Almira Osmanović: Znam da nije popularno reći, ali Mucalo je bio sjajan ravnatelj

Almira Osmanović, balerina u mirovini i dojučerašnja direktorica splitskog Baleta koja je gradu pod Marjanom vratila Bijeli baler, govori o karijeri, obitelji i nacionalnim kazalištima.

Primabalerina, nacionalna prvakinja hrvatskog baleta, u blatnim čizmama...

- Ma da, sad ću se presvući. Bila sam na selu. U Hrebincu, pokraj Dugog Sela. Tamo moja Sara, moja kći, ima svoju drvenu kućicu, jednog svog konja i puno tuđih pasa. Bavi se psima. Ima školu za pse, dresira ih. Ustvari, školuje ih. Dresura je u cirkusu, a ovo je baš škola za pse. Ima Sara i hotel za pse, a usto ih i šiša. No, tek razvija posao...

Koliko godina ima Sara?

- Dvadeset i jednu godinu. Čim sam stigla u Zagreb, otišla sam joj pomoći, vidjeti ju i poljubiti. Sara živi u Hrebincu, otišla je iz grada. Uživa na selu. Voli pse i jaše svog konja. To je gušt...

Imate jednog konja?

- Da. Teško je brinuti se za više konja. Jedan nam je dosta.

Kako se zove konj?

- Cornelius. Fantastičan je. Visok 180 cm. Dobroslave, mogu li zapaliti cigaretu?

Pa, u vašem smo stanu, naravno da možete. Pušite?

- Ne.

Zašto onda....?

- Umorna sam. Kao da sam uključena na struju... tek sam došla sa sela... Cigareta će me malo opustiti... Prije tri dana sam se vratila iz Splita...

Nakon desetogodišnjeg mandata ravnateljice baleta splitskog HNK...

- Da. Ali, dolazila sam stalno u Zagreb. Tu su mi djeca, Sara i Tin. Ja jesam balerina, ali sam i mama.

Nisu baš sve vrhunske balerine - mame.

- Biti balerina je vrlo zahtjevan posao... neke balerine se odriču majčinstva radi karijere.

Što radi Tin David, vaš sin?

- On je ekonomist, tu u Zagrebu. Radi u Croatia Airlinesu. Sprema magisterij. Ima 29 godina.

Kad ste krenuli na posao u Split, prije deset godina, djeca su bila mala.

- Da. Ali ja nisam nikad potpuno otišla iz Zagreba. Često sam dolazila doma, tu na Gornji grad. A i moji su roditelji bili uz moju djecu.

Prvi ugovor sa splitskim HNK potpisali ste samo na jednu godinu?

- Da, baš zbog djece. No, sve je išlo sjajno i u Splitu i u Zagrebu pa sam ostala - deset godina. Sve sam vrlo dobro organizirala.

Bili ste ravnateljica baleta i u zagrebačkom HNK, i to osam godina.

- U Zagrebu sam bila ravnateljica, ali sam i plesala. U Splitu nisam plesala.

Na početku jeste.

- Jesam malo.

I na kraju ste nastupili, na oproštaju od splitskog baleta u ‘Trnoružici’ bili ste zločesta vila Carabosse. Bilo je to prije dva tjedna. Zašto uloga zle vile?

- Samo zato što se u toj ulozi ne pleše. Nisam imala baletne “špice”, nego lijepe crvene čizmice. Dakle, nisam plesala nego hodala. Ja sam, ustvari, dobra vila splitskog baleta...

Intervju u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg lista