Cijena neuređene države

Prošle godine prihodi su im rasli 68 posto. Broj zaposlenih povećao im se 32 posto, a prosječna neto plaća 8 posto. Tijekom 2013. uspjeli su preokrenuti i trend dugogodišnjih gubitaka i poslovnu godinu završiti s prinosom na kapital od čak 27 posto. Takva stopa prinosa sugerira da poduzetnici o kojima govorimo svoje ulaganje u prosjeku isplate za manje od četiri godine. Ne, nije riječ o tehnološkoj start-up kompaniji iz Silicijske doline. Nije čak niti riječ o perjanicama hrvatskog robnog izvoza ili uspješnom primjeru primjene turnaround menadžmenta u kompanijama pred bankrotom. Fenomenalni poslovni uspjeh koji se dogodio praktički preko noći ostvario je sektor koji službena statistika naziva “priprema i posluživanje pića”, a koji mi kolokvijalno zovemo kafićima.

Preokret u poslovanju

Gotovo identična poslovna priča ponavlja se i s restoranima. Recesiji usprkos, u 2013. ostvarili su prosječni rast prihoda od 48 posto, zaposlenost su povećali 19 posto, a prosječnu neto plaću 6 posto. Podaci Financijske agencije sugeriraju i da se prosječni neto gubitak od 50 tisuća kuna po restoranu istopio, i pretvorio u prosječnu dobit od 90 tisuća kuna po restoranu. Prinos na kapital restoranske djelatnosti u 2013. toliki je da se poduzetniku ulaganje u ovu djelatnost u prosjeku vrati u roku od pet godina.

Kako se dogodio ovaj preokret u poslovanju sektora koji je godinama u službenim statistikama bilježio samo gubitke? Za pretpostaviti je da u 2013. nismo popili više kava i pojeli više pripremljenih jela u odnosu na prethodne godine. Naposljetku, Hrvatska je u 2013. obilježila petu godinu recesije, štedjelo se gdje god se moglo. Poslovni preokret ugostitelja ne može se objasniti niti uspješnom turističkom sezonom. Prošlogodišnja turistička sezona jest bila najuspješnija dosad, ako ni zbog čega drugog, onda zato jer smo konačno dosegnuli 7 milijardi eura prihoda. No, turisti su u 2013. potrošili svega 5 posto novca više u odnosu na prethodnu godinu, a da bi se objasnio senzacionalni rast ugostiteljskih prihoda, turistička potrošnja trebala bi rasti po stopi većoj od stope rasta prihoda ugostitelja. Ako ugostiteljski preokret nije rezultat povećanja ni domaće, ni strane potrošnje, što ga je onda prouzročilo? Vrlo jednostavno, prouzročilo ga je uvođenje fiskalne blagajne.

Najava bilo kakve reforme ovoj zemlji, pa tako i fiskalizacije, uvijek je popraćena burom negodovanja i prosvjeda. Ugostitelji su tako tvrdili da im je djelatnost teško nastradala u recesiji, kako su mnogi od njih blokirani, da su im troškovi uspostave fiskalne blagajne preveliki i kako nemaju svi objekti tehničke preduvjete za uvođenje blagajni. Ceh ugostitelja čak je procijenio da će fiskalizacija ugasiti između 10 i 20 posto ugostiteljskih objekata, a s njima izbrisati i 4000 radnih mjesta. No, podaci Financijske agencije pokazuju da se dogodilo upravo suprotno. Broj ugostitelja je tijekom prve godine fiskalizacije povećan 18 posto, a ukupni broj zaposlenih u kafićima i restoranima povećao se za točno 4089 ljudi. Fiskalizacija nam je tako omogućila da prvi put od uspostave hrvatske suverenosti dobijemo uvid u stvarno poslovanje ugostitelja i razmjere njihove porezne evazije. Sada znamo da je zbog neuređenosti zemlje Državni proračun dugi niz godina ostao uskraćen za prihode od poreza na dodanu vrijednost i poreza na dobit koju ostvaruju ugostitelji. Proračun je ostao uskraćen i za prihode od poreza na dohodak, prireza i doprinosa, a zaposlenici u ugostiteljskim objektima ostali su uskraćeni za više plaće, a neki od njih, čini se, i za sva prava koja su se prema zakonu trebala ostvariti iz radnog odnosa. Kako, naime, drugačije protumačiti podatke Financijske agencije, da su recesiji usprkos, u prvoj godini fiskalizacije i broj zaposlenih u ugostiteljskoj djelatnosti i njihova prosječna plaća iskazali značajan rast? Jedino moguće objašnjenje je to da su ugostitelji u prošlosti zbog neizdavanja računa, više od polovice prihoda ostvarivali “na crno”. To ujedno znači i da su bili motivirani da značajan dio svojih rashoda presele u sivu zonu. To je dakako uključivalo i zapošljavanje radnika bez prijave i isplatu dijela plaća zaposlenicima “na crno”.

Uigrani mehanizam

No, fiskalizacija nam je omogućila još jedan uvid koji je mnogo važniji od spoznaje o razmjerima štete koju zemlja trpi zbog naše nevoljkosti da ju dovedemo u red. Ona nas je upoznala s mehanizmom koji se pokrene svaki put kad se najavi neka reformska mjera. Taj uigrani mehanizam ima za cilj osujetiti sve reformske inicijative koje prijete umanjenju materijalne koristi određene društvene skupine. Sastavni dio mehanizma je i igrokaz koji uvijek ima isti slijed i vrlo predvidljiv kraj (odustajanje od reforme), jedino svaki put gledamo neke druge glumce. Casting lista za glumce čija je uloga pružati otpor reformama je podugačka.

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg lista