Tko su ljudi koji se učlanjuju u političke stranke i zašto to čine?

Svaki osmi punoljetni čovjek u Hrvatskoj je član neke političke stranke. Statistički gledano, svaka druga prosječna obitelj ima jednog člana nositelja iskaznice neke od političkih stranaka. Od ukupnog broja stanovnika, čak 12 posto njih su učlanjeni u političke stranke, što Hrvatsku svrstava među prve zemlje u Europi po broju politički aktivnog stanovništva. Veći interes od Hrvata za aktivno bavljenje politikom pokazuju Austrijanci kod kojih je 22 posto građana s pravom glasa učlanjeno u neku od političkih stranaka i Finci gdje je 13 posto stanovnika s pravom glasa uključeno u stranke. Ostale zemlje za koje smo pronašli ovaj podatak bilježe niži postotak. U Belgiji je on devet posto, u Danskoj sedam, u Irskoj pet, a u Velikoj Britaniji je tri posto punoljetnih građana učlanjeno u stranke kao i u Nizozemskoj. U prekooceanskim zemljama, u Australiji i Kanadi, taj je broj još manji i iznosi dva posto.

Ovisni o političarima

Prof. dr. Ivan Koprić, predsjednik Instituta za javnu upravu i predstojnik Katedre za upravnu znanost Pravnog fakulteta u Zagrebu, ovako velik angažman Hrvata u politici objašnjava oportunizmom. U članku koji je objavio prije godinu i pol zaključio je da se građani u političke stranke učlanjuju iz praktičnih, a ne političkih razloga. Kao stručnjak za lokalnu upravu i samoupravu, dr. Koprić je ovu pojavu analizirao iz toga kuta i iznio vrlo zanimljive podatke.

“Ponajprije, mjesta koja donose neke koristi, a na koja se dolazi uz pomoć politike i političara, dosta su brojna, a najviše ih je na lokalnoj i regionalnoj, pa na mjesnoj razini. Dovoljno je spomenuti da je broj vijećnika u lokalnim predstavničkim tijelima veći od 8000, broj načelnika, gradonačelnika i župana te njihovih zamjenika veći je od 1200, broj vijećnika mjesne samouprave je između 45.000 i 50.000, broj lokalnih službenika i namještenika je veći od 15.000, broj zaposlenih kod javnih ustanova i drugih proračunskih korisnika jedinica lokalne i područne samouprave veći je od 25.000, broj zaposlenih u komunalnim poduzećima je oko 40.000”, objavio je dr. Koprić i ustvrdio da je tih oko 150.000 ljudi izravno egzistencijalno vezano uz lokalnu i županijsku politiku i ovisno o političarima.

No, tko su ljudi koji posjeduju članske iskaznice političkih stranaka i što ih na to motivira, nitko u Hrvatskoj nema precizan odgovor. Kako bismo dobili barem neku sliku, sami smo pokušali prikupiti podatke. Parlamentarnim političkim strankama i onima koje prema istraživanjima javnog mnijenja imaju ozbiljniji utjecaj u javnosti poslali smo upitnik o strukturi njihova članstva. Neke su stranke potpuno ignorirale naš upit, a većina je poslala odgovore koji nisu cjeloviti. Dio podataka koje smo tražili nemaju jer ne vode takvu evidenciju, ili su pohranjeni tako da bi njihovo objedinjavanje predstavljalo kompliciran i dugotrajan proces ili ih jednostavno nisu željeli podijeliti s javnošću. A zanimali su nas spolna, dobna i obrazovna struktura članstva, radni status članova, njihova zastupljenost po županijama te koliko zaposlenika imaju same stranke.

Zreli muškarci

Prema odgovorima koje smo dobili, proizlazi da se politikom uglavnom bave muškarci, i to oni u zrelijoj dobi sa srednjom ili višom stručnom spremom. Iako u Hrvatskoj većinu stanovništva čine žene (prema posljednjem popisu, 51,8 posto stanovništva su žene), u stranke je učlanjeno oko 35 posto žena. Nadalje, oko 50 posto članstva političkih stranaka je staro između 30 i 50 godina, a prosječni političar tek je nešto obrazovaniji od prosječnog “običnog” birača. Između 50 i 60 posto stranačkog članstva ima srednju stručnu spremu (na razini cijele države srednju školu je završilo 54,8 posto stanovnika starijih od 19 godina), a visoku oko 20 posto, dok je hrvatski postotak visokoobrazovanih 17,6 posto.

Budući da živimo u zemlji koja je u višegodišnjoj recesiji i u kojoj je nezaposlenost jedan od gorućih problema, stranke smo pitali i koliko je njihovih članova zaposleno, a koliko ih ubija vrijeme bez posla u stranačkom angažmanu, očekujući da će njihova politička opcija osvojiti vlast što bi donijelo prednost pri zapošljavanju. Sudeći prema analizama dr. Koprića, upravo je to, barem na razini lokalne uprave i samouprave, građanima jedan od glavnih motiva za pridruživanje političkim strankama.

No, nismo dobili odgovore koji bi mogli upućivati na bilo kakav zaključak. Većina stranaka uopće ne vodi takvu statistiku o svom članstvu. Te podatke poslao je ORaH koji ima 44,3 posto članova u radnom odnosu, nezaposlenih ima 48,8 posto i 6,6 posto umirovljenika. U IDS-u je zaposleno 71,23 posto članova, a preostalih 28,77 posto čine studenti, nezaposleni i umirovljenici. U HNS-u su nam odgovorili samo da imaju 6,8 posto članova koji su umirovljenici, dok su ostale stranke ovu rubriku ostavile potpuno praznu.

Zanimljiva je, međutim, brojnost članstva, tim prije što broj članova uopće ne korespondira s njihovim udjelom u vlasti (bilo kao pozicija ili opozicija), ni s političkim utjecajem uopće. Možda korespondira s tezom dr. Koprića o utjecaju politike na egzistenciju građana na lokalnoj razini. No, kako bilo, najbrojnija stranka je HDZ koja ima 210.406 članova, od kojih je 3007 članova iz inozemstva, a njihov glavni politički oponent SDP ima pet puta manje članova - njih 38.000. Druga stranka prema broju članova je HNS koji ih ima registrirano 41.693, dakle više od SDP-a, a prema rejtingu koji bilježe u svim anketama samostalno ne mogu prijeći ni izborni prag i usto su još regionalna stranka. Prema broju članova, na četvrtome je mjestu HSS koji ih ima 37.829, a također samostalno ne može prijeći izborni prag. Slijedi HSLS sa 16.981 članom. Njihov je rejting također vrlo skroman i zato se čvrsto drže Domoljubne koalicije koju je za predstojeće parlamentarne izbore okupio HDZ. Relativno velik broj članova HSLS-a možda bi se mogao tumačiti kao naslijeđe iz 90-ih kad je ta stranka bila vrlo moćna i imala veliku podršku javnosti. Prema broju članova slijedi SDSS s njih 10.488, potom IDS sa 6618, dok ih ORaH ima 2813.

Ženska kvota

S obzirom na izmjene Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor, prema kojemu na listama mora biti najmanje 40 posto žena jer će u protivnom biti nevažeće, proizlazi da će u gotovo svim strankama muškarci zbog ženske kvote biti zakinuti pri sastavljanju lista. ORaH je jedina stranka u kojoj žene čine većinu (ima ih 51 posto). Nakon njih, najviše žena ima HNS (38 posto), potom SDP (37 posto), slijedi SDSS s 35 posto, zatim HDZ s 33,27 posto žena, a iza HDZ-a se pozicionirao HSLS s 32,5 posto žena. Najmanje žena ima u HSS-u - samo 28,9 posto.

ORaH iskače iz prosjeka i prema obrazovnoj strukturi te spada u najobrazovaniju stranku. Naime, čak 43,5 posto njihovih članova imaju visoku stručnu spremu, a zavidan je i broj članova s titulama magistara i doktora. Sa srednjom spremom ORaH ima 47,3 posto članova, dok na nižu stručnu spremu otpada tek 4,2 posto članstva. U IDS-u i HNS-u postotak visokoobrazovanih je veći od njihova udjela u ukupnom stanovništvu i iznosi oko 20 posto. Iz SDSS-a su nam dostavili podatak prema kojemu 21 posto njihovih članova ima nižu stručnu spremu, srednju školu ima 51 posto članova (na razini države sa srednjom spremom je 54,8 posto birača), visoku i višu spremu ima 15 posto članova, a 13 posto članova su umirovljenici. S obrazovnom strukturom svoga članstva najmanje se može pohvaliti HSS u kojemu je postotak visokoobrazovanih članova čak pet posto manji od državnog.

Kada je riječ o dobnoj strukturi, odskače jedino SDSS koji ima najstarije članstvo. Samo pet posto čine članovi u dobi do 30 godina (u ostalim strankama ta se brojka kreće od 15 do 20 posto), u skupini od 30 do 50 godina je 35,6 posto članstva, a starijih od 50 godina imaju čak 46,5 posto.

