KĆI MILIJARDERA

BARBARA BERLUSCONI 'Lijepa sam na mamu, sposobna na tatu. Upravo sam isposlovala deal od 100 milijuna'

‘Hvala Bogu, ljepotu sam naslijedila od mame, a sklonost za biznis od tate: upravo sam isposlovala 100 milijuna eura od Emirates Airlinesa za njegovu omiljenu igračku Milan, a sada krećem graditi novi stadion’
 Screenshot:Youtube

Prelijepa tridesetogodišnja kći kontroverznog talijanskog milijardera Silvija Berlusconija iz njegova drugoga braka, s Veronicom Lario, bogata nasljednica koja već upravlja velikim tvrtkama iz očeva portfelja, lani je imenovana potpredsjednicom i izvršnom ravnateljicom nogometnog kluba Milan, a ovaj tjedan potpisala je najveći ugovor u klupskoj povijesti

Na njezinu sreću, lijepa je na mamu, Veronicu Lario, a ne na oca poput starije polusestre Marine. Na tatu je poduzetna. Nije baš da ga vrti oko prsta, ali se - kažu - kao i polusestra Marina, sasvim pristojno skompala s Francescom Pascale (29), tatinom sadašnjom “zaručnicom”, pa mu zajedno ne daju, vrtirepu ofucanome, da njuška okolo i pravi skandale koji su ga koštali više nego financijske malverzacije.

Od majke je naslijedila manire: ljubezna je, staložena, gleda pažljivo plavim očima i samo katkad makne plavi uvojak s čela, odaje dojam da je svu pozornost posvetila sugovorniku. Iza toga, pokazuju rezultati, u toj lijepoj glavi se vrti registarska blagajna, kao i u tate. Od oca je naslijedila i vrckavost i nepostojanost, mijenja dečke kako poželi, ponekad ih rabi paralelno, kao popodnevni casual i večernju toaletu - ali pazi da ne pređe mjeru ni u javnosti, a ni drugdje gdje bi je mogli uvrebati paparazzi, opasniji i od lovaca na miraz.

S jednim se već opekla. Bio je to Fabrizio Corona, u ta doba muž Nine Morić, koji je snimao poznate u kompromitantnom društvu (npr. oženjene u nježnom društvu druge žene) i zatim to prodavao najboljem ponuđaču, bila to neka redakcija, bio to ovjekovječeni sretnik. Prije sedam godina, kada su joj bile 23, priznaje da je tata za nju od Corone kupio neke golicave snimke uhvaćene pred nekim milanskim diskačem. Platio mu je 20.000 eura. Corona je kasnije, zbog ucjenjivanja snimljenim fotografijama, završio u zatvoru, gdje je i danas, osuđen na ukupno 8 i pô godina. Tu lekciju, plaćenu očevim novcem, čini se da mlada dama nije zaboravila. Snimaju je u društvu, pa i na ljetovanju, gdje je jasno da s nekim ne dijeli samo ručnik na plaži - ali nema ondje nikakve izmjene nježnosti koju bi bilo moguće snimiti i prodati.

Očeva politička nasljednica

Vjerojatno neće sama ponijeti skiptar novčane dinastije koju je ćaća zasnovao (ne odgovorivši nikada na pitanje: a odakle mu onaj početni kapital, koji je zatim kotio ostali?), ali bi se moglo dogoditi da ponese žezlo političkog nasljeđa, ako trmasti starac to ne spiska, kako je već počeo. Već su je dvaput izvikivali da bi mogla biti očeva politička nasljednica, jednom je i on to napola potvrdio, ali ona se nikada nije tako zaletjela.

Zna što hoće, ima čime, i lik i ime.

Zove se Barbara Berlusconi (30), a tata je Silvio, nekada pirat građevinskog booma u Milanu, pa pokretač prve milanske kabelske televizije, pa gospodar medijskog carstva (koje mu drugdje nije uspjelo, ipak je u Italiji lakše žmuglati), pa osnivač političke stranke, pa premijer koji se u Trstu osmjelio s Angelom Merkel igrati skrivača (iako ga ona nije tražila) i Obamu nazvati “simpatično preplanulim”.

