ANDREA BOCELLI 'Seks mi je najveći neprijatelj: Ako se izmorim, više nemam snage za pjevanje'

Uoči velikog solističkog koncerta u Areni Zagreb, 29. studenoga, proslavljeni talijanski tenor i svjetska glazbena zvijezda Andrea Bocelli (56), medijima poznat kao senzibilni introvert koji se teško i rijetko otvara u razgovorima, ovaj put osim o muzici bez zadrške govori i o životu općenito: o svojim stavovima u politici i u drugim aktualnim temama poput gay brakova i abortusa, preko slobodnog vremena, do ljubavi i seksa.

Bocelli živi u Forte dei Marmi, mondenom ljetovalištu nedaleko od Pise s kosim tornjem na obali Ligurskog mora na sjeveru Toskane, u prostranoj obiteljskoj vili uz lungomare, nekoć hotelu sagrađenom 40-ih godina prošlog stoljeća, čija otmjena ljepota arhitekture talijanskog stila liberty (kod nas secesije) dolazi do izražaja sada, izvan turističke sezone. Nekoć omiljeno odmaralište moćne dinastije Medici, a danas jetseterske obitelji Agnelli i drugih imućnih Talijana, ljeti je prava košnica jer se mjesto sa samo 7700 stanovnika utrostruči, unatoč tome što je ekstremno skupa destinacija, pa u špici sezone soba u hotelu s četiri zvjezdice stoji i do tisuću eura, a mjesto na plaži 300 eura po osobi.

Skladan par

Posljednja gošća kod slavnog tenora i njegove supruge Veronice prije nas bila je talijanska glumica, dvostruka oskarovka Sophia Loren, ujedno i slavljenica na vrtnoj zabavi u povodu njezina 80. rođendana koji je imao humanu notu: upriličena je u čast Muhammeda Alija, jednoga od najpoznatijih boksača u povijesti koji boluje od parkinsona u poodmakloj fazi, a prikupljala su se sredstva za borbu protiv te bolesti. Andrea Bocelli, koji se sa sljepoćom nosi još od djetinjstva, zajedno sa svojom suprugom koja mu je i menadžerica, ni ovaj put nije propustio pokazati empatiju, pa su posjetu slavnih prijatelja, poput holivudskih glumaca Georgea Clooneyja i Bo Derek te kantautora Lionela Richieja, kao i najpoznatijih talijanskih pjevačkih zvijezda Laure Pausini i Erosa Ramazzottija, dali dobrotvorni smisao, te je na kraju u ime njihove Fondacije Andrea Bocelli (ABF), što podupire istraživanja u medicini i skrbi o siromašnima, cijela Toskana prikupljala priloge. O njihovim misijama filantropa i dobrotvora svjedoče brojne fotografije sa slavnima i bogatima na zidovima Ville Bocelli, jedne od nekoliko kuća diljem svijeta koje imaju u vlasništvu, no u njoj se, u svojoj Toskani, najviše osjećaju kao kod kuće, komentiraju. Partneri u poslovnom i privatnom životu, čak i na intervju dolaze u identičnim, uniseks polo majicama s amblemom svoje fondacije. Na halo-efekt, skladan su par: oboje srednjih godina, ona atraktivna brineta, on stasit, u salon za intervjue vodi ga tako što je drži za rame. Kao sluhist, sa savršenim naglaskom ponavlja riječi na hrvatskom, engleski razumije, ali (poput većine talijanskih zvijezda), odgovara na materinjem jeziku.

‘Nisam tipičan Talijan’

- Hrvatskoj publici želim se predstaviti u najboljoj mogućoj formi, u maniri najljepše talijanske glazbe kakva se od mene očekuje i siguran sam kako će u tom slučaju povratna reakcija za mene biti divni osjećaji. Nisam tipičan Talijan koji vjeruje u rituale za sreću pred koncerte; najvažniji mi je glas, u muzičara isto što mišići kod sportaša, mora se vježbati i zahtijeva disciplinu, uredan život, cjelodnevne vježbe i dva sata intenzivne pripreme u studiju. Mogao bih raditi i više koncerata, no smatram da kvaliteta i kvantiteta najčešće ne idu zajedno. U glazbi se valja odmarati da se ne bismo umorili i izgubili motivaciju. Osim toga, muzika crpi inspiraciju iz života. Ako je on prekrcan koncertima, gubi se svaki smisao. Zato se mnogo odmaram - kazuje, otkrivši usput kako je, što se njega tiče, neistinita fama o opernim pjevačima koji pjevaju ispod tuša, jer dotični prostor je premali i loše akustike.

Svojedobno je napravio zaokret kada je u umjetnički svijet glazbe ušao napustivši odvjetničku profesiju. Iako je to takoreći obiteljsko zanimanje Bocellijevih, još dok se školovao znao je, kaže, da je njegova sudbina nešto sasvim drugo. Glazbu smatra svojim pozivom u punom smislu riječi, no kad mu obožavatelji komplimentiraju na “božanskom glasu”, zarumeni se iako je počašćen.

- Ne mogu to komentirati naprosto jer sam jedini na svijetu koji ga ne može čuti uživo, već samo na snimkama. No, svjestan sam da sam dobio osobit dar, sudeći po emocijama publike, što me potiče da dajem najbolje od sebe. Mojih 20-ak godina karijere bogato su ispunjeni najvažnijim trenucima: pjevao sam pred trojicom papa, ali jednako mi je važna toplina koju sam, vjerujem, stvorio u srcima mnogih ljudi, na mojim počecima čak i u piano barovima.

Priznaje da je i nakon dva desetljeća karijere - tremaš i otkriva svoj unutarnji razgovor za opuštanje pred publikom.

- U životu nema postignuća bez odricanja, žrtvovanja. I ako se bojite letenja, ući ćete u avion jer morate da biste išli dalje. A kad prijeđete još jednu novu prepreku, osjećaj je jedinstven.

Otkrio ga je također veliki tenor, Luciano Pavarotti.

- Bio je moj idol iz djetinjstva, a kao mladića me povukao u svijet opere i dao mi neke od najvažnijih savjeta u tehnici pjevanja, za bazično funkcioniranje i trajanje dugi niz godina - priznaje, otklonivši mogućnost da nakon smrti velikog maestra dođe na njegovo mjesto među famozna “tri tenora”.

- Ne vidim se na tuđim mjestima. Maestro Pavarotti ostavio je neizmjerno mnogo toga nezamjenjivoga u glazbi.

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg