BITKA ZA UKRAJINU

BIVŠI HRVATSKI AMBASADOR U MOSKVI ZA JUTARNJI 'Zapad je organizirao udar u Ukrajini'

Ukrajina je poligon za odmjeravanje snaga Rusije i Amerike, smatra Božo Kovačević
 AFP

Ako su lideri zapadnih zemalja doista iznenađeni demonstracijom spremnosti ruske vlasti na upotrebu vojne sile na Krimu, onda su lakomisleno i neodgovorno prišli organizaciji državnog udara u Ukrajini i formiranju nove vlasti bez konzultacija s Ruskom Federacijom. Danas, kad smo svjedoci intenzivnih napora da se pronađe mirno rješenje za Ukrajinu, s najviših mjesta može se čuti da se u okviru pronalaženja pravednog rješenja moraju uzeti u obzir strateški, ekonomski i kulturno-povijesni interesi Rusije. Zabrinutom promatraču tih zbivanja, dakako, najprije na pamet pada pitanje zašto se o tome nije mislilo ranije, u vrijeme otpočinjanja ukrajinske krize.

Tijekom eskalacije sukoba zapadne su zemlje u potpunosti ignorirale inzistiranje ruske diplomacije na nemiješanju drugih zemalja u ukrajinska zbivanja. Za Rusiju, paradiranje zapadnih dužnosnika s prosvjednicima na ilegalno postavljenim barikadama predstavljalo je upravo takvo neprihvatljivo miješanje.

Ignoriranje Rusije

Uporno odbijanje većine zapadnih medija i političara da konstatiraju i komentiraju više nego očitu činjenicu da jezgru prosvjednika čine dobro organizirane i financirane, nimalo miroljubive naoružane skupine koje se ne podčinjavaju liderima parlamentarne opozicije Kličku i Jacenjuku bilo je samo dolijevanje ulja na ionako već rasplamsalu vatru. Kremlju bliski političar, bivši ruski premijer Jevgenij Primakov, još je sredinom prosinca izjavio da se u Ukrajini provodi “organizirana akcija, koju besprecedentno podržavaju SAD i njihovi europski saveznici, usmjerena na svrgavanje režima koji, neovisno o velikom broju grešaka, predstavlja zakonitu vlast u Ukrajini”. Primakov je isto tako naglasio da se Ukrajinu ne treba stavljati pred ultimativni izbor između euroazijske carinske unije i strateškog partnerstva s EU, nego je potrebno tražiti kompromisna rješenja.

Putinova izjava da ponuda za otkup ukrajinskih državnih obveznica u visini 15 milijardi dolara vrijedi neovisno o tome tko je na vlasti u Kijevu bila je jasan znak spremnosti Rusije za razgovore o novoj konfiguraciji ukrajinske vlasti. Činjenica da je Rusija na ekonomskom planu uspješno surađivala s liderima narančaste revolucije Viktorom Juščenkom i Julijom Timošenko davala je takvim izjavama stanovitu uvjerljivost. Uvidjevši da Janukovič nije bio spreman ili sposoban onemogućiti prosvjede u njihovom začetku i jamčiti red i mir u državi, Putin više nije imao razloga podržavati ga. Uskrata izravne ruske podrške bila je, uostalom, uzrok njegova tako brzoga pada. No, ruske poruke o spremnosti na suradnju u rješavanju ukrajinske krize - koje su mogle biti protumačene i kao molbe da ih se ne ignorira - nisu dobile nikakav odgovor EU ni SAD-a.

Stjeran u kut

Iskusni diplomat, bivši američki državni tajnik Henry Kissinger upozorio je zapadne vođe da Moskva u kijevskim zbivanjima vidi predigru onoga što Zapad priprema Moskvi i da stoga treba biti oprezan s Putinom. Predložio je da ga se ne pokušava stjerati u kut jer će on u tom slučaju poduzeti očajničke korake. Čini se da su zapadni političari odlučili djelovati upravo suprotno onome što im je savjetovao Kissinger. Računajući da u vrijeme održavanja Zimske olimpijade u Sočiju Rusija neće poduzeti nikakve ozbiljnije korake na vanjskopolitičkom planu, odlučili su Putina dovesti pred gotov čin.

EU i SAD nisu reagirali čak ni kad je u zapadnim oblastima zaredalo nasilno smjenjivanje lokalnih i regionalnih vlasti, osnivanje alternativnih snaga sigurnosti i zabrana rada Stranke regija koja u Verhovnoj Radi ima većinu. Na to su oblasni parlamenti na Krimu i u Donjecku odgovorili pozivanjem središnje vlasti, odnosno Janukoviča koji je već bio paraliziran ultimatumima Zapada da ne smije upotrijebiti silu u gušenju prosvjeda, da uvede red ili će, u suprotnom, oni proglasiti autonomiju i osnovati odrede za zaštitu. To su bile prve vidljive naznake mogućnosti ugrožavanja teritorijalne cjelovitosti Ukrajine.

Jasno je da je zaštita interesa etničkih Rusa i drugih koji govore ruski jezik u Ukrajini samo neuvjerljiva izlika za rusku vojnu intervenciju. Da bi se to shvatilo, nije bilo potrebno čekati izjavu predstavnika židovskih općina Ukrajine koji su demantirali Putinove tvrdnje o ugroženosti svih koji govore ruski jezik u Ukrajini. “Vaša politika poticanja separatizma i grubog pritiska na Ukrajinu predstavlja prijetnju nama - Židovima kao i cijelom narodu Ukrajine”, kaže se u njihovom otvorenom pismu. Glavna je briga Putinova režima onemogućiti da u Rusiji izbiju nemiri slični onima u Ukrajini. Održavanje vlasti čiji je demokratski legitimitet upitan bitno ovisi o prihodima od izvoza energenata i sirovina. Vjernost brojnih društvenih skupina koje su izravni korisnici proračunskih sredstava ovisi o izdašnosti državne blagajne. Ozbiljniji poremećaj na svjetskim tržištima može ugroziti tu trenutnu osnovu varljivog blagostanja. Kad bi jedanput izbili ozbiljniji nemiri, mnogi primjeri korupcije i zloupotrebe vlasti, koji su i danas poznati, na podlozi narodnog nezadovoljstva mogli bi poslužiti kao povod za radikalnije korake protiv državne oligarhije. Da bi otklonio svaku pomisao o izvedbi takvih scenarija u Rusiji, Putin na primjeru Ukrajine nastoji pokazati koliko bi opasno bilo organizirati takav pothvat protiv njega.

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg lista

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 19:01