U nastavku suđenja Damiru Keleminčiću (65), optuženom da je prije 14 godina na monstruozan i podmukao način iz koristoljublja u stanu na zagrebačkoj Trešnjevci usmrtio susjedu Slavojku Senišin (76), na Županijskom sudu u Zagrebu saslušano je niz novih svjedoka na okolnost poznanstva s osumnjičenim, pokojnom, saznanjima oko njihovih nekretnina te bunara u kojem je ubijena pronađena umotana u tepih.
Pravnik D. R. (64) otkrio je da je optuženikov poznanik kojeg je upoznao 2019. preko društva u kafiću te da su se do Keleminčićeva uhićenja vidjeli možda 30 do 40 puta. Pokojnicu nije upoznao, a u njegovoj kući u Zagrebu bio je jedan put i to "kad je njegov prijatelj osumnjičenom 2021. godine ugrađivao klimu".
- Kao pravnik sam radio u policiji i Poreznoj te me prijatelj R. G. V. zamolio da Damira savjetujem oko nekretnina koje ima. Osim te kuće u Dinarskoj, gdje je bilo više suvlasnika, bila je još jedna u Bilogorskoj te dvije nekretnine u Samoboru sa šumom. Damir mi je pokazao darovni ugovor za tu kuću s oca na njega i bilo mi je čudno što to nije riješio do kraja. Rekao sam mu da je ta kuća čardak ni na nebu ni na zemlji jer po zemljišnim knjigama kao da nema prizemlje ni potkrovlja, već samo 1. kat. Osnovni problem bila je legalizacija i trebalo je napraviti elaborat o etažiranju.
Ponudio sam se da mu odradim taj dio posla ako nije siguran što treba. Rekao sam i da mi trebaju originali vlasničkih listova jer sam našao samo kopiju kupoprodajnog ugovora između njega i pokojne, ovjerenog kod javnog bilježnika. I dogovor je bio da se ishodi izvod iz zemljišnih knjiga, na što mi je rekao da original kupoprodajnog ugovora nema.
PROČITAJTE VIŠE ‘Pokojnu ženu nismo nikada vidjeli, a Damir mi je prije jedno 10 godina rekao: ‘Jednostavno je više nema‘‘
Da bi kasnijom provjerom preko javnobilježničkog ureda, a s ciljem da zaštitim sebe, dobio informaciju da po broju ovjere ugovora s kopije original s traženim imenima pod tim brojem ne postoji - prisjetio se D.R. otkrivši da je pregledavajući brdo dokumentacije koju mu je Keleminčić dao naišao i na žuti, izblajhani papir koji je bio potvrda primitka 20.000 eura i da je isti bio rukom ispisan, valjda kao kupoprodaja stana.
Svjedok je još otkrio i da je nakon svega upoznao i Keleminčićeve sinove koji su se, među ostalim, zanimali za spornu nekretninu u Dinarskoj, tj. nastaviti s ulaganjem i uređenjem stana pokojne žene, a u koji se trebao useliti drugi sin, ili ne.
- Sinovi su imali samo čvrstu riječ svog tate da je vlasništvo te kuće čisto i njegovo. Jer nisu željeli ulagati dalje ako nešto ne štima sa suvlasništvom. Bilo je sporno i krovište koje propada, a tu je bio i pokojničin sin. Damir je rekao da se na dio tog stana kao suvlasnik pozivao Slavojkin sin, no da na to nije imao prava jer je on stan otkupio od susjede. I tad se dogodio prijelomni trenutak.
Damira su zvali na policiju zbog drugih stvari i prijava, a rekao je i da mu je stigao od odvjetnika iz Bjelovara, kojeg je angažirao pokojničin sin, neki dopis u obliku ovršne isprave da se u roku od 7 do 15 dana stan isprazni od osoba i stvari jer je u njemu neovlašteno i da je zamijenio bravu. Na to je Damir reagirao burno - ispričao je dalje svjedok po kojem je taj dopis "bio neka vrsta igre jer ništa drugo poslije nastavno na to nije stiglo".
Svjedok je otkrio i da je bio na Keleminčićevu imanju u Prečnom te da su na onom prostoru "bunari bili pravo zlato oko kojeg se uvijek gradio dom, imanje".
- Pitao sam Damira zašto taj bunar nije u sredini, nego na neuobičajenom mjestu, na lokaciji bez ikakve logike, uz ogradu. Na to mi je kazao da je taj bunar samo okno i da mu služi kao ukras - zaključio je D. R.
