VELIKA ISPOVIJEST

‘Majke mi, nisam trovala: peglala sam karticu mrtve Jadranke, ali joj nisam u pivo stavila leponex’

Gordana Laktašić (35) iz Topolovca, bivša djelatnica Fonda za zaštitu okoliša, koja je 2011. osuđena na 20 godina zatvora, na slobodi je jer joj je Vrhovni sud djelomično ukinuo presudu

Još i danas pamtim 8. prosinca 2011. kada me je sutkinja Županijskog suda u Sisku Snježana Mrkoci proglasila krivom za ubojstvo trovanjem i lakoću kojom mi je izrekla kaznu od 20 godina zatvora. Kao da me osuđuje na 20 dana zatvora. Izračunala sam si - imam 31 godinu, za 20 godina imat ću 51, moje dijete će biti odrasla 30-godišnjakinja, imat će godina kao ja sada. To je strašno, to je užas, tim prije što sam znala da nisam kriva, da nisam trovačica, da nisam nikoga otrovala kako bih mu ukrala novce i kartice. Bila sam očajna što sam znala i tko je to učinio, tko je lažnim svjedočenjem svoju odgovornost pebacio na mene. Sada sam vani i sve ću učiniti da skinem ljagu sa sebe, da dokažem da sam nevina optužena, da sam nevina sjedila tri godine i devet mjeseci u zatvoru. Zbog toga sam pristala govoriti za novine, iako su me novinari dobro nagrdili izvještavajući s press konferencija policije i sa suđenja.

Govori tako Gordana Laktašić (35) rođena Harča, iz Topolovca pokraj Siska. Gordana nakon izlaska iz zatvora živi u roditeljskoj kući u Topolovcu s majkom Ružicom, ocem Ivicom i maloljetnim bratom. Najstariji brat Miroslav bio je pripadnik Puma, branitelj koji se još uvijek vodi među nestalima.

Kaže kako u prosincu 2011., kada je osuđena na 20 godina zatvora, ipak nije zaplakala, jer je vjerovala da će pravda pobijediti i jer nije htjela pokazati slabost.

- Nisam htjela da sud, da svjedoci, da vi novinari svjedočite i likujete kako sam se slomila - kaže. Zato je zaplakala u srijedu, 4. lipnja ove godine, nakon što je sutkinja Županijskog suda u Sisku Melita Avedić na kraju drugog sudskog procesa protiv sisačkih trovača, naložila zatvorskim stražarima da ju odmah puste na slobodu, jer je u istražnom zatvoru provela više nego je zakonom dopušteno.

‘Ne lovim otrovom’

- Nisam uopće bila svjesna da sam opet proglašena krivom, da sam osuđena na četiri godine zatvora za djelo koje nisam učinila. Bilo mi je samo važno da idem van, da se konačno mogu našetati i nadisati čistog zraka - priča Gordana Laktašić.

Dok razgovaramo, pažljivo motrim kako miješa kavu. U polu šali pitam je zna li koju si pjesmicu pjevušim cijelo jutro. Kada me iznenađeno pogledala, kažem joj da pjevušim ispod glasa onu Pađenovu ‘Što si mi u kavu stavila?’ Nasmijala se oporo.

- Ne bojte se, nisam ja trovačica, nemam leponex u torbi, ne lovim otrovom - kaže Gordana. Otkriva nam da je prije optužbi, pritvaranja i suđenja živjela od rada u Fondu za zaštitu okoliša u Zagrebu, ali i od pjevanja.

- Uvijek sam lijepo pjevala, imala sam svoj bend, lijepo se moglo zaraditi. Pjevanje me spasilo i u zatvoru - stalno sam pjevala, a zatvorenici i stražari bili su moja vjerna publika. Jedan mi je zatvorenik napisao ljubavno pismo. Rekao je kako se zaljubio u mene, da je htio od mojeg bivšeg partnera, suoptuženog u procesu protiv mene, Paje, odnosno Dragomira Pavlovića, kupiti moje slike da ih ima na zidu. Pajo mu, doznajem, nije želio prodati slike, a on je otišao na odsluženje kazne u kaznionicu. Nisam mu odgovorila na pismo, jer je moja veza s tipovima iz polusvijeta, zatvorenicima, s likovima poput Pavlovića i sisačkog polusvijeta s kojim me on spojio, zauvijek završila - kaže Gordana.

Dragomir Pavlović Pajo, suoptuženi u procesu protiv Gordane Laktašić

Pitamo je kako je stupila u kontakt s tim zatvorenikom koji se, eto, zaljubio u nju.

Odgovara: ‘Iako muški i ženske u zatvoru nemaju kontakte, gleda se kroz prozore, vidio me je valjda dok sam šetala, čuo je moje pjevanje, a sigurno mu je i cimer, moji bivši partner Pavlović, pokazao slike i pričao o meni’.

Dodaje kako ju je zatvor opametio, da sada ima neke druge prioritete: prvi je živjeti normalno i brinuti se o svojem djetetu, 13-godišnjoj kćeri. Brinuti o svojem mlađem bratu i roditeljima koji su se zbog nje razboljeli i koji su zbog nje osiromašili plaćajući odvjetnike, odjeću i druge potrepštine koje su joj donosili u zatvor. Također, obećava, nikada više neće piti.

‘Puno sam griješila’

- Sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti od alkohola koju mi je sud izrekao, neće biti potrebna. Moja sigurnosna mjera bit će moje dijete, moji roditelji, koje nikada više neću iznevjeriti. A puno sam griješila, puno sam toga pogrešnog napravila. Ali ubila nisam, trovala nisam, krala nisam, to je sigurno - kaže Gordana Laktašić.

Preokret u slučaju ‘sisačkih trovača’ naslutio se već kada je Vrhovni sud ukinuo presudu sisačkog Županijskog suda iz 2011. kojom je Gordana osuđena na 20, a njezin životni partner i prema optužnici partner u zločinu, Dragomir Pavlović Pajo, na 35 godina zatvora zbog počinjenja kaznenog djela teškog ubojstva Damira Zaimovića i Jadranke Podgoršek iz krajnje niskih pobuda, trovanjem. Na ponovljenom suđenju i svjedoci su mijenjali iskaze, pobijani su dokazi, pa je i Županijsko državo odvjetništvo protiv Pavlovića izmijenilo otužnicu što se tiče ubojstva Damira Zaimovića. Prema novoj optužnici Pavlović nije optužen za smrt s namjerom, nego je uzrokovao smrt iz nehaja, jer je u grah pokojnog profesora stavio dvije tablete leponexa, lijeka protiv šizofrenije, ne s namjerom da ubije, nego da ga omami i ukrade mu mirovinu i kartice. Smrt je došla kao posljedica namjere omamljivanja. Optužnica protiv Gordane i Dragomira za ubojstvo Jadranke Podgoršek, ostala je nepromijenjena. No, sud nije povjerovao optužbi, nego je dosudio da su Gordana Laktašić i Dragomir Pavlović krivi jer su počinili kazneno djelo prouzročenjem smrti iz nehaja, iz članka 95. KZ, a ne kazneno djelo teškog ubojstva iz krajnje niskih pobuda.

Gordana Laktašić 8. prosinca 2011. osuđena je na 20 godina robije

U presudi stoji kako su osuđeni Pavović i Laktašićka 17. kolovoza 2010. zajedno i u dogovoru, tabletama leponexa omamili Jadranku Podgoršek kako bi joj oduzeli kreditne kartice. Dok je Dragomir grlio i ljubio mrtvo pijanu Jadranku, Siščanku patuljastog rasta koja je bila zaljubljena u njega, sve s planom da joj odvrati pažnju, Gordana je prema navodima iz optužnice u Jadrankinu bocu piva ubacila tabletu leponexa. Zajedničkim djelovanjem tableta i alkohola izazvano je najprije trovanje, a potom i smrt žrtve. Međutim, sud je odbacio tvrdnje optužbe da su oni planirali ubojstvo Jadranke Podgoršek. Osuđeni su, kako je obrazložila sutkinja Melita Avedić, jer su željeli omamiti Jadranku Podgoršek, miješajući joj u piće tabletu leponexa, kako bi joj ukrali kartice. Nedvojbeno je utvrđeno da su na dan smrti i idućeg dana osuđeni Laktašićka i Pavlović ‘peglali’ American Express karticu Jadranke Podgoršek i kupili raznu robu u vrijednosti 4693 kune.

...

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
14. studeni 2024 06:42