U 45. godini života vratio se takoreći na početke u praksi, na mjesto doktora specijalista opstetricije i ginekologije pri Ambulanti za zdravstvenu zaštitu žena u Donjoj Stubici. Novinarskim žargonom, to je kao povratak na početak - izvještaje s placa. Zašto?
- Izbivao sam iz medicine četiri godine, a još uvijek ne mogu živjeti od pisanja - priznaje i dodaje da mu kao povratniku iz velikih zdravstvenih ustanova u malu ambulantu nije loše. Neke pacijentice znaju za njegov spisateljski opus, no ne govore mnogo o tome jer je u ambulanti koncentriran isključivo na medicinski posao.
Njegova profesionalna karijera počela je specijalizacijom u KB-u Merkur u zagrebačkoj Zajčevoj. Prije toga je, priča, volontirao, a u spomenutoj poznatoj sveučilišnoj ustanovi počeo je raditi 2007., gdje je proveo gotovo desetljeće.
No, u nekad davno elitnom “Merkurovu sanatoriju”, pred kraj njegova djelovanja, desile su se nelijepe, sve samo ne elitne okolnosti, zbog čega se premjestio u privatnu praksu, u Rodilište & Polikliniku Podobnik, gdje je proveo narednih nekoliko godina.
O slučaju koji ga je onda uzdrmao ne voli ni govoriti, a ni ne smije jer sudski proces još traje, pa samo da nakratko podsjetimo: u KB-u Merkur 2007. desio se nesretan slučaj pri porodu pacijentice, pri čemu je njen novorođeni sinčić rođen nepokretan, bez verbalnog i emocionalnog kontakta te s više od 50 teških dijagnoza.
Kap koja je prelila čašu
Prvookrivljeni dr. Predrag Đurić zbog toga je nepravomoćno osuđen na 1,5 godina zatvora, dok je naš sugovornik dobio tri mjeseca, ali s rokom kušnje od godinu dana jer, kako stoji u presudi, nije on odgovoran za najtragičnije posljedice već dr. Đurić koji je vodio porođaj. Dr. Ivo Balenović izjavio je tom prigodom da je očekivao oslobađajuću presudu jer se ne osjeća krivim te stoga smatra kaznu nepravednom, ali mu je jasno kako je netko morao biti osuđen da bi se zataškao kriminal u bolnici, pa je uz privatnika Đurića, samo jednoga od brojnih koji su mijenjali stalno zaposlene ginekologe i porodničare bolnice koji su tijekom radnog vremena odlazili obaviti porođaje u svojim privatnim praksama, najlakše bilo namjestiti sve mlađem liječniku, kao što je bio on.
- Zapravo, bila je to, nažalost, samo kap koja je prelila čašu. Nakon svega odlučio sam se maknuti iz medicine, ali ne samo zbog tog slučaja, nego svega ostaloga što se dešavalo u KB-u Merkur dok sam tamo radio, a smatram to organiziranim kriminalom. Velika tragedija koju spominjete do te mjere mi je sve ocrnila da sam se odlučio povući.
Iako shvatljivo, to je neuobičajeno jer svatko u svom poslu svakodnevno nailazi na prepreke, pa ih većinom prespavamo i nastavljamo dalje, govori dr. Balenović.
Medicinska hobotnica
Uzgred, školovanje specijalista medicine do ulaska u praksu i početka zarađivanja za život dulje je nego u ostalim strukama - dok ste stali na vlastite noge, već ste prešli tridesetu. Nije li ta odluka ipak bila naprasita i pomalo nepromišljena?
- Ne, u prvom redu zato što je to bila velika tragedija, a drugo, shvatio sam da će to meni smjestiti kao najmlađem liječniku na odjelu tada, što nije sitnica. Nije se odgovornost tražila logično, hijerarhijski prema vrhu, već na dnu ljestvice. Iako sam imao 38 godina i sve stručne perspektive, nisam zažalio zbog odlaska, preporodio sam se. Iako sam neko vrijeme poslije radio u privatnoj praksi kod Podobnika, kad sam razmislio, a spomenuti slučaj krenuo je u sudski proces, odlučio sam se povući i posvetiti samo pisanju. Shvatio sam da niti resorno ministarstvo ni Komora ne žele istjerati pravu istinu jer nitko nije stao iza mene, već iza onih koji su tamo ilegalno radili i iza šefova koji su sve dopuštali - prisjeća se.
Tada je već imao zgotovljene “Metastaze” i krenuo je pisati “Ljudoždera vegetarijanca”.
- Pisanje mi je došlo kao ispušni ventil. Morao sam progovoriti o svemu kad, ponavljam, nitko od nadležnih nije htio pošteno istražiti ništa od svega, iako je svima jasno da je riječ o ilegalnom radu i praktički organiziranom kriminalu, jer su liječnici koji nisu tamo zaposleni dolazili po dogovoru raditi u državnu bolnicu i naplaćivali svoje usluge, a šefu su davali postotak. Kad se desilo što se desilo, išlo se sve napakirati najmlađem u službi, odnosno meni. Sve mi se zgadilo, pa sam se maknuo, a i lakše mi je bilo javno govoriti o slučaju kad sam izvan struke. Iako sam prethodno dugo vagao odluku da uopće izdam prvi roman, navedeni događaji potaknuli su me da to konačno učinim.
Javnost je već “Metastaze”, o zagrebačkom narkomanskom i navijačkom miljeu, kao svjež i veoma hrabar uradak doslovce gutala čitajući i dupkom punila gledalište zagrebačkog kazališta Kerempuh, gdje je predstava postavljena, a kritika ih usporedila s Welshovim “Trainspottingom” i dala im sjajne ocjene, pa se odmah krenulo nagađati tko stoji iza pseudonima Alen Bović pod kojim je naš pisac ginekolog napisao roman.
Uslijedio je “Ljudožder vegetarijanac” u kojem je radnju smjestio u fiktivnu bolnicu, s glavnim likom koji je, poput njega, ginekolog, uspješan i u najboljim godinama, ali ujedno korumpiran u praksi te nemoralan privatno jer konzumira droge i dekadentan je u svakom smislu: resurse državne bolnice koristi za ilegalne abortuse koji su mu honorirani, postavlja lažne dijagnoze, iznuđuje novac od pacijenata, a zahvate od kojih nema što strpati u džep prosljeđuje mlađim kolegama.
Milje je to kao prekopiran od onoga iz kojeg Balenović dolazi.
- Zapravo sam ondje opisao samo dio organiziranog kriminala u medicini, poput ilegalnih abortusa i uzimanja mita, nedozvoljenih vanjskih suradnika i usluga bez izdanih računa, znači izbjegavanja naplate poreza, pa reketa i tko zna čega još, odnosno dokle sve to ide - priča, aludirajući na svojevrsnu medicinsku “hobotnicu”.
(...)