BLAGO I ORUŽJE KRIMINALACA SKRIVENO U CENTRU ZAGREBA Oko 60 milijuna kuna, 800.000 eura, dolari i funte... sve je to mrtvi kapital

Oko 60 milijuna kuna, 800.000 eura, 27.000 američkih dolara, 1300 britanskih funti i još nešto novca u drugim valutama je “mrtvi kapital” na računu Županijskog suda u Zagrebu koji je položen na računu jedne komercijalne hrvatske banke. Radi se o novcu, objašnjava nam Krešimir Devčić, glasnogovornik zagrebačkog Županijskog suda, koji su okrivljenici položili za jamčevine ili o sredstvima za koja se sumnja da su pribavljena kaznenim djelom. Na računu suda je još 15.000 eura koji su u računovodstvo suda položeni 8. siječnja 2009. godine, a radi se o novcu koji je policija oduzela u stanu djevojke Roberta Matanića. Policajcima je rekla da ga je preuzela na čuvanje. I taj novac sudski je “mrtvi kapital” jer novcem položenim za jamčevine i oduzetim zbog sumnje da potječe od kriminala sud ne raspolaže niti ga koristi.

Na te iznose nema kamata, ne smije se posuđivati, a u slučaju oslobađajuće presude morat će se vratiti okrivljenicima. A tada bi za državu, u čije je ime oduzet, mogli nastati problemi. Za “zamrznuti novac” mogle bi pasti sudske tužbe i država bi mogla za to platiti kamate, pa čak i za izgubljenu dobit. Slično je i s onima kojima su “zamrznute” dionice, oduzeti automobili, blokirane nekretnine.

Kaznena djela

A što se sve čuva u podrumu zagrebačkog Županijskog suda, zavirili smo proteklog četvrtka u pratnji suca Devčića, voditelja “corpore delicti” Ivana Bega i voditelja sudskog arhiva Ivana Matića.

Corpus delicti [ko’rpus de:li’kti:] (lat.: biće zločina, tijelo zločina) u kontinentalnoj Europi u užem smislu označuje objekt na kojem je izvršeno kazneno djelo. U širem značenju obuhvaća i predmete koji su poslužili izvršenju kaznenoga djela te predmete koji su nastali njegovim počinjenjem. “Corpora delicti”, zbirka predmeta koji su nekad bili predmetom kaznenog djela, kao i sudski arhiv nijemi su svjedoci zločina, od kojih su neki proteklih desetljeća punili novinske stupce, o kojima su se vodile žestoke političke, pravne i javne rasprave. Čim smo se spustili širokim stepenicama, pažnju su nam privukla debela drvena vrata sa željeznim okovima. Ivan Beg, koji se već 25 godina brine o svakom predmetu koji se pohrani u “corpori”, kao da mi čita pitanje:

“Ovdje je nekad bio zatvor i kroz dvorište su se dovodili okrivljenici na suđenje ili su tu bili u pritvoru. A police, tko zna, one su možda neke od Franje Josipa.” Pokazuje nam drvene police na kojima su u vrećama, kartonskim kutijama, crnim plastičnim vrećama inventari “zločina”. Sjećam se da je prilikom jedne davne reportaže tu bio pravi arsenal oružja i oruđa. Puške, pištolji, revolveri, automatske puške - oružje kojim se ubijalo, koje se švercalo. Nekad je u “corpori” bio i pozlaćeni pištolj “kralja kocke” Zlatka Bagarića, koji je skončao u blatu u zagrebačkoj Dubravi 15. kolovoza 1998. godine. Taj pištolj, ali i drugi primjerci “vatrenog” arsenala, sada su u Muzeju Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja “Ivan Vučetić”. Dio oružja predan je policijskom skladištu u Nehajskoj.

Tehnologija dilera

Od zanimljivih “sredstava zločina” Ivan Beg čuva jednu imitaciju ručne bombe koju je koristio jedan pljačkaš mjenjačnice. Izgleda kao prava. Današnji inventar “corpore” uglavnom su mobiteli, kompjutori, laptopi, koje su koristili “dileri”. Sudac Krešimir Devčić vrti u ruci ruski ključ, provalnički alat za automobile. O čavlu na polici iznad voditeljeve glave visi gitara koju je Ivan Beg zatekao nakon dolaska na sadašnje radno mjesto prije 25 godina. Ne zna se čija je. Vadi Ivan Beg na stol jednu ručnu i jednu kompjutorsku “dilersku” vagu, a u ovu suvremeniju stala bi količina droge dovoljna za isporuku “na veliko”.

Primijetili smo i nekoliko paketa, a naš domaćin objašnjava nam kako su oduzete predmete pokušali vratiti vlasnicima, ali se paket vratio pošiljatelju. Vratio mu se tako paket naslovljen na Zorana Vučura, koji je u sudsku zgradu dolazio zbog suđenja za krijumčarenje ljudi. Na jednoj od polica u crne su vreće zamotani predmeti oduzeti optuženicima iz afere Forex na čelu s Tomislavom Prlićem, “cimera” iz ćelije bivšeg premijera Ive Sanadera, koji su osumnjičeni za prijevare “teške” oko 100 milijuna kuna. Laptop Acer sad je već muzejski primjerak. Kao i deseci mobitela oduzetih od dilera, među kojima ima Ericssona prve i druge generacije, Nokia i Motorola. Ispred jedne police prašina se već dobro “patinirala” na ekranu monitora i kompjutoru Vatroslava Rovišnjaka, zagrebačkog odvjetnika koji je zajedno sa suprugom Dubravkom bio osuđen u jednoj od prvih pravosudnih antikorupcijskih afera.

Gucićevi dokumenti

U kutijama papira za printanje dokumentacija je oduzeta Josipu Guciću, jednom od hrvatskih tajkuna i lica s tjeralice, koja će se u “corpori” čuvati još 2016. godinu. Josip Gucić navodno je u Srbiji i vjerojatno će se i njegova pošiljka, ako ne opunomoći nekoga za preuzimanje, vratiti pošiljatelju.

Majka Roberta Matanića, atentatora na Ivu Pukanića, pokušala je ishoditi povrat 15.000 eura koji su još u sudskom pologu. I dok joj sin leži u zatvorskoj bolnici od teških posljedica premlaćivanja, sud je odlučio da njegovoj majci neće vratiti novac. Centar za socijalnu skrb mora Robertu Mataniću odrediti posebnog skrbnika i tek će on moći zatražiti povrat novca. Riješeno je to 6. srpnja 2015. godine. U istom rješenju koje je dostavio njegovu branitelju Hrvoju Korši, sudsko vijeće odlučilo je Robertu Mataniću vratiti desetke SIM kartica mobilnih operatera, mobitele, stickove za mobilni internet, kartice za telefonske govornice. Ali vratit će mu se videokamera, diktafon, digitalni fotoaparat, avionska karta “Turkish Airlinesa” od 16. srpnja 2008. godine, crne “adidasice” veličine 47. Vratit će mu se i bilježnica s tvrdim koricama A4 u kojoj je Matanić vodio svoju korespondenciju, u koju je upisivao razna imena i brojeve telefona, kao i nekoliko rokovnika, karta Bugarske, četiri fotografije Darija Anića, računi iz “American shopa”, pismo Gorana Štimca iz zagrebačkog zatvora koje je primio dok je služio zatvorsku kaznu u Sremskoj Mitrovici. Uredno je zaprimljen i bijeli papirić dimenziija 8x10 centimetara na kojem na jednoj strani piše “VOLIM TE! ZVER!”, a na drugoj strani su ispisani datumi i razni telefonski brojevi. Vratit će mu se i jedan crni nož na preklop i dva para lisica za vezivanje. Svi oduzeti predmeti zavedeni su u referadi “corpore” pod brojem CD-214/08.

Klasični zločini

Matanićevoj majci vraćena su i dva Nokijina mobitela, a istim rješenjem određeno je vraćanje oduzetih predmeta i Slobodanu Đuroviću, Matanićevu suoptuženiku. I njemu se vratilo nekoliko mobitela, vizitki, telefonskih kartica.... Rok trajanja predmeta koji se čuvaju u “corpori” je do 30 godina, koliko će možda odležati i nekoliko noževa iz klasičnih zločina. Kao sredstvo zločina poslužila je i jedna velika viljuška iz sedamdesetih godina popularnog kuhinjskog seta za pečenje.

I dok zbog veličine i kabastog materijala “corpora” odaje dojam razbacanosti, arhiva sudskih spisa koju od “corpore” dijeli hodnik i u koju se ulazi kroz ista teška drvena vrata čuva spise koji su složeni kao “po špagi”. Po godinama i brojevima u nekoliko prostorija, na novijim metalnim ali i na drvenim “francjozefovskim” policama su istražni, kazneni, građanski spisi. O gotovo pola milijuna spisa brine se Ivan Matić, arhivar. U velikoj zelenoj kutiji čuva se spis sa suđenja Andriji Artukoviću, ministru unutarnjih poslova NDH, za ratne zločine. Još neko vrijeme čuvat će se i spis o velikoj pljački Nacionalne i sveučilišne knjižnice. Glavni akter Aleksandar Milles, čije je ime ispisano na velikoj kartonskoj kutiji, odavno je pokojni. Iako većinom u arhivi, poneki spis ipak ode do sudnica na višim katovima zgrade. Spis sa suđenja Vinku Sindičiću za pokušaj atentata na Nikolu Štedula i ubojstvo Brune Bušića, koji je aktualizirao “slučaj Perković” i suđenje u Münchenu, sada je na kaznenom odjelu.

Bižuterija i zlatnina

“Ponekad se neki spis zatraži i za neki znanstveni rad ili ga traže studenti Pravnog fakulteta”, kaže nam Ivan Matić, koji se jedini brine o ovoj riznici sudskih spisa. Veliki dio građe predao je Hrvatskom državnom arhivu, među ostalima i sa suđenja prvom hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu, hrvatskim proljećarima...

Osim sada već i muzejskih primjera kompjutora, mobitela, ali i rashodovanih sudskih pisača, jedina veza podzemlja sudske zgrade, koja je na mjestima dobro nagrizena kapilarnom vlagom i na čije su stropove obješeni deseci metara metalnih kanalica za kabliranje, računalo je kojim je Ivan Matić, voditelj sudskog arhiva, spojen na mrežu Arhinet.

Osim “mrtvog kapitala” od desetak milijuna eura u sudskom sefu još je nešto bižuterije, zlatnine, putovnica ili lažnih novčanica koje čekaju ishod sudskog postupka. I dok će financijski mrtvi kapital, jamčevine, oduzeti novac i zlatnine biti predmet žestokih sudskih rasprava, neki od oduzetih predmeta spakiranih u velike vreće, kutije ili položenih na policama vjerojatno nikad neće naći vlasnika.