DJED PEDOFIL ŽIVI S UNUČICOM Sutkinja: 'Nisam ja kriva! Nisam mogla učiniti ništa. Obitelj mu je oprostila!'

Ljeto je 2009. Tada 5-godišnja djevojčica ljetuje s obitelji i djedom u malenom primorskom mjestu. Oko 11 sati djevojčica je sama na plaži s djedom, tada 60-godišnjakom. On u jednom trenutku skida kupaće gaće i počinje se pred njom samozadovoljavati. Unučica u tom trenutku ni ne shvaća što se dogodilo. Kada je gotov, djed malenoj prijeti - ovo ne smiješ nikome reći. Ona ga je i poslušala.

Svi se zajedno vraćaju u obiteljsku kuću u malenom gradu na sjeveru Hrvatske. Djevojčica je u svakodnevnom kontaktu sa djedom, živi u istoj kući s njim, sve do kasnog ljeta 2011. kada je nakon pune dvije godine šutnje sve ispričala majci. U obitelji nastaje šok. Znaju da djed puno pije i da je “težak”, no nisu vjerovali da bi mogao napasti njihovu curicu. Odlučuju ga prijaviti policiji. Djeda privode s kaznenom prijavom za zadovoljavanje pohote pred djetetom ili maloljetnom osobom. Kazneni zakon za takvo ponašanje poznaje samo zatvorsku kaznu u trajanju od šest mjeseci do tri godine. Djed se brani sa slobode.

Djed pedofil koji je priznao zločin dobio samo šest mjeseci zatvora!

Popio tri čaše vina

Slučaj preuzima Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici koje iz nekog razloga za djeda traži samo minimalnu kaznu. Počinju nebrojena ispitivanja djevojčice, njezine obitelji, djeda. Sudski vještak za psihijatriju djeda je vještačio i ustanovio da ga “inače ne privlače takvi seksualni akti”. U njegovom ponašanju nije našao ništa upozoravajuće osim da je sklon alkoholu. Slaže se to i s priznanjem kojeg je djed dao sutkinji Korneliji Kallay-Blažeković.

- Da, učinio sam to. Ali prije toga sam popio tri čaše vina. Žao mi je. Radije bih si odsjekao ruku nego to ponovio - govori djed sutkinji.

Predmet u veljači završava. Sutkinja Kallay Blažeković prihvaća prijedlog ODO-a i djeda nepravomoćno kažnjava s minimalnih šest mjeseci bezuvjetnog zatvora, a djevojčica i dalje živi sa svojim zlostavljačem. Sutkinja Kallay Blažeković, koja je djeda zlostavljača osudila na minimalnu šestomjesečnu zatvorsku kaznu, tvrdi kako je pošteno odradila posao i da je detaljno proučila sve aspekte slučaja.

Sutkinja nije mogla ništa

- Državno odvjetništvo predložilo je šest mjeseci bezuvjetne kazne i ja sam njihovu preporuku poslušala i odredila takvu kaznu. Okrivljenik se žalio na ovo rješenje i zbog toga još uvijek nije pravomoćno osuđen. U predviđenom slučaju minimalna kazna nije šest mjeseci zatvora, nego tri mjeseca - kaže sutkinja. No, Kazneni zakon izmjenama iz 2006. baš je to kazneno djelo, u članku 194., promijenio pa je minimalna kazna od tri zamijenjena minimalnom kaznom od šest mjeseci zatvora.

Istaknula je kako izdvajanje djeteta iz obitelji ili zabranu pristupa ne može odrediti sud unutar kaznenog procesa. Nije mogla učiniti ništa da odvoji djeda od djevojčice.

- Vještačili smo okrivljenika. Njegov je dosje čist i nema drugih kaznenih djela. Jedini problem koji smo pronašli je prekomjerno uživanje alkohola, ali vještak nije ustanovio da ga inače privlače ovakvi seksualni akti. Obitelj mu je oprostila i nastavili su živjeti zajedno. Osobno mi je to nejasno, ali to je njihova odluka. Važno je da djevojčica nije niti shvatila što se dogodilo jer je u vrijeme počinjenja djela imala tek pet godina. Strah me je da bi medijska pozornost mogla dodatno naštetiti djevojčici da shvati što se dogodilo - kaže sutkinja.

Od nepravomoćne presude prošlo je sedam mjeseci. Djed i djevojčica i dalje žive u istoj kući. Neslužbeno doznajemo kako su susjedi obitelji prijavili sudu da djed ponovno čini isto djelo. Na sudu su ih uputili da to prijave policiji. A djed, iako je dobio minimalnu zatvorsku kaznu, podnosi žalbu i vraća se kući obitelji i unučici...

Umjesto da se presele, da presele djeda ili na bilo koji način zaštite svoju djevojčicu od starca, obitelj mu odlučuje oprostiti.

- Ipak je to moj otac, što da radim - navodno je rekla majka djevojčice.

