Ankica Jurić Tilić: Dobar film nije dovoljan, treba doći do publike

Reklo bi se - ništa posebno, znajući da je knjiga Ivana Kušana već više od pola stoljeća jedan od najomiljenijih naslova dječje literature i notornu činjenicu da publika preferira “brendove”, što “Koko” zasigurno jest, međutim, nije baš tako. Dok slušate kako Ankica Jurić Tilić, šefica filmske produkcijske kuće Kinorama, obrazlaže što je sve bilo potrebno da se animira gledatelje i postigne ovakav uspjeh, postaje vam jasno da se u tom poslu rezultati ne postižu samo tako.

Potencijalna atrakcija

Njezina ekipa još je u proljeće znala točan datum kad s filmom želi u kina, pulski festival u srpnju - gdje je “Koko” dobio nagradu publike i još tri Zlatne arene - poslužio im je samo za to da ih šira javnost prepozna kao potencijalnu atrakciju, a zatim je počelo razdoblje “krvi, znoja i suza”. Jedan od najvažnijih poteza bio je organiziranje posebne projekcije u zagrebačkom Movieplexu za školarce iz novinarskih sekcija, koja se pretvorila u nešto puno više od običnog “press junketa”: punih 45 minuta mali su profići rešetali ekipu pitanjima, zahvaljujući kojima je to postala najozbiljnija konferencija za novinare hrvatske kinematografije posljednjih godina. Spotovi na televiziji i oglasi u novinama bili su važan element u promociji, ali puno je presudnije bilo kako se buduća “Kokova” publika vezala preko Facebooka i ostalih društvenih mreža. Iako je to tzv. period film, u kojem nema ni mobitela niti interneta, njegovi su konzumenti super moderni klinci do kojih nije tako lako doprijeti.

Posebna je priča kako snimiti takav film za polovicu cijene prosječne hrvatske filmske produkcije (na natječaju Hrvatskog audiovizualnog centra prije tri godine “Koko” je dobio potporu od 2,2 milijuna kuna, dvostruko manje nego što se obično udjeljuje projektima ovakve vrste), no to je već odgovor na pitanje zašto Kinorama postupno izrasta u našu najvažniju filmsku producentsku kuću.

Početak s ‘Blagajnicom’

Još dok je krajem osamdesetih studirala komparativnu književnost i francuski, Ankica Jurić Tilić počela je raditi na televiziji, najprije kao tajnica produkcije, da bi tijekom sljedećeg desetljeća napredovala do producentice. HRT je u tom razdoblju - prema njezinim riječima - bio izvrsno učilište jer su uz iskusne profesionalce svoj prostor tu nalazili i mladi filmaši. Već tada je stekla predodžbu što ne želi u životu: dolaziti uvijek na isto mjesto i raditi s uvijek istim ljudima.

Prvi film na kojem je dobila producentski “kredit” bio je prvijenac Dalibora Matanića “Blagajnica hoće ići na more” iz 1980., nastao u produkciji HRT-a i prebačen na 35mm vrpcu zahvaljujući financijskoj injekciji novog Ministarstva kulture Antuna Vujića. Televizije joj je tada bilo već pomalo dosta, ponajprije nesigurnog statusa i izostanka zasluženih priznanja, pa se vezala uz Maxima film kolege Damira Terešaka (“bilo je to vrlo ugodno iskustvo”), sve dok nije 2003. - nakon što je 15 godina provela kao freelancer - zajedno s Hrvojem Pervanom i bratom Draganom Jurićem osnovala Kinoramu (danas ih je u tom poduzeću ukupno pet).

Da su se ograničili samo na kinematografiju, vjerojatno bi se brzo “ugasili”, no tih su se godina na domaćem tržištu upravo pojavile komercijalne televizije RTL i Nova TV za koje je Kinorama napravila jinglove, odnosno separatore programa. Prvi dugi film producirali su 2007. godine, “Pravo čudo” Lukasa Nole, koji u kinima nije ostavio osobitog traga, ali je dobio pristojan inicijalni budžet od Ministarstva kulture. Već dvije godine poslije Kinorama se mogla pohvaliti - za naše prilike - impresivnim repertoarom: Matanićev “Kino Lika” bio je najgledaniji film godine u hrvatskim kinima, ratna drama “Crnci” Gorana Devića i Zvonimira Jurića proglašena je jednim od najvažnijih ostvarenja novije hrvatske kinematografije i ovjenčana nizom međunarodnih priznanja, još jedan Matanićev film, kratki igrani “Tulum” prometnuo se u najuspješniji u toj filmskoj vrsti, a Kinorama je bila i manjinski partner na rumunjskom filmu “Prije svega, Felicia”, redateljskom debiju Razvana Radulescua, najprestižnijeg scenarista te kinematografije.

