Živite mirno s obitelji malo izvan gužve, dalje od središta maloga grada. Adaptirate si neupadljivu visoku prizemnicu, uredite dvorište kako bi se djeca bezbrižno igrala i baš kada zaključite da je sve idealno, u kuću točno preko puta doseli se dvostruki ubojica patološki sklon oružju i alkoholu.
U nelagodi prođu mjeseci, čak godine i vi tek rijetko na ulici vidite tog upadljivo šutljivog gorostasa nalik poglavici Bromdenu, Indijancu iz filma “Let iznad kukavičjeg gnijezda”.
Loš hrvatski
Ne pozdravlja nikoga dok prolazi na trošnom biciklu, ne stvara probleme susjedima. I baš kada učvrstite uvjerenje da čovjek zapravo nije agresivan i da je kriminalna prošlost ostala daleko iza njega, začuju se pucnji, susjed vam u bijegu iz policijske zasjede zgrabi dijete, upadne u auto i otme vas.
Otprilike tim kratkim rezimeom svega što je prethodilo talačkoj drami u Đurđevcu započeli smo jučer oko podne razgovor s diplomiranom ekonomisticom Anom Patačko. Nju je u ponedjeljak navečer oteo Zdravko Kenđelić, a potom ju je cijelu noć držao kao taoca u njezinu Peugeotu 407. Srećom, Kenđelić je iz auta prije otmice izbacio Aninu devetogodišnju kćerkicu, tako da je dijete ipak ostalo pošteđeno najgoreg dijela cjelonoćne traume.
Ipak, djevojčica će se još dugo sjećati rastrojenog dugokosog susjeda kako mami prijeti pištoljem i na lošem hrvatskom joj zapovijeda da s dvorišnog prilaza brzo krene unatrag na cestu i krene u nepoznato.
- Kći je sada dobro, ali bila je u šoku - objašnjava Ana Patačko, koja se ipak nakon otmičarova napada brzo snašla i kroz prozor bacila kćeri ključeve kuće. Ono što je uslijedilo događa se samo na filmu.
Premještanje pištolja
- Nije me tukao niti napastovao, ali imao je tijekom tih dugih sati povremene ispade ljutnje. Nije bilo lako cijelu noć razgovarati s naoružanim bjeguncem i birati teme koje će ga držati koliko-toliko dobre volje. Noć smo proveli nedaleko od Đurđevca. Policajci su mi rekli da ne govorim o toj lokaciji. U autu nije bilo puno goriva, tek oko četvrtine rezervoara. Motor je trebalo povremeno paliti jer je noću u ovom kraju jako hladno. Kenđelić je pištolj povremeno držao u ruci, povremeno u džepu, a bilo je trenutaka kad bi ga odložio na podnu prostirku. Ne znam je li metak bio u cijevi. Ne razumijem se u oružje i tek poslije me spopala panika kad su mi rekli da je kod metka u cijevi dovoljan trzaj prsta da dođe do opaljenja - uz vidnu nelagodu objašnjava đurđevačka junakinja.
Izgon iz Njemačke
Na pitanje o čemu su razgovarali cijelu noć dok su joj suprug i dvoje djece doslovce drhtali strepeći kad će im policija javiti bilo kakvu vijest, Ana odgovara opušteno, kao da razgovaramo o izlasku s prijateljicom.
- O svemu smo razgovarali. Još sređujem dojmove. Prepričao mi je brojne životne epizode. Imam dojam da je opsjednut idejama o novom svjetskom ratu. Puno toga nisam razumjela, ali, koliko shvaćam, Kenđelić je dobio izgon iz Njemačke u trajanju od pet godina. Planirao se vratiti u tu zemlju. Tamo je odrastao - prisjeća se taokinja zbog koje je policija digla sve specijalce od Vukovara do Bregane.
Na skrovitoj lokaciji u Peugeotu s ugašenim svjetlima otmičar je sa svojom taokinjom čekao svitanje, a kad se razdanilo, zapovjedio joj je da krene prema Zagrebu. Ana ne zna koje je bilo krajnje željeno Kenđelićevo odredište.
Zadržali Peugeot
- Nismo se zaustavljali zbog goriva i ne znam kako je mislio riješiti taj problem. Srećom, policajci su očito zamijetili auto i organizirali zasjedu.
Specijalci iz Lučkog opkolili su nas krajnje vješto nakon ulaza u Zagreb. To je bilo munjevito. Kenđelić je i prije zaustavljanja shvatio da ne možemo umaći.
Auto je još u policiji u Zagrebu. Zvat će nas da dođemo po njega kad ga forenzičari obrade. Sve je to sada nevažno. Bitno je da sam opet tu, sa svojom obitelji - zaključuje Ana Patačko.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....