Pušten iz zatvora u kojemu je proveo 40 dana, golman argentinskog kluba San Lorenzo, Pablo Migliore, dobio je napadaj melankolije.
“U trenutku kad je sudac rekao da izlazim na slobodu, duša mi se vratila u tijelo”, rekao je okupljenima ispred svoje kuće. “Nakon moje obitelji, glavni prioritet mi je San Lorenzo i prilagodit ću se svakoj odluci kluba” , poručio je nogometaš koji je 20-ak dana poslije potpisao za zagrebački Dinamo. Postoje dvije glavne teorije o tome zašto je 33-godišnji Migliore baš sada odlučio potražiti sreću u Europi. Jedna je da ga se San Lorenzo odrekao nakon njegova uhićenja zbog vrlo negativnog publiciteta, čemu u prilog govori činjenica da su angažirali drugog vratara dok je Migliore bio iza rešetaka (iz kluba Godoy Cruz doveli su Sebastiana Torrica kako bi bio rezervni vratar, a Miglioreovu poziciju preuzeo je njegov dotadašnji zamjenik Matias Ibanez). Druga i kudikamo zlokobnija jest da je u zamjenu za slobodu golman cinkao neke vrlo opasne ljude pa je zbog toga odlučio neko vrijeme “upoznavati Europu”. To preko svojih odvjetnika sada tvrde ti isti ljudi koji su u međuvremenu uhićeni. Te informacije potvrdio nam je i jedan ugledni član brojne hrvatske zajednice u Argentini koji je, međutim, htio ostati anoniman. “Život u Buenos Airesu postao je tako nesiguran da je to nevjerojatno”, rekao nam je. Što je prava istina, vjerojatno zna samo nova Dinamova jedinica koja o tome, naravno, zasad šuti.
Pretukli ga na smrt
Život Pabla Migliorea nepovratno se promijenio u nedjelju 31. ožujka. Do toga dana bio je samo umjerena nogometna zvijezda u Argentini, talentirani golman koji nikad nije ostvario blistavu karijeru kakvu su mu predviđali. Branio je nekada za Boca Juniors i Racing, dva kluba iz argentinske velike petorke. S Bocom je 2006. osvojio naslov i Copa Libertadores, latinoameričku ligu prvaka, premda nije bio prvi golman. U San Lorenzu, solidnom klubu iz Buenos Airesa koji uglavnom pluta sredinom tablice i koji je poznat po tome što je njegov veliki navijač papa Franjo, završio je 2009. kada mu je propao trajni angažman u Racingu gdje je bio na posudbi. Tog zadnjeg dana ožujka San Lorenzo je igrao kod kuće protiv Newell’s Old Boysa. Izgubili su 1-0, ali primljeni gol bio je najmanji od Miglioreovih problema. Čim je sudac odsvirao kraj, savezna je policija pečatila stadion Pedro Bidegain i - uhitila ga na terenu. Optužen je da je pomagao u bijegu nogometnom huliganu Maximilianu Mazzaru za kojim je raspisana tjeralica zbog umorstva. “Federales” su tražili dokaze o tome da je Migliore bio Mazzarov jatak, a prvo mjesto na koje su ih pošli tražiti bio je vratarov automobil. Odveli su vratara na privatni stadionski parking, poznat kao “la Nave” (brod), koji je povezan sa svlačionicama i na koji pristup imaju samo igrači, treneri i novinari te mu prekopali auto. Sljedeći je dan Pablo Migliore odveden pred suca Manuela Camposa, ali je odbio svjedočiti. Uhićenje je u Argentini, a poglavito među “Svecima”, kako od milja zovu San Lorenzo, izazvalo popriličan šok. Predsjednik kluba Matias Lammens javno je svom kapetanu pružio podršku.
“On ovo nije očekivao, zahtijevat ćemo da ga se pusti i klub će respektirati njegov ugovor”, izjavio je tada.
Optužnica je Migliorea teretila da je skrivao i pomagao u bijegu Mazzaru, drugom čovjeku huliganske navijačke skupine Boca Juniorsa. Bijeg mu je navodno omogućio tako što mu je, između ostalog, posudio svoj auto - otud i racija na stadionu. Nadalje, budući da je Mazzaro bio u bijegu od kolovoza 2011., sudac istrage Campos naredio je prisluškivanje telefona članova njegove obitelji i prijatelja. U veljači ove godine u tu je stupicu nabasao Migliore. S njegova je telefona zabilježen poziv na telefon Mazzarove supruge, ali ništa inkriminirajuće nije se izrodilo iz tog razgovora. No, nekoliko dana kasnije gospođa Mazzaro dobila je novi poziv, a sud je došao do zaključka da je tom prilikom, uz golmana, s njom pričala još jedna osoba. Bio je to muški glas koji je govorio u šiframa. Nakon nekoliko analiza različitih snimaka sudac Campos zaključio je da je na telefonu bio Mazzaro te je odmah izdao nalog za uhićenje Pabla Migliorea.
Maximiliano Mazzaro je bježao - i još uvijek bježi, jer do danas nije pronađen - s optužnicom za okrutno ubojstvo na leđima. Zločin se dogodio iz krajnje bizarnih okolnosti, iz sitnice koju su usijane glave pretvorile u tragediju. Mazzara se tereti da je bio dio grupe koja je u kolovozu 2011. u četvrti Buenos Airesa, zvanoj Liniers, nasmrt pretukla Ernesta Cirina. Cirino je bio susjed izvjesnoga Gustava Petrinellija koji je, pak, šogor Maura Martina, vođe Bocinih “barra bravasa”, kako se u Argentini nazivaju nogometni huligani.
Obožavatelj ‘Kuma’
Nesretni Cirino imao je psa, pekinezera, koji je često znao obavljati nuždu na Petrinellijevu travnjaku ispred kuće. Petrinelli je pozvao Martina i tražio da dovede nekoliko prijatelja iz svoje huliganske skupine “La Doce”, “dvanaest”, kako bi uvjerili susjeda da disciplinira psa. Martin je sjeo u auto i sa sobom poveo svoju desnu ruku Maximiliana Mazzara te još jednog člana svoje barre, Daniela Whebea. Kad su došli u Liniers, brzo je izbila svađa i stvari su izmaknule kontroli, a Bocini su navijači brutalno premlatili Ernesta Cirina. Umro je u bolnici 48 sati poslije, smrskane lubanje. I dok je Mauro Martin uhićen, Mazzaro se dao u bijeg. Martin je vrlo brzo odustao od uobičajenoga huliganskog kodeksa časti, ako se to tako može nazvati, i na sudu je kao autora udarca koji je bio smrtonosan po Cirina prokazao Daniela Whebea. Tvrdio je da je on, Martin, odveo svog šogora u kuću kad se svađa rasplamsala, a da je Whebe ostao na ulici. Taj je Cirina, navodno, udario po glavi toliko učinkovito da mu je razbio lubanju. Tu verziju događaja u osnovnim crtama podupiru i izjave dva glavna svjedoka koji su svoje iskaze dali prije skoro godinu dana. Oni su potvrdili da je samo jedan “barra” udario Cirina, ali nisu ga mogli identificirati. Neovisno o tome, svi koji su bili prisutni su supočinitelji umorstva pa - čak i ako sud prihvati samo Whebea kao ubojicu - Martinu i Mazzaru prijeti do šest godina iza rešetaka zbog teškog napada sa smrtnom posljedicom.
Mauro Martin i Maximiliano Mazzaro imaju relativno neobičan odnos. Do 2007. nisu bili prvi, odnosno drugi u hijerarhiji Bocinih “barrasa”, nego treći i četvrti, a glavne su face bila braća Rafael i Fernando Di Zeo. Taj kvartet prijatelja vodio je grupaciju La Doce (čije ime je referenca na stari klišej o navijačima kao 12. igraču) i međusobno su dijelili 300 tisuća pesosa koje su mjesečno dobivali od kluba. Martin i Mazzaro su iskoristili trenutak odsutnosti braće Di Zeo i preoteli vodstvo grupacije, što je Martin platio metkom koji je dobio iz zasjede. Dok se on oporavljao, navijanje na Bomboneri sa štange je predvodio Maximiliano Mazzaro za kojega se ionako smatra da je bio mozak cijele priče. Oni koji su upoznati s navijačkim strukturama oko Boca Juniorsa, tvrde da je 33-godišnji Mazzaro zapravo bio pravi vođa iz sjene.
“On je šef, onaj koji upravlja svime, a Mauro je istaknut jer je Maxi tako odlučio”, rekao je anonimni izvor navodno blizak nekadašnjem šefu Rafaelu Di Zeu. Mazzaro je, osim toga, poznat kao nepokolebljiv pregovarač i čovjek koji ne pridaje veliku pozornost formi i ceremonijama, nego su mu važna djela. Dijelom zbog svoga talijanskog podrijetla, veliki je obožavatelj “Kuma”.
“Oduvijek sam želio biti kao on”, navodno je govorio.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....