NIKICA VALENTIĆ

BIVŠI HRVATSKI PREMIJER UOČI IZBORA U HDZ-u 'U ovom trenutku protiv Tomislava Karamarka nitko nema šanse... Plenkoviću fali petlje!'

Vlada premijera Oreškovića ima šansu da napravi posao povijesnog značaja. Hrvatska neće propasti zbog politički uzavrele situacije. Ali, ako ova Vlada ne uspije, moguće je da hrvatska država izgubi svoj financijski suverenitet
 Darko Tomaš/EPH

Premijera Tihomira Oreškovića od prvog dana uspoređuju s nekadašnjim, ratnim šefom hrvatske Vlade Nikicom Valentićem. Ne samo zbog ličkih korijena. Obojica su u politiku, na premijersku poziciju, došli iz biznisa. Obojici je prvi zadatak ekonomsko spašavanje države. Dok se oni bave nekad inflacijom, danas deficitima, u sferi politike mogućnosti su im prilično sužene. Politiku u svojim rukama drže drugi: za Valentićeva vremena tadašnji predsjednik države Franjo Tuđman, koji je neposredno rukovodio državnim ministarstvima, vanjskih i unutarnjih polova te obranom, dok su Oreškoviću funkciju političkih komesara preuzeli Tomislav Karamarko i Božo Petrov, šefovi stranaka koje su ga dovele na vlast. Valentić je vrlo dobrohotan prema aktualnoj Vladi i premijeru, za razliku od sve kritičnijih tonova koji dolaze iz vladajuće koalicije.

- Politička stabilnost, uključujući i onu pravnu, prva je i najvažnija pretpostavka da bi Vlada mogla biti uspješna. Pritom mislim i na vladajuću koaliciju, koja je zbog velikog broja stranaka, trenutno šesnaestak, vrlo komplicirana. Ustavne su obaveze premijera jasne, on je primus inter pares, prvi među jednakima, ali bez političke podrške nikakve mu ustavne ovlasti ne jamče uspjeh. Vlada premijera Oreškovića ima šansu da napravi posao povijesnog značaja. To je borba za financijsku konsolidaciju države. Hrvatska neće propasti zbog politički uzavrele situacije. Ali, ako ova Vlada ne uspije, moguće je da hrvatska država izgubi svoj financijski suverenitet. Da više ne budemo gospodari vlastite sudbine. U 25 godina samostalne Hrvatske malo je vlada koje su nosile teret takve povijesne odgovornosti.

Kako se Vlada nosi s tim teškim zadacima? Kako ocjenjujete njen dosadašnji rad?

- S obzirom na nepovoljne okolnosti, ocjena je pozitivna. Prvo zato što je Vlada već uspjela osigurati dobar međunarodni financijski eho. Drugo, premijer Orešković i njegov možda najvažniji ministar, ministar financija Zdravko Marić, pokazuju se kao jako dobar tandem koji vraća samopouzdanje i vjerodostojnost Vlade. Treće, smanjenje deficita na 3 posto predstavlja vrlo značajan cilj, koji će se pokušati postići, rekao bih, na kurblanje, ali bitno je da upali.

Vlada se ipak čini prilično nestabilnom, a politička podrška premijeru deficitarnom?

- Upravo tu vidim prostor mogućih poboljšanja i ubrzanja procesa. Usvajanje budžeta prvi je test Vladine vjerodostojnosti. Usto, očekujem da će se ovih dana riješiti nekoliko otvorenih problema te će se strukturirati politička baza koja će Vladi osiguravati podršku. Bruxelles nam je s odgađanjem primjene korektivnih mjera koje se tiču prekomjernog deficita dao vremena do svibnja da dođemo do daha, nakon čega se obećanja i najave moraju pretvoriti u konkretne reforme. Ako Vlada dobije podršku za strukturne promjene, podršku ne samo političke prirode, nego i socijalnih partnera te javnosti, onda su šanse za pozitivan preokret vrlo realne. Čini se da premijer Orešković uz znanje ima i jako dobre živce, što je izuzetno važno. U njegovim je rukama i mogućnost da se pritiskom svoje moguće ostavke izbori za ostvarenje zacrtane politike. Kao premijer u nekoliko sam navrata uspješno koristio to sredstvo.

Ali, sada se čini da bi neki od njegovih partnera u vlasti s radošću dočekali njegovu ostavku?

- Parlamentarna je većina u rukama HDZ-a i Mosta. Ako prođu usvajanje budžeta, pa ako savladaju briselski paket korektivnih mjera, ako izbjegnu kadrovske scile i haribde, onda je vrlo vjerojatno da će Oreškovićev kabinet potrajati. U idućih pola godine, do ljeta, najkasnije do jeseni, pokazat će se ostaje li Vlada ili pada. Mislim da su i Tomo Karamarko i Božo Petrov spremni da zbog svojih stranačkih interesa, ali i interesa države izdrže zajedno do kraja mandata.

U strankama vladajuće koalicije upravo su svoje nezadovoljstvo funkcioniranjem Vlade pretvorili u ideju o izvanrednim izborima?

- Nikome u vladajućoj koaliciji ne odgovaraju izbori. Jer se nakon njih nikakva značajna promjena ne može očekivati. Ponovila bi se situacija slična sadašnjoj. Dakle, novi izbori za stranke nisu korisni, a za Hrvatsku su apsolutno štetni. Očekujem da će se nakon što prođu unutarstranački izbori u HDZ-u i SDP-u sva energija skoncentrirati na Vladu, koja bi - očiste li se velikim dijelom isforsirani, nerealni i nerazumni ideološki problemi - mogla i morala iznjedriti jedan novi socijalni program, korektniji od dosadašnjih. Zbog svoje povijesti i zbog nekih globalnih paradigmi koje će se mijenjati - tu prije svega mislim na odnos rada i kapitala - Hrvatska bi trebala biti socijalnija zemlja nego što je sada. Istim novcem, ali boljim upravljanjem, moguće je u dogovoru sa sindikatima i većom ulogom radnika kroz neke oblike participacije postići novu kvalitetu ekonomskog i socijalnog razvoja.

Vrlo ste optimistični. Ali, upravo objavljeni državni proračun teško da se može smatrati proračunom preokreta, kako je najavljivan?

- Nikada se ni jedan program temeljen na predizbornim obećanjima nije u cijelosti ostvario. Predloženi proračun na dobrom je tragu. Nikoga ne mislim braniti, ali u novonastalim političkim okolnostima ozbiljnu ekonomsku revoluciju, to znači radikalno rezanje svih troškova, ni jedna Vlada ne bi mogla preživjeti. Zato su izabrali umjereniji put. Osobno bih ga za nijansu zaoštrio, ali ni ja više ne bih išao onako oštro kako sam razmišljao prije izbora. Nitko nije mogao predvidjeti ovakvu konfiguraciju političkih odnosa kakva se dogodila s Mostom. Mislim da je za Hrvatsku jako dobro da se taj treći put pojavio i da je napravio ozbiljan prodor, ali njihovih 18 osvojenih mandata bili su potpuno iznenađenje. S takvom politički poroznom strukturom radikalan bi program, bez pripremljenih dogovora sa sindikatima, bio vrlo rizičan.

Kritičari tvrde da je nova Vlada odlučila provoditi politiku svojih prethodnika, dakle strategija malih koraka, polaganih promjena?

- Prvo, za razliku od bivšeg premijera Zorana Milanovića, koji se aktivirao u zadnjoj godini svog mandata, ova je Vlada s ozbiljnim promjenama krenula odmah. Drugo, premijer Orešković zasad marketinški bolje odrađuje svoj posao. Milanović je svoju u prvo vrijeme jako visoku podršku potrošio uludo, nije je iskoristio za provođenje reformi. Brzo će se vidjeti kupuje li nova Vlada vrijeme ili svoju brzinu prilagođava uvjetima na cesti. Jer, ako je cesta puna rupa koje nisi vidio, moraš malo smanjiti brzinu. Ali ne smiješ odustati od plana da stigneš do cilja.

Vlada je najavljena kao reformska, ali kao da su se reforme izgubile iz njenog fokusa?

- Već sama činjenica da se Hrvatska pokušava utjerati u tri posto deficita predstavlja reformski iskorak. Obuzdavanje i smanjivanje zaduženosti također. U svibnju moramo imati konkretan program fiskalnih i strukturnih reformi. Bude li snage da se dirne u plaće u javnoj upravi, što ne znači linearno rezanje, nego smanjivanje u masi, onda je to početak ozbiljne reforme. O promjenama u zdravstvenom i mirovinskom sustavu najviše se govori, ali radni će odnosi biti mnogo ozbiljniji i zahtjevniji. Reformiranje tog sektora mora se dogovoriti sa socijalnim partnerima, inače će biti belaja! Kao što će vrlo vjerojatno biti političkih otpora nužnim promjenama teritorijalnog ustroja zemlje. Dirne li u prave probleme, bez obzira na to koliko će biti uspješna, Vlada će jedno vrijeme gubiti na popularnosti. Ali stalno spominjem što mi je kao mladom premijeru devedesetih rekao njemački kancelar Helmut Kohl: “Nemojte podilaziti narodu, nego radite za narodne interese!”

Premijer Orešković u dva je mjeseca prevalio put od potpune anonimnosti do pozicije druge najpopularnije osobe u Hrvatskoj, što je rekordan prodor?

- Da, premijeru trenutno raste rejting. Ali, čim počne štucanje, krenut će udaranja. Vjerojatno je i sam svjestan te opasnosti. Mislim da neće izbjegavati bitke, ali znat će, izgleda, izabrati da ide u bitke koje može dobiti. Dosad je imao dobre procjene. Međutim, konačna će ocjena biti moguća tek kad pokaže koliko poznaje ne samo makroekonomske teme, nego i koliko je sposoban rješavati konkretne socijalne probleme.