Podsjetimo, tijelo pokojne Senišin je, nakon što ju je ubio, vezao i umotao u dva tepiha te bacio u bunar i potom zatrpao u dvorištu svoje kuće u Prečnom nadomak Ivanić Grada, a osim zbog teškog ubojstva, Keleminčiću se sudi i za krivotvorenje službene isprave te ovjeravanje neistinitog sadržaja jer si je prisvojio pokojničinu nekretninu.
Keleminčić je na početku suđenja rekao da se ne smatra krivim, u istrazi se branio šutnjom, ali u prilog mu ne idu snimljeni telefonski razgovori kroz posebne dokazne radnje i to nekoliko sati prije uhićenja, a koji su se preslušavali u sudnici.
Naime, uz nalog za pretres, na njegovo imanje 21. rujna 2022. stigla je gomila policajaca. Ogradili su dvorište, a MORH-ov bager je pod budnim okom zamjenika zagrebačkog županijskog državnog odvjetništva prevrtao zemlju. I kopao sve dublje i dublje. Prvo su izrovali ostatke starog bunara koji je Keleminčić premjestio te podigao drugi s novom krunom bunara 10 metara dalje.
Sve bliže bili su tajni koju je Keleminčić skrivao tad već punih 11 godina godine kad je susjeda Slavojka, s kojom je bio u svađi i lošim odnosima, naprasno nestala iz stana na zagrebačkoj Trešnjevci da bi se s odmakom vremena domogao tog stana čiji je kupoprodajni ugovor, prema tvrdnjama tužiteljstva, krivotvorio i upisao se u zemljišne knjige.
"Jesi ručao? Ja sam u Prečnom. Kopaju tu s bagerom. Vjerojatno budu našli Slavojku. Tako da, evo, oprosti za sve. Ja sam se od nje branio i to ti pričam tako da znaš", rekao je 21. rujna 2022. u 14.39 sati Keleminčić svome ocu na telefon. U tom razgovoru, koji je potrajao dvije minute, otac mu govori da si je napravio salatu, da će jesti sir i poriluk koji mu je donio te ga potom pita: "Kaj, ti si ju maknul?", na što mu optuženi ubrzano potvrdno odgovara: "Da, da, samo ne smiješ to nikom pričat‘. Sad oni kopaju tu cijelo dvorište. Pojedi poriluk".
PROČITAJTE VIŠE Slučaj koji će ući u anale HR kriminalistike: ‘Slavojka nije nestala, znamo tko ju je ubio!‘
"A budu ju našli, budu ju našli?", zanimalo je šokiranog oca kojem okrivljeni Keleminčić samouvjereno odgovara: "Vjerojatno budu. Bila je to samoobrana. Mogu ti reći samo to, tako da neću doći doma tako brzo". I za kraj ocu poručuje da mu pozdravi sina, da mu oproste svi, a otac u jednom trenutku skreće s teme i ukazuje mu da neće o tome govoriti ništa preko telefona.
"Nije mi to bila nikad ni namjera, znaj", zaključi okrivljeni te prekida liniju da bi nedugo zatim ponovno okrenuo očev fiksni telefon i rekao mu: "Ali nisam ti ja ništa rekao tako da ti nemaš pojma ni o čemu".
Dok dalje gleda u dvorištu intenzivno kopanje bagera, opsadu policije i kako se obruč oko njega sve više steže, Keleminčić, inače umirovljeni skiper i vlasnik fotografske radnje, odlučuje nazvati na telefon i sina. Razgovor s njim traje nešto više od tri minute te sinu na početku poziva govori da je u Prečnom i da "oni kopaju tu bunar, valjda su sve ljude ispitivali pa je možda netko nešto rekao jer me zafrkavaju da je baba u bunaru".
"Pa to sam im ja rekao jer su me pitali za bunar", rekao je optuženome sin pojašnjavajući dalje da je to bila neka vrsta zafrkancije u birtiji jer da on ni ne može znati što je bilo zapravo, a ako je to učinio njegov otac, da je to onda bilo vrlo profesionalno. Sin okrivljenom još govori da nikad nije skužio ništa na njemu niti je išta primijetio pa mu optuženi odgovara: "Ali oni je budu našli. Znaš, ona je mene napala nožem".
"Da?", upitao ga je sin pa mu optuženi otac potvrđuje: "Da, da. I odvjetnici su mi savjetovali da se branim šutnjom".
"Zvao sam ti djeda i objasnio mu. I sad, što bude, bude", pojasnio je još okrivljeni pokušavajući se pomiriti sa situacijom.
"Znači, napravio si to?", sin ga direktno pita pa mu otac ponavlja: "Da, velim ti, kaj bu bilo, bu. Bilo je ili ona ili ja".
Svjestan ozbiljnosti situacije sin mu ukazuje: "Znači, završit ćeš u zatvoru do kraja života", na što mu optuženi govori: "Neću, neću" pa mu sin dalje drhtećim glasom prigovara zbog toga što je napravio.
