RAZGOVOR S FILOZOFOM

Alain de Botton: Svijet ne može bez svetaca...zato je Jobs postao svetac novih ateista

Gotovo sve vezano uz Alaina de Bottona očekivanije je nego što bi to novinar u potrazi za kontroverzom želio. Najveći britanski filozof mlađe generacije dočekuje me u svom uredu u sjevernom Londonu. Njegova skupa adresa, slikoviti Belsize Park, očekivana je za nekoga tko dolazi iz visoke intelektualne klase europskih Židova, a njegov ured - prostran, uredan, spoj modernog nedostatka boja i klasičnih polica s knjigama - pristaje uz njegovu filozofiju, staloženost, ateizam. Očekivani su i način na koji me pozdravlja, kurtoazna pitanja koja mi postavlja i smirenost u glasu kada odgovara na moja. Alain de Botton mogao bi biti najobičniji filozof na svijetu. Osim što to nije.

U posljednjih dvadeset godina, koliko je poznat svjetskoj javnosti, de Bottonu uvijek iznova uspijeva naoko nemoguće: filozofiju učiniti čitljivom, svakidašnjom, čak i zabavnom. Njegova prva knjiga “Ogledi o ljubavi”, filozofska rasprava o zaljubljenosti, prodana je u čak dva milijuna primjeraka. Uslijedila su promišljanja o Proustu, primjenjivoj filozofiji, arhitekturi, statusu, zračnim lukama. Šarmantna i nenametljiva filozofija ovog 43-godišnjeg Švicarca s britanskom adresom postala je dijelom kućnih biblioteka diljem svijeta, u redu sa svescima teorije zavjere Dana Browna i kuharica Jamieja Olivera.

Bez islama

Ipak, kada je početkom godine objavljeno njegovo najnovije djelo “Religija za ateiste”, bila sam razočarana. Literatura o ateizmu posljednjih se godina pojavljuje gotovo u serijalu; prije samo godinu dana razgovarala sam s britanskim filozofom AC Graylingom uoči objave njegove “Biblije za ateiste”. Smrću briljantnoga Christophera Hitchensa krajem prošle godine takozvani novi ateizam iznova je stavljen na pijedestal. Istodobno s objavom de Bottonova djela o religiji objavljen je i Rosebergov “Vodič ateista ka realnosti; Uživanje u životu bez iluzija”. Čini se da britanski intelektualni krugovi ne razmišljaju ni o čemu drugome, nego o činjenici da Boga nema i kako u to uvjeriti svijet. - Mislim da su učestali napadi takozvanih novih ateista protiv religija direktna posljedica terorističkog napada 11. rujna, iako se to nikada ne spominje. Meta je, na površini, uvijek kršćanstvo, ali smatram da je stvarna meta islam, samo što se to ljudi ne usuđuju reći. Sigurnije je napadati kršćanstvo, nego islam - govori de Botton.

Njegovih tristotinjak stranica religioznog promišljanja prethodni sam dan pročitala s pozornošću - to je, uostalom, jedini način na koji se može čitati ovo dosad najozbiljnije i najzahtjevnije de Bottonovo djelo. S obzirom na činjenicu da islamu nema ni traga, brzopleto zaključujem da se i on pridružio neoateistima. - Naprotiv, ono što želim jest odmaknuti se od njih. Ne želim ponavljati argumente zašto su religije glupe. Mislim da je vrijeme za novo poglavlje ateizma, nakon destruktivne faze vrijeme je za konstruktivnu - objašnjava.

Pojam konstruktivnosti koristit će tijekom cijeloga našeg razgovora. To je i razlog što se u knjizi nije doticao islama, za razliku od kršćanstva, budizma i judaizma. - Osjećaji vezani uz islam toliko su intenzivni da se nisam htio naći u situaciji u kojoj bi stvari koje govorim o religiji bile interpretirane kao stvari koje su za islam ili protiv njega. Jedino što mene zanima jest religijska struktura. Upravo zbog konstruktivnog karaktera knjige nisam želio pisati o mnogim stvarima koje su loše kod islama, kao i kod ostalih religija - tvrdi.

Loši mirisi religija

I tako je nastao de Bottonov ateistički manifest (iako ga on nikada ne bi tako nazvao) koji poziva sve nevjernike da uče, imitiraju i pronađu inspiraciju u religiji, nešto što su stoljećima sustavno odbijali.

“Sekularno društvo je nepravedno osiromašeno gubitkom stvari koje ateisti smatraju nemogućima za praćenje zbog, da citiram Nietzscheovu korisnu frazu, loših mirisa religije. Strahujemo od moralnosti. Zgražamo se nad riječju propovijed. Bježimo od ideje da umjetnost treba biti poletna i sadržavati etičku dimenziju. Ne odlazimo na hodočašća. Ne gradimo hramove. Nemamo mehanizme za izražavanje zahvalnosti”, piše de Botton u knjizi. Sada me pita, s izrazom lica koje upućuje da slijedi i konstruktivan odgovor: - Naše je društvo sekularno. I što sada?

Indirektno, de Botton smatra da su dominacijom sekularnih društava u svijetu ateisti pobijedili. No, gorka je to pobjeda, govorim. Čovjek nikada nije bio izgubljeniji, usamljeniji, otuđeniji. - Vjernici imaju prednosti koje ih čine potencijalno sretnijima - tvrdi de Botton. Sada samo treba kopirati stoljetne vjerske tradicije i primijeniti ih na sekularni svijet. S izostankom dijela koje upućuje na postojanje Boga.

De Botton pokazuje da religije imaju zanimljiva i konstruktivna stajališta o mnogočemu; arhitektura, umjetnost, zajedništvo, brak, obrazovanje, institucije i dobrota samo su neki od njih. Ateisti su, naprotiv, zakazali. - Paradoks je da su religijska shvaćanja mnogo pesimističnija od modernog sekularizma. Kršćanstvo, primjerice, polazi od toga da je čovjek krhko biće kojemu je potrebno mnogo podrške. Sekularisti su puni optimizma, vjerujući da je rješenje u znanosti, materijalnom, potrošnji. Vjerski pesimizam zamijenjen je potrošačkim optimizmom - govori. No, tu postoji jedan problem: čovjek je izgubljen.

- Ateisti prikazuju čovjeka kao boga. Sekularni svijet postavlja velika očekivanja, a velika očekivanja čine život vrlo teškim - navodi.

Pošto smo svi “bogovi”, tvrdi, očekujemo da će sve oko nas biti idealno. S izostankom vjerskih ceremonija nestala su druženja sa zajednicom. Naglasak je na pronalaženju bračnog partnera koji će donijeti sreću. Od partnera očekujemo da je još jedan bog. Kada se pokaže da nije, ruši se svijet. Moderne brakove de Botton naziva testnim slučajem problema stvorenih zbog izostanka moralne atmosfere. “Nađemo se ispred napasti i iako se možemo odmaknuti, ne postoji podrška da odolimo, stoga popuštamo, često osjećajući gađenje i razočaranje nad samima sobom”, piše de Botton. Bez Boga da prati naše poteze, nemamo razloga biti moralni. “Naša je najveća želja da se pojavi netko tko će nas spasiti od nas samih”, dodaje.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg lista

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
18. rujan 2024 13:47