No, osim majke, koja zbog neznanja, komocije ili nekog trećeg razloga, nije zaštitila kćer, to nije učinio ni Centar za socijalnu skrb, kojem je glavna uloga da zaštiti djecu u slučajevima u kojima to propuste učiniti roditelji. Policija je odmh po saznanju da se u toj obitelji događalo nešto na štetu djeteta - dakle, još prije godinu dana - o tome trebala obavjestiti Centar, koji je pak trebao zaštiti dijete. Minimalna mjera je - odvojiti djeda od moguće žrtve i onemogućiti ga da nanese djetetu daljnje zlo odnosno da ponovi djelo. Centar je trebao odmah zatražiti od građanskog suda zabranu kontakata s djedom, što bi sud vrlo brzo i potvrdio. Zabrana kontakta minimum je koji je društvo moglo pružiti djetetu.

- Poduzeli smo sve što smo mogli - kaže ravnatelj centra. Na pitanje što točno, ne želi odgovoriti. Pravda se da je riječ o maloljetnici, da mora štititi njezin interes.

- U vašem gradu u istoj kući žive unučica i djed koji se pred njom samozadovoljvao i to na sudu priznao. Što ste točno poduzeli - pokušavamo pitanjem?

- Ne žive u istom domaćinstvu. Riječ je o kući s dva ulaza, ne žive u istoj obitelji - objašnjava ravnatelj centra.

Zašto su djed i djevojčica i dalje na istoj adresi, zašto ga ona i dalje konstantno susreće iako je on na sudu priznao svoje zlodjelo? Odgovor dijelom leži u činjenici na koju upućuje Pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić.

- Sustav prekršajnih mjera po Zakonu od zaštite od nasilja u obitelji daleko je precizniji i sveobuhvatniji od sustava zaštite predviđenih Kaznenim zakonom. Prekršajim sudovima stoji na raspolaganju mjera udaljenja iz stana, kuće ili drugog stambenog prostora, no takva mjera nije trajnog karaktera te se ona može izreći u maksimalnom trajanju od dvije godine - kaže pravobraniteljica Jelavić.

Zabrana približavanja

- Kakvu poruku mi kao društvo šaljemo djetetu u ovakvim slučajevima? Djetetu majka, centar, sud i društvo općenito, predstavljaju moć i autoritet od kojih s pravom očekuje zaštitu. Ako ju ne dobije, poručili smo djetetu da nećemo za njega učiniti ništa - kaže psihijatar Domagoj Štimac iz Poliklinike za zaštitu djece, napominjući da govori načelno jer nije upoznat s ovim slučajem.

Ni pravni stručnjaci ne shvaćaju kako je moguće da zlostavljana djevojčica i dalje živi u kontaktu s djedom koji ju je seksualno zlostavljao, bez obzira na to što je riječ o blažem seksualnom deliktu.

- Postoje zakonski mehanizmi da se to spriječi. Centri za socijalnu skrb uvijek su uključeni u postupak. Nadležni centar morao je napraviti obiteljsku anamnezu, vidjeti jesu li roditelji podobni za odgoj djeteta kada smatraju da nema problema što djevojčica živi sa svojim zlostavljačem. Sud je mogao donijeti mjeru zabrane približavanja. Službe moraju osigurati učinkovitu pravnu zaštitu žrtvi - smatra odvjetnica Jasminka Biloš.

Odgovornost roditelja

Jer, dodaje psihijatar Štimac, seksualni zlostavljači u pravilu su recidivisti, ponavljaju djelo, a želja za počinjenjem jača je od straha od kazne. Njihovi su poremećaji duboko vezani uz nagonske pulzije koje teško mogu kontrolirati.

- Pri svim radnjama na štetu djeteta Centar za socijalnu skrb mora odvojiti žrtvu od zlostavljača. Nedopustivo je da žrtva i zlostavljač žive zajedno. Sud može odrediti mjeru zabrane približavanja, a time i prestanak zajedničkog života - objašnjava Antić.

Naše sugovornike ne iznenađuje izricanje blage kazne.

- Sudovi, ali i državna odvjetništva, u pravilu za takva djela izriču odnosno traže minimalne kazne. Činjenica da je osoba pod utjecajem alkohola ne bi trebala utjecati na kaznu jer se smatra da se u takvo stanje sama dovela, te da je u godinama kada može znati kako alkohol na nju utječe - kaže odvjetnica Ines Bojić.

Pravobraniteljica Jelavić tvrdi kako je najveća odgovornost na roditeljima koji su dužni djetetu osigurati zdravo i sigurno okruženje.

- Ukoliko roditelj to ne može ili ne želi učiniti, centar za socijalnu skrb dužan je poduzeti mjere za zaštitu djeteta - objašnjava Jelavić.

- Ne mogu komentirati konkretan slučaj, ali za mnoge slične slučajeve pitam se je li odgođena pravda uopće pravda? Naime, proći će još dosta vremena dok ova presuda postane pravomoćna i dok počinitelj završi u zatvoru. Hoće li ta kazna uopće imati funkciju nakon tolikog vremena? Psihijatri koji rade sa seksualno zlostavljanom djecom ustanovili su da je u takvim slučajevima, a pravda se strašno dugo odgađa, šteta od zlodjela prema djetetu puno manja od one koja nastane zbog stigmatizacije tijekom dugotrajnog postupka- kaže Lana Petö Kujundžić, predsjednica Udruge sudaca za mladež i obiteljskih sudaca.