OBITELJ HRUŠKA

Većina domaćih lubenica koje se u Hrvatskoj prodaju dolaze iz - Slavonije: ‘Neki su nam se smijali...‘

Obitelj ima čak 8500 stabala koja im daju oko tri tone plodova lješnjaka godišnje, a uzgajaju i oko 200 tona krumpira
Zvonimir Hruška
 Darko Tomaš/Cropix

Kada u misli dođu lubenice, većini ljudi prva je asocijacija plodna dolina Neretve. Vjerojatno baš nitko ne bi pomislio da je, kako nam kažu naši domaćini, većina domaćih lubenica koje se u nas prodaju iz – Slavonije!

Otkriva nam to obitelj Hruška iz Bjeliševaca kod Kutjeva, pitomog slavonskog sela s većinskim češkim stanovništvom.

Hruške su se poljoprivredom počeli baviti još u vrijeme rata, tijekom kojeg nisu napuštali svoje selo. No, kako nam govori gospođa Vera, po kojoj je ovaj poljoprivredni trgovački obrt i dobio ime, došlo je do preseljenja Hrvata iz Vojvodine u ove krajeve te su upravo oni domaćem stanovništvu otkrili da lubenica može sasvim lijepo roditi i u Slavoniji.

- Svekar mi je dobronamjerno rekao da to ne radim, da će mi se cijelo selo smijati kad ne uspijemo s lubenicama. Svi su se šokirali kad su vidjeli kakve lijepe, velike i slatke lubenice su rodile – ponosno će gospođa Vera. Ona i njen suprug Drago bili su među pionirima ozbiljnije poljoprivredne proizvodnje u selu, prvi su još 1995. pokrenuli i sadnju krumpira na veliko, a 1996. otvorili svoj prvi dućan. Ona je po struci trgovac, a suprug umirovljeni profesor fizike.

image
Vera, Drago, Zvonimir Hruška i radnica Irena
Darko Tomaš/Cropix

Ukusni i zdravi plodovi

Zanimljivo, u Bjelišavcima, kazuju nam, gotovo svatko ima neki fakultet. Tako i njezina tri sina, od kojih je jedan inženjer elektrotehnike i projekt menadžer u Norveškoj, drugi sveučilišni profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, a treći – Zvonimir, također diplomirani ekonomist – razlog je zbog kojeg smo došli u selo. Naime, Zvonko i njegov trud uvršteni su u izbor za europskog mladog poljoprivrednika godine među 21 finalistom, pa smo došli vidjeti čime je to zaslužio. I nismo se razočarali.

Zvonimir ima 34 godine i magistar je ekonomije, no srce ga je vuklo da se vrati rodnom selu i počne baviti poljoprivredom. Preuzeo je posao od roditelja, iako su oni i dalje najvažniji dio obiteljske priče jer su svakodnevno u polju, plasteniku ili među lješnjacima.

Kroz smijeh govore da je Zvonimir odličan s papirima i dokumentacijom za različite fondove, no roditelji daju ono pravo, seosko i poljoprivredno iskustvo, pa uspjeh ne može izostati. Otac Drago zasadio je prve lješnjake, a Zvonimiru se to svidjelo pa je počeo otkupljivati zemlju i saditi lijesku. Malo-pomalo, plantaža je rasla pa danas obitelj ima čak 8500 stabala koja im daju oko tri tone ukusnih i zdravih plodova godišnje.

Najveći dio lješnjaka, kao i drugih poljoprivrednih proizvoda nastalih na ovom imanju, otkupljuje kooperant, trgovački centar KTC, koji s Hruškama surađuje od devedesetih i koji ih je, žele napomenuti, doslovce stvorio kao uspješni poljoprivredni obrt, oko 800 kilograma završava u Zagrebu, a nešto se proda i pojedinačnim kupcima.

Zvonimirova je želja da se maksimalno posveti lješnjacima jer su oni zahvalna kultura. Ima, kaže, posla s njima i više nego što bi netko mogao pomisliti, no daju dobre rezultate. Prednost je i što, za razliku od lubenica, lješnjak očišćen može dulje stajati ako se odmah ne pronađe kupac (što dosad nije bio slučaj) dok je voće i povrće je kvarljivo i može predstavljati velik rizik, a drastično ovisi i o vremenskim prilikama.

