela velika nepravda".
Zatim se Keleminčić prisjetio i dana uhićenja kad je doveden na policiju.
"Uzeli su mi mobitel i šaltali me iz sobe u sobu. Psihički su me dotukli pa rekli da su mi priveli sina. Ostavili su ga samog pola sata te sam se s njim susreo i dao mu ruksak u kojem sam imao lijekove. I tad su nas vjerojatno prisluškivali misleći da će nešto čuti. Ali ja ni tad, tog 21. rujna, nisam još imao pojma da je Slavojka u bunaru. Ona je na tom imanju u Prečnom bila 2010. godine jer je bila znatiželjna i došla je s M.J. A kad je policija kopala po dvorištu, rekli su da je detektor nešto našao, ali i da je potražni pas HGSS-a pozitivno reagirao", rekao je za kraj Keleminčić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....