Keleminčić u revijalno-paničnom tonu nastavlja i sina i sebe uvjeravati da je susjeda ubijena u samoobrani, da nije htio da tako skonča, da se sve dogodilo stjecajem okolnosti i na kraju ga podsjeća da mu on ništa nije rekao. Nekih 20-ak minuta od poziva oca, sin odlučuje okrenuti optuženikov broj pa ga ovaj odmah tješi "da se ne sekira, da je to bio nesretan slučaj".
"A što da kažem mami?", zanimalo je sina, na što mu okrivljeni sugerira da joj veli da ga je susjeda napala pa da se on branio i da je sve bio nesretni slučaj.
"Jesi li siguran da će ju naći?", zanimalo je dalje Keleminčića mlađeg, kojem otac odgovara: "Ha, a kraj bunara kopaju". Sin s nevjericom i grčem u glasu dalje govori: "Ne mogu vjerovati da si to napravio" pa ga optuženi otac tješi: "Nemoj se sad žalostiti, sve će biti OK". Gledajući u budućnost što ih kao obitelj čeka, sin optuženog zaključi tijekom tog telefonskog poziva: "Pa uzet će nam stanove, sve će nam uzeti".
PROČITAJTE VIŠE Kako je nakon 11 godina riješen monstruozni zločin: ‘Gledali smo Google Street View i sve shvatili‘
Posljednji, od značaja snimljen poziv, bio je opet optuženikova sina dva i pol sata kasnije. Uplakani sin oca pita misli li se predati pa mu otac govori da je u autu s ljudima. Sin mu dalje govori da se preda jer da ne može sakriti to što je napravio, da to mora reći, da to ne može čuvati 11 godina. Optuženi na kraju pokušava smiriti vidno uznemirenog sina protupitanjem: "Zbog čega sad radiš cirkus?" te sina pozdravlja i prekida. Jer već je bio u pratnji policije i bile su to zadnje minute Damira Keleminčića na slobodi jer otad se nalazi u ćeliji remetinečkog zatvora.
Nakon što je pažljivo slušao u sudnici svoje tajno snimljene razgovore netom prije uhićenja, Keleminčić je odlučio očitovati se na te dokaze i pritom ponudio sudskom vijeću djelić svoje obrane.
"Evidentno je da sam ja to sve rekao pod pritiskom policije. Oni su mene ucjenjivali i na perfidan način navukli. I psihijatrici Kos sam poslije ispričao vic kad me pitala kako se osjećam. U telefonskim razgovorima se vidi da ja želim krivnju maknuti sa sinova, ponajviše mlađeg s kojim sam jako povezan jer je stariji alergičan na ambroziju i trave pa radije vrijeme provodi u gradu gdje smo i rođeni, dok smo mlađi sin i ja vezani za prirodu. A taj bunar se zatrpavao od 2009. do 2014. kad sam mijenjao krov. Policija je kopajući stala na sedam metara dubine.
Na mene su vršili teror jer su čuli zafrkanciju iz birtije da sam ju ja bacio u bunar. Ali ona je tad bila u vezi sa stanovitim M. J. Tužiteljica je rekla da sam ja pokazao bešćutnost, ali ja sam vrlo emotivna osoba jer kad vam netko prijeti da će sinove i mene strpati u Remetinec za ubojstvo, izmislio sam nož. Pa ja tad nisam ni znao kako je Slavojka ubijena", istaknuo je Keleminčić čitajući bilješke s papira koje si je napisao. Potom se osvrnuo i na dotadašnje medijsko izvještavanje o navedenom slučaju pojadavši se kako se "osobe iz visokog društva navodi pod inicijalima, dok je njegovo ime bilo u punom opsegu i time mu se osramotila obitelj i nanijela velika nepravda".
Zatim se Keleminčić prisjetio i dana uhićenja kad je doveden na policiju.
"Uzeli su mi mobitel i šaltali me iz sobe u sobu. Psihički su me dotukli pa rekli da su mi priveli sina. Ostavili su ga samog pola sata te sam se s njim susreo i dao mu ruksak u kojem sam imao lijekove. I tad su nas vjerojatno prisluškivali misleći da će nešto čuti. Ali ja ni tad, tog 21. rujna, nisam još imao pojma da je Slavojka u bunaru.
Ona je na tom imanju u Prečnom bila 2010. godine jer je bila znatiželjna i došla je s M. J. A kad je policija kopala po dvorištu, rekli su da je detektor nešto našao, ali i da je potražni pas HGSS-a pozitivno reagirao", rekao je za kraj Keleminčić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....