Ne pate od luksuza

- No, imamo mi i mnogo drugih proizvoda. Tako uzgajamo oko dvije stotine tona krumpira i između 150 i 200 tona kupusa za kiseljenje godišnje. Sve ide kooperantu. Imamo i četiri plastenika, tu je i rasadnik sa sadnicama, a malo-pomalo nabavljamo i mehanizaciju. Imamo stroj za čišćenje lješnjaka, sakupljanje, traktor, prikolice, kombajn s vadilicom za krumpir, prskalice, roto drljaču, sušaru, voćarski traktor…

Sve to košta, ali sve što zaradimo ulažemo u posao, ne patimo od luksuza nego želimo da ova priča potraje. Ljudi kad vide naše strojeve i zemlju, a tako je i drugim poljoprivrednicima, misle da smo bogati. To je slavonsko prokletstvo, imaš, ali sve ulažeš. Netko želi dobar automobil, a ja želim da mojoj djeci bude lakše u životu zbog onoga što sam napravio - gotovo u dahu govori nam Zvonimir pokazujući sadnice rajčice, paprike, patlidžana, celera, lubenica, krastavaca…

Kad je sezona berbe ili drugih poslova koji zahtijevaju više ljudi, Hruške upošljavaju "težake", odnosno radnike koji im pomažu da sve bude napravljeno u roku.

Nije tajna da su među omiljenim obiteljima među težacima jer plaćaju redovito, a nakon napornog posla čeka ih i ukusan ručak od domaćih proizvoda koji svakog dana pripremaju gospođa Vera i njezina zaposlenica Irena.

image
Darko Tomaš/Cropix

Organizirane berbe

Želja ima mnogo. Zvonimir je naumio proširiti plantažu i povećati broj sadnica, a u proceduri mu je i uvođenje novog tehnološkog procesa pakiranja ploda lješnjaka za izravnu prodaju.

Vjeruje da je lješnjak budućnost ovog kraja jer odlično uspijeva, pa se nada da će svojim primjerom potaknuti i druge poljoprivrednike na području Požeštine, otkriva nam. U planu je i zapošljavanje još dvije osobe na imanju, pa se čini da će ova lijepa poljoprivredna priča nastaviti rasti, što je cilj cijele obitelji.

Dok hrskamo slasne, netom pečene lješnjake iz pećnice gospođe Vere, Hruške nam otkrivaju kako su njihove lubenice, kojima još, eto, nije sezona pa smo obećali doći kušati kada dozru, pravi hit među najmlađima.

Zvonimiru Hruški u radu pomaže cijela obitelj, svatko prema svojim mogućnostima, supruga Marija, a nije neobično u polju vidjeti ni trogodišnjeg Mateja ili petogodišnjakinju Helenu. Ponosni otac kaže kako je rano reći hoće li se oni nastaviti baviti poljoprivredom na ovoj plodnoj zemlji, ali mu je najvažnije da svojim radom zajamči sigurnost djeci kada porastu.

Prava slavonska gostoljubivost i poduzetništvo te ljubav prema zemlji koja im sve daje, ovdje se osjeća na svakom koraku. Skromna, ali radišna obitelj život je posvetila poljoprivredi, no svoje uspjehe, čini nam se, nerado ističu. Vole raditi, a ne pričati, kažu. Tako je i Zvonimir na nagovor prijatelja ispunio prijavnicu za natječaj za najboljeg mladog poljoprivrednika godine.

- Nagovarao me, rekao je da se javim, da imam dobru priču. Isprva sam se nećkao, nisam ja za to, mislio sam, ali eto, iznenadili ste me kad sam rekao da sam prošao među finaliste - kazuje širokog osmijeha Zvonimir dok nas njegova majka Vera ispraća s vrećom lješnjaka i zamotuljkom svježih domaćih kolača. Da se nađe na putu, namiguje.

image
Jutarnji list
Osobna karta

Zvonimir Hruška
diplomirani ekonomist

Dob
34 godina

Mjesto
Bjelišavci kod Kutjeva

Površina
25 hektara obrađene površine, od čega 13.5 ha trajnih nasada
Proizvodnja
Uzgaja lijesku, lubenice, kupus, krumpir, rajčice, kelj, mladi luk, krastavce, papriku i patlidžan

Poslovni moto
"Snaga loži, zanos vozi"

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
29. studeni 2024 00:14