LIČANIN IVAN ŠIKIĆ

BANDIĆEV POLITIČKI OTAC 'Vidio sam ga kako plače jer ima srce veliko kao Sljeme'

On je 1983., kao predsjednik Skupštine Općine Peščenica i ugledni član SKH, pomogao siromašnom mladiću iz Hercegovine, diplomiranom politologu, da dobije posao općinskoga referenta za općenarodnu obranu i počne ozbiljnu političku karijeru. Tada je iskovano njihovo veliko prijateljstvo, koje traje i danas. U emotivnoj ispovijesti za Nedjeljni Ivan Šikić, zastupnik u Gradskoj skupštini i gradonačelnikov savjetnik, otkriva trenutke koji su bitno odredili životni i profesionalni put Milana Bandića
 CROPIX

Kada mu je bilo najteže u životu, Milan Bandić je dolazio k meni - govori Ivan Šikić (82), prisjećajući se druženja s trenutačno zatočenim zagrebačkim gradonačelnikom.

- Zato postoje prijatelji, jer lako je biti s nekim dobar kada sve ide kako treba. Nisam ja samo prijatelj Milana Bandića. To nije točno, Milan i ja smo puno više od prijatelja iako sam ja od njega stariji 23 godine. Prijatelj je onaj kojemu, bez ikakva interesa, prvome dođeš i kažeš što te muči. Takvih je prijateljstava u ovome svijetu sve manje. Znao mi je Milan doći kada nitko nije ni slutio da će taj mladić iz Hercegovine postati zagrebački gradonačelnik. Prošlo je više od trideset godina, ali pamtim i danas da mu nije bilo lako kada su ga imenovali za referenta za Općenarodnu odbranu i društvenu samozaštitu u Općini Peščenica. Bila su to vremena koje mlađi čitatelji teško mogu shvatiti, a mladi je Bandić predložen za jedno odgovorno radno mjesto koje je trebalo proći mnoge tadašnje političke strukture. Ukratko ću vam objasniti. Te, 1983., godine ja sam bio predsjednik Skupštine Općine Peščenica i bio sam jedan od ljudi koji su trebali potvrditi odluku da baš Bandić bude imenovan na to politički bitno mjesto. Upoznao sam ga kao mladog dečka, imao je nekih 27 godina, i svidio mi se kao čovjek koji nije ničim opterećen, s puno ideja i neke pozitivne energije koju rijetko viđate.

Otvorenje Društvenoga doma na Žitnjaku; Privatni arhiv

Ivana Šikića ni tada nije bilo baš jednostavno impresionirati. Bio je direktor izuzetno uspješne tvrtke Autosanitarija na zagrebačkoj Peščenici i provjereni partijski kadar. Životni mu je put bio trnovit. Kada je imao nepunih deset godina, s cijelom je obitelji morao napustiti rodno selo Guduru u ličkoj zabiti, koje su četnici spalili do temelja, a Ivanova djeda ubili.

Obiteljska kalvarija Šikićevih nekako je završila 1943. godine na slijepom kolosijeku zagrebačkog Zapadnog željezničkog kolodvora i od tada je Ivan Šikić Zagrepčanin. - Ne znam imam li pravo reći da sam pravi purger - smije se, i dodaje kako će pitati Silvija Degena, predsjednika Kluba Zagrepčana, koliko “staža” života u Zagrebu treba imati da bi dobio pravo zvati se građaninom najvećega hrvatskoga grada.

Partija i dobar posao

Uglavnom, Ličaninu Šikiću se prije više od 30 godina nimalo nije svidjela situacija oko problematičnog zapošljavanja mladoga Bandića na njegovo prvo radno mjesto. Šikić je, na poziv i prijedlog Partije, odnosno tadašnjeg Saveza komunista Hrvatske, postao predsjednik Skupštine Općine Peščenica. To je bila odgovorna politička funkcija, a on je na tom mjestu volontirao, no iza sebe je imao tu bitnu političku pozadinu koja mu je omogućila da se zauzme za mladoga Bandića.

2007. u Ivanjoj Reci

- Problem je bio što je glavni kadrovik bio jedan umirovljeni pukovnik JNA kojemu je jedini razlog što Bandić ne može biti referent za ONO i DSZ činjenica što je Bandić Hercegovac - prisjeća se Šikić početaka poznanstva s Milanom Bandićem.

- Već sam tada bio materijalno osiguran, na direktorskom mjestu tvrtke koja je vremenom postala i ekskluzivni servis vozila Renault i Landrover, a to je uključivalo brojne međunarodne veze i prijateljstva pa sam si mogao priuštiti borbu za zapošljavanje tog mladog čovjeka usprkos pritiscima sa strane Partije, SUBNOR-a, Sindikata, tadašnjeg Socijalističkog saveza... Eto, vidite, tu prijelomnu situaciju kada je taj mladi čovjek Milan Bandić, koji je dotad prehranjivao sebe i suprugu radeći preko Student-servisa i u hladnjačama u Ledu, imao životnu priliku da se politički aktivira i dobije dobar posao, dijelom sam i ja omogućio. A Bandić je to tada cijenio, a cijeni i danas, bez obzira na to što je pritvoren.

Iako smo se dogovorili da ne komentiramo trenutačnu situaciju u kojoj je njegov “politički sin”, dotakli smo se trenutka kada je Šikić saznao da je Bandić pritvoren, u nedjelju, 19. listopada.

Šokantno uhićenje

- Strašno! Taj čovjek sve što pogriješi sam plaća - bila mi je prva misao - govori nam Šikić. - Užasno sam se osjećao jer znam koliko je Milan osjećajan. Ujutro me je na telefon zvala moja kći Sanja, koja već 26 godina živi u Miamiju. Kada je stigla vijest do nje i njezina supruga, Amerikanca Billa, bili su potreseni kao i ja. Upoznali su Bandića i oduševio ih je, a tada me kći smirila riječima: “Tata, ne mogu doći k sebi, ali znam da Milan nije ništa kriv. Vidjet ćeš da će sve biti u redu.”

Načas prekida razgovor taj iskusni čovjek i još iskusniji političar. Kao da opet proživljava situaciju u kojoj mu je bilo neizrecivo teško.

- Gledajte, Bandić ima srce kao Sljeme - nastavlja Šikić. - Ma nisam ja nikakav njegov politički otac, kako me nazivaju u medijima. Jesam, pomagao sam mu, ali svaki čovjek mora imati pravoga prijatelja kojemu će se obratiti kada mu je najteže u životu. A meni će se Milan obratiti. On je znao reći da sam mu ja drugi otac, a i ja vam sada kažem da je Milan Bandić dio moje obitelji. Imam divnu suprugu Veru, kćer Sanju i nećaka Mislava, kojemu sam bio skrbnik od njegove desete godine jer je ostao bez majke i oca, moga brata. To su moji najbliži, a tu je i Milan Bandić. Nemojte da vam to zvuči patetično, ali sam u njemu prepoznao i sebe. On ima Božji dar da je nesebičan i da vodi brigu o drugima. Kada se penjao po političkoj ljestvici, a zajedno smo obilazili stotinu sela, naselja i kvartova, toliko je puta znao zaplakati kada bi čuo neku tužnu ljudsku priču. Znao bih mu reći: “Milane, to je život i ne možeš ti sve promijeniti. Nekad emocije i politika ne mogu ići skupa.” No, on ima tu jednu tvrdoglavost u sebi koja ga tjera da ide do kraja pa makar to bilo i pogrešno.

Ivan Šikić ili, kako ga svi na Peščenici zovu, “gospon Šika” imao je impresivnu lokalnu političku karijeru. Bio je te davne 1983. čelnik Općine Peščenica, a u doba samostalne Hrvatske predsjednik Gradske četvrti Peščenica u tri mandata te zastupnik Gradske skupštine u tri mandata. I sada je, otprije dva mjeseca, zastupnik zagrebačke Gradske skupštine s titulom “najstariji zastupnik”.

.(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 02:20