Postoji li opasnost da se HDZ predomisli i da se jednostavno zahvali Oreškoviću?

- U politici i ljubavi sve je moguće, ali u takvu mogućnost ipak ne vjerujem. Orešković ima podršku javnosti. Nije nevažno ni to da uvijek može dati ostavku i baviti se politikom kao privatna osoba. Mislim da su toga svjesni svi, i on, i parlamentarna većina, i predsjednica države. Vrlo je zanimljiva poruka koju je premijer odlučio poslati angažirajući za svog glavnog koordinatora u Vladi stručnjaka koji je bio u dosadašnjem kabinetu. Ne bih rekao da je ta poruka samo ekonomske prirode.

Stalno ističete da je politička stabilnost uvjet provođenja reformi. Ali, ne dolazi li upravo iz vladajuće koalicije u zadnje vrijeme destabilizacija političkih prilika?

- Rekao bih da se nekim marginalnim pojavama, nepotrebno izdramatiziranim, daje prevelik značaj. Ministar Zlatko Hasanbegović ispričao se za svoje greške iz mladosti. Registar izdajnika? Izdajnici su stvar pravosudnih tijela. Pitanje lustracije ozbiljniji je problem, ali odlukom predsjednika Tuđmana, koji lustraciju nije dopustio, i silom prirodnih zakona i taj je problem faktički riješen. Branitelji? Njihove probleme i osjećaje treba razumjeti. Među prvima sam rekao da šator treba izmjestiti u Vladu. Ali, moramo priznati da je najveća greška u poslijeratnoj normalizaciji zemlje bila da se obnavljalo puno kuća, a malo duša. Zaključno, u 25 godina samostalne države pokazalo se da u Hrvatskoj nema ni traga neoustaškom pokretu. Nikad nisam doživio da netko veliča Pavelića. Prošao sam od Širokog Brijega do Gospića, ali ustašku kapu nisam vidio. Kao što nema ni ekstremne ljevice.

Ali, zašto se stalno forsiraju te ideološki antagonizirajuće teme? Svojedobno ste mi govorili da će Tomislav Karamarko svoju radikalnu retoriku promijeniti kad HDZ dođe na vlast. Međutim, ništa, retorika se ne mijenja?

- Niste u pravu, retorika se ipak promijenila, a uvjeren sam da će biti još umjerenija. Ne treba zaboraviti da premijer Orešković najveću podršku ima upravo u Tomi Karamarku. Po mome mišljenju, on je svoju retoriku, koju nazivate radikalnom, izabrao kao oblik političke borbe. Nisam mu ćaća, ali uvjeren sam da nije ekstreman, nije desničar po svom habitusu.

Izbori u HDZ-u zakazani su sredinom idućeg mjeseca. Sada je glavno pitanje hoće li Karamarko imati protukandidata?

- S Tomom imam korektan, ali hladan odnos. Vjerujem da će na izborima u HDZ-u imati protukandidata, i to ne samo manekena, ali on je svakako apsolutni favorit. Mislim da trenutno protiv njega nitko nema šanse jer je potpuno ovladao strankom.

Kako objasniti da je Andrej Plenković, premda dugo najavljivan kao glavni izazivač, na koncu odustao od kandidature?

- Fali mu petlja. Ne možeš aspirirati na najvažniju političku funkciju i bojati se.

Može li se reći da se i Karamarko boji? Organizira brzopotezne izbore, sve u mjesec dana, tako da se nitko od protukandidata ne stigne etablirati?

- Uvjeren sam da je Karamarko dobar izbor za HDZ jer on svojim političkim habitusom odgovara našem članstvu i stranačku ravnotežu održava bolje nego bilo tko drugi. Prođe li na izborima na kojima će predsjednika HDZ-a prvi put birati svi članovi stranke, postaje jači nego dosad. S gotovo faraonskim statusom imat će legitimitet za provođenje odluka koje su, po mome mišljenju, jednako značajne kao i dolazak na vlast.

Koje su to odluke?

-Izrada novog programa HDZ-a i daljnja demokratizacija stranke. HDZ je polupokret, najmnogoljudnija stranka, ima najstabilnije biračko tijelo, ali sada su mu potrebne promjene, pomlađivanje i modernizacija.

Znači, ponovno u Karamarka polažemo nerealne nade?

- Ne vidim u HDZ-u nikoga drugoga tko bi to mogao uraditi. Tomo ima snagu, iskustvo i odgovornost. Nije čovjek mržnje, njega se ne treba bojati. Izabrao je taktiku koja ima svojih dobrih i loših strana, ali on danas nesumnjivo funkcionira kao faktor stabilnosti, ne samo u HDZ-u, nego i u hrvatskoj državi. Svjestan je da HDZ nikad nije i ne smije prekoračiti liniju koja ga dijeli od ekstremne desnice. Kad bi se to ipak dogodilo, stranka bi izdala svoje utemeljitelje i svoju povijest. To više ne bi bio HDZ.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
21. rujan 2024 00:16