Kamen kušnje

Nije čudo da je šeficu Kinorame Europska filmska promocija, jedina međunarodna mreža koja se brine za “guranje” europskih filmova diljem svijeta, uvrstila u svoj godišnji odabir “producenata u usponu”.

Pravi kamen kušnje je tek uslijedio. Kinorama je dobila samo dva milijuna kuna za produkciju horor satire “Šuma summarum” Ivana Gorana Viteza, čiji je polusatni film “Posljednja pričest”, triler o grupi branitelja koji kažnjavaju svećenika pedofila, sredinom prošlog desetljeća izazvao umjerenu sablazan. Snimiti film s dvadesetak glumaca te kompliciranom radnjom koja se odigrava kako u eksterijerima tako i interijerima, bez podrške HRT-a, činilo se “nemogućom misijom”, no pothvat je uspio iz dva razloga: prvo Vitez i Ankica radili su zabadava, dok se ostatak ekipe morao zadovoljiti s trećinom honorara, a drugo firme koje su Kinorami posuđivale kameru i ostalu scensku tehniku zaračunale su minimalne cijene zbog dobre prethodne suradnje. Zapravo, objašnjava Ankica, Matanićeva “Majka asfalta”, snimljena te iste godine, ali u normalnim produkcijskim uvjetima, omogućila je avanturu naslovljenu “Šuma summarum”. U tako nešto se Kinorama, međutim, po svoj prilici neće upuštati sljedećih nekoliko godina jer to ne bi bilo fair prema projektima koji također traže producentsku pažnju.

Glava iznad vode

Ankica Jurić Tilić odlično vlada engleskim i solidno francuskim jezikom, a budućnost Kinorame i hrvatskog filma vidi isključivo u europskom kontekstu. Prošlog tjedna se vratila iz Postadama kraj Berlina, gdje je bila - kao prvi sudionik iz Hrvatske - na radionici ACE-a (Ateliers du Cinema Europeen), mreže koja nudi producentima know how oko razvoja scenarija i financiranja projekata. Već je treću godinu zaredom predsjednica hrvatske udruge producenata i smatra da je najvažnija stvar koju je uveo Hrvatski audiovizualni centar stimulacija za razvoj scenarija i pojedinačnih filmskih projekata.

“Koko i duhovi” bio je u nešto boljoj situaciji od “Šuma summarum” jer je imao podršku HRT-a, ali i europskog filmskog fonda Media, koji je u međuvremenu podupro Kinoramu na puno važniji način: Ankičino poduzeće je prvo iz Hrvatske koje je apliciralo na njihov “Media Slate Funding”, na koji se prijavljuju poduzeća sa svojom cjelokupnom produkcijskom ponudom koju namjeravaju realizirati u sljedeće dvije, tri godine. Medijina injekcija usmjerena je na to da kompanijama u koje se isplati ulagati pomognu da iz malih izrastu u srednje ili iz srednjih u velike. Kinorama je prijavila projekte “Zagonetni dječak”, nastavak “Koka i duhova”, koji će po scenariju talentirane Hane Jušić režirati Dražen Žarković (“Ajmo, Žuti”, “Trešeta”), “Sveta Ana u polju” Zvonimira Jurića, koredatelja “Crnaca”, “Zvizdan” Dalibora Matanića, projekt koji je bio već na tri koprodukcijska foruma, i ekranizaciju romana Nade Mihelčić “Zeleni pas”, za koju redatelj još nije određen. Plasirali su se na visoko četvrto mjesto i za razvoj tih projekata dobili 126.000 eura, “što je posve dovoljno da držimo glavu iznad vode dok se ti filmovi ne počnu realizirati”.

Producenti kao dileri

Ankica Jurić Tilić razočarana je rezultatima gledanosti posljednjeg Matanićeva filma “Ćaća” (samo 1200 gledatelja u dva tjedna prikazivanja), ali joj zato uspjeh “Koka i duhova” ulijeva povjerenje. Prema njezinu sudu, producent se tu treba ponašati poput dilera, koji navuče konzumenta i zatim ga ne ispušta dok mu ne proda i sljedeću pošiljku. “Koka” je uglavnom gledala publika u rasponu od 8 do 12 godina, koja prije toga po svoj prilici nikad nije u kinu vidjela hrvatski film i zadovoljna je tim iskustvom. Nju Ankica neće samo tako ispustiti jer joj priprema “Nepoznatog dječaka”, koji bi već sad mogao u produkciju, a zatim, kad njezina ciljna publika bude u nešto zrelijim tinejdžerskim godinama, slijedi još jedna ekranizacija Kušanova romana, “Ljubav ili smrt”, primjerena tom uzrastu. “Uzbuna na zelenom vrhu”, prvi roman iz serijala o Koku bit će napravljen kao prequel - kako to zovu u Hollywoodu: tada krug počinje iznova, a hrvatski će film možda već steći gledateljsku bazu koja će htjeti pogledati i nešto drugo osim Kokovih pustolovina.