Od oca nije naslijedila taj gafmaherski nerv, ali jest još jednu strast: nogomet, nastavljajući u tome žilu djeda Luigija, po kome se zove nogometni turnir u Milanu. Nije bio ni branič, ni napadač, ni trener, ni vratar, ali bio je vlasnikov tata - zar treba bolje kvalifikacije?

A od svih igračaka koje je mogla iskati kao tajkuna starog kći, za oko i zub joj je zapeo baš AC Milan, nogometni klub u kojemu je i otac, tada zaista još mlađahan, pokušao igrati, pa je sačuvana i njegova fotografija u crno-crvenom prugastom dresu - ali ni jedna gdje loptu bilo kroti, bilo muči.

Da je tatina kći pokazala je nedugo pošto je upala u Upravni odbor Milana. Ondje je godinama i godinama bog i batina bio Adriano Galliani (70), kojemu se jedino Silvio Berlusconi usudio zapovijedati, ali koji se i gazdi znao usprotiviti i spuštati ga na zemlju. Mlada Barbara - bilo joj je tada 26 godina - poslana mu je da od njega uči menedžerski posao. Prošlo je ne baš mnogo, već ga je lani pokušala istisnuti i zapovijedati sama. Galliani se uvrijedio kao vrtićko dijete, nije htio razgovarati ni s kim, najavio je odlazak, ali je gazda donio jedini efikasan melem za takve boli, naime još novca, pa je Galliani podijelio vlast s Barbarom Berlusconi: njemu sportski aspekt, njoj poslovni.

E, tu je ovaj tjedan zabilježila prvi uistinu velik uspjeh: Emirates - avioprijevoznička tvrtka sa sjedištem u Dubaiju, osnovana prije 29 godina ali već među deset najvećih na svijetu po broju prevaljenih putnikovih milja, prerasla u turistički holding, dobitnica titule aviotvrtke godine za 2012., kadra ostvariti profit 25 posljednjih godina zaredom, te samo lani kupiti 200 novih zrakoplova - produljila je na još pet sezona (2015-2020) svoj sponzorski ugovor s Milanom, prvi veliki posao koji je za milanski klub samostalno vodila, sklopila i potpisala Barbara Berlusconi.

Menedžerska svojstva

O ugovorenoj svoti šute i Emirates i Milan, “o tome se u pristojnu društvu ne govori”, ali, naravno, iz njihovih krugova se čuje, i nema demantija, da je ukupan iznos sponzorstva 100 milijuna eura za pet godina - a to je skrenulo pozornost na menedžerska svojstva Barbare Berlusconi.

To nije mala svota. Milan se ovim ugovorom - unatoč svome rezultatskom posrtanju - opet vinuo u talijanski vrh, nadmašivši svoje rivale u talijanskoj nogometnoj ligi. Juventus, ipak uspješniji sportski, bere godišnje 17 milijuna od Grupe Fiat - ali to je na neki način “kućni blok”, jer je klub u vlasništvu obitelji Agnelli, koja doduše više nije većinski Fiatov vlasnik, ali je svejedno najveći pojedinačni dioničar, čak i nakon ujedinjenja s Chryslerom. Gradski rival Inter dobiva godišnje 14 milijuna eura od Pirellija, po ugovoru koji istječe 2016., i već se pregovara o njegovu nastavku. Doduše, veliki evropski klubovi uspijevaju dobiti i mnogo više - ali talijanski klupski nogomet nije više ono što je bio, a Milan nije našao glavnog sponzora ni u Berlusconijevoj poslovnoj sferi, ni inače u Italiji, nego na Srednjem istoku, gdje je konkurencija kandidata za sponzorstvo veća i nesmiljenija. Doduše, Emirates plaćaju još više ostalim momčadima koje čine lepezu njegova nogometnog sponzorstva, a to su Real Madrid, Paris-Saint-Germain i Arsenal, svaki od njih marketinška koka koja leže zlatna jaja, pa optočena draguljima.

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
15. studeni 2024 13:41