Podaci o strukturi političkih stranaka, premda nisu cjeloviti, upućuju na to da se ona kreće u relacijama koje su uobičajene i u drugim europskim zemljama. Primjerice, u Danskoj, koja nam je usporediva prema broju stanovnika, u političkim strankama također dominiraju muškarci kojih ima 67 posto, ali se politikom bave starije osobe. Tako je 43 posto članova stranaka u Danskoj staro između 40 i 59 godina, a njih 40 posto je starije od 60 godina. Usporedimo li se s Danskom, onda uočavamo veliku razliku u obrazovnoj strukturi članova političkih stranaka. Dok višu ili visoku stručnu spremu kod nas ima oko 20 posto pripadnika političkih partija, u Danskoj on iznosi 37 posto. No, razlika je i u obrazovnoj slici ukupnog stanovništva. U Danskoj 29 posto birača ima diplomu visoke škole, a kod nas je ima tek 17,6 posto stanovnika. Zaključak jednog vrlo opsežnog istraživanja o strukturi političkih stranaka u Danskoj i njihovoj komparaciji sa strukturom birača glasio je da se tamošnji građani učlanjuju u političke stranke prvenstveno iz ideoloških razloga i zato što žele aktivno podupirati i unaprijediti rad političke opcije čiji program i svjetonazor smatraju ispravnim. Kod nas su, čini se, ideološki razlozi u drugom planu. “Politika i političari, uključujući lokalne i županijske, utječu na mnogo toga što je građanima važno, od mogućnosti zapošljavanja do sredstava za održavanje djelatnosti kojom se bave. Pa su građani zaključili, oportunistički i pomalo dvolično, da je najbolje uključiti se i formalno u neku političku stranku da bi si poboljšali mogućnosti”, ustvrdio je dr. Koprić u svojoj analizi navodeći da je oportunizam najisplativiji. “Oportunizam, disciplina, lojalnost, šutnja, nekreativnost samo su posljedice sustava koji je stvaran čitavih ovih dvadeset i nešto godina demokracije”, smatra dr. Koprić.

Manjkavi podaci

Kada bi se struktura političkih stranaka u Hrvatskoj detaljnije sagledala i obradila, vjerojatno bi dala dodatnu potvrdu njegovim tezama, ali i odgovorila na mnoga druga pitanja vezana uz politički život i demokraciju u Hrvatskoj. Čak i ovako manjkavi podaci, koje su nam dostavile anketirane stranke, upućuju na neke odgovore. Tako brojnost HDZ-ova članstva, odnosno činjenica da ih ima pet puta više nego u SDP-u, daje jasan odgovor na pitanje zašto su njihovi birači agilniji u izlasku na birališta i zašto su njihovi skupovi u manjim sredinama u pravilu posjećeniji nego skupovi njihove konkurencije. S druge strane, možda je upravo ta “gužva” u redovima HDZ-a odgovor na pitanje zašto se ne provodi obećanje njihova predsjednika Tomislava Karamarka da će demokratizirati stranku, odnosno izborni model izmijeniti tako da se predsjednika, jednako kao u SDP-u, bira prema modelu jedan član - jedan glas.

O SDSS-u nešto govori dobna struktura. Samo pet posto članova koji su mlađi od 30 godina, a s druge strane 64 posto starijih od 50 godina moglo bi upućivati na to da se nove generacije Srba u Hrvatskoj dva desetljeća od završetka rata više ne osjećaju ugroženo i da nemaju potrebu participirati u stranci koja nosi njihov nacionalni predznak.

Na rubu opstanka

Struktura starijih političkih stranaka koje su devedesetih imale velik utjecaj i u značajnijoj mjeri participirale u vlasti, poput HSLS-a, HSS-a i HNS-a, a koje su zadržale zavidan broj članova, mogla bi možda objasniti i zašto su se pasivizirale i došle na rub opstanka. S druge strane, podaci koji su nam stigli iz ORaH-a idu u prilog tezama velikog broja političkih analitičara koji tvrde da se uspjeh te stranke prvenstveno temelji na razočaranju lijevo orijentiranih birača politikom i rezultatima SDP-a i drugih stranaka na lijevom spektru. Visoki postotak žena u toj stranci mogao bi upućivati na zaključak da žene nisu zadovoljne svojim statusom u društvu i da su prostor u kojemu bi svojim aktivnostima mogle nešto promijeniti našle u političkoj stranci Mirele Holy. Nadalje, veliki broj visokoobrazovanih članova ORaH-a ukazuje i na to da intelektualci u Hrvatskoj nisu pasivna i lijena skupina, nego ljudi koji bi rado utjecali na društvena zbivanja, ali ne mogu prihvatiti politike i obrasce ponašanja koji vrijede u etabliranim strankama.