Ove se godine navršilo šezdeset godina od osnutka The Beatlesa, pedeset godina od njihova raspada, osamdeset godina od rođenja Johna Lennona i četrdeset godina od njegovog ubojstva. Ne znamo što bi Lennon, da je živ, snimio tijekom pandemije korone, ali znamo da smo, ne samo zbog te pošasti nego i zbog toga kako je svijet ustrojen u proteklih pola stoljeća, jako daleko od stihova idealističke "Imagine", a prokleto blizu stihovima cinične "Working Class Hero".
No, zato znamo što je tijekom karantenskog ožujka, posve sam, snimio Paul McCartney za netom objavljeni album "McCartney III". I to ne kao okamina bolje prošlosti i objekt nostalgije za najpopularnijim i najutjecajnijim bendom svih vremena, nego kao kantautor koji unatoč poznim godinama uspijeva zadržati vitalnost i kreativnost.
S obzirom na to da sve manje mladih unatoč sveznajućem internetu nema pojma tko su bili, a kamoli što su predstavljali The Beatles, nije zgorega podsjetiti da je prvi solo album "McCartney", a deset godina potom i "McCartney II", oba također posve sam, Macca snimio prilično davno, nakon prijelomnih događaja u njegovom životu. Prvi nakon raspada The Beatlesa 1970. godine, a drugi nakon raspuštanja Wingsa 1980. godine. Stoga "McCartney III", također objavljen nakon jednog prijelomnog događaja, zatvara trilogiju protegnutu kroz pedeset godina njegove solističke karijere.
Kritike solo karijere
Nitko, osim Paula, Johna, Georgea i Ringa ne može ni zamisliti kakva je bila ludnica biti član The Beatlesa čija je popularnost nadišla i slavu Isusa Krista, a zamoren time i raznim producentskim postupcima ne čudi da je Macca album "McCartney" (1970) snimio rudimentarno, danas bi se reklo lo-fi. Kao trogodišnjak u travnju 1970. nisam znao za Beatlese, a kamoli za prvi solo album McCartneyja, no povijest kazuje da je naišao na podijeljene reakcije.
Jednima je smetalo što je prejednostavan, drugima što su pjesme naizgled poludovršene, trećima što je tako škrto snimljen, malo tko ga je tada pohvalio, ali kasnije je bilo sve više onih koji su pozitivno gledali na taj album. Ipak, bio je i ostao inferioran osam mjeseci kasnije objavljenom, prvom Lennonovom albumu "John Lennon/Plastic Ono Band".
Kao trinaestogodišnjak, unatoč klinačkom oduševljenju Beatlesima, nisam mario za "McCartney II" (1980), novi početak solo karijere Sir Paula, jer je u to doba postojalo more zanimljivije nove muzike od njegovog pokušaja uštekavanja u novi val i synth-pop. Uz to, ako sam vremenom stekao simpatije za lo-fi narav "McCartneya", ni danas mi "McCartney II" ne zvuči dobro. Gotovo sve je na njemu pogrešno osmišljeno i traljavo provedeno u finalni proizvod, čak i ako se pokušava pronaći smisao "ekscentričnosti" McCartneyjeve "bedroom elektronike".
Bez agresije
Stoga sam s povećom dozom opreza, iako cijenim njegova "moderna" autorska izdanja unatrag petnaest godina na kojima je smisleno uposlio vješte "hipsterske" producente i uz njih ponovo postao "cool", pristupio albumu "McCartney III" koji je Macca ponovo snimio sam. Baš kao 1970. i 1980. godine, također nakon jednog prijelomnog događaja, ne samo za njega nego za cijeli svijet, a to je izbijanje pandemije Covida-19, premda bi se moglo reći i da je raspad The Beatlesa bio događaj koji se nije ticao samo članova tog sastava nego dobrog dijela svijeta.
Kako god, "McCartney III" stigao je na svršetku čudne, ali i razotkrivajuće godine u kojoj su mnoge maske pale otkako smo morali početi nositi medicinske maske, a još uvijek usred pandemije čije ćemo zdravstvene, socijalne, ekonomske i političke posljedice kusati još godinama.
Pretpostavljam da bi Lennon u ovo isto vrijeme, da je živ, izašao s gnjevnim i konfrontirajućim albumom, no McCartney je i u Beatlesima bio pomirljiviji, ljubazniji i pristupačniji od svog autorskog partnera. Stoga ne čudi da ni na albumu snimljenom usred karantene McCartney ne zvuči ljuto ili agresivno i ne bavi se idejama kojima bi mijenjao svijet nego, pomiren sa svime što je prošao i radostan što još ima nešto milja ispred sebe, nudi intiman uvid u svoj karantenski mikrokozmos.
Kao da nam dopušta da s njime vrtlarimo, zavirimo što se krčka u kuhinji, pogledamo kako mu napreduju voćke i ogradu koju bi trebalo oličiti, provjerimo je li mu koja kokica snijela jaje, uđemo u njegov kućni studio i prčkamo s njim po mikseti, posudimo nešto iz njegove zbirke ploča i malo napikavamo po nekoj od njegovih gitara. Jedan od članova Wingsa sedamdesetih ga je nazvao "farmerom koji svira gitaru" i to je možda najprimjereniji opis albuma "McCartney III", sličniji "McCartneyju I" nego "McCartneyu II", a dojmljiviji od oba.
Rustikalni ekscentrik
Macca u 21. stoljeću nije snimio niti jedan slab autorski album, a "McCartney III" - donekle srodan starijem "RAM-u" i novijem "Chaos And Creation In The Backyard", ali i bitno drugačiji od posljednja tri, "Memory Almost Full", "New" i "Egypt Station" na kojima je iznova impresionirao lakoćom skladanja genijalnih melodija - nastavlja taj niz.
Ovo je McCartney koji se igra, farmer Paul, rustikalni ekscentrik, genij lišen pritiska, kreativac kojeg ne zanima nostalgija, onaj koji više nema ni razloga ni potrebe natjecati se s drugima. Ovo je Macca kakav je kad je doma. Opušten i zabavljen svojim kućnim rad(in)ostima iz kojih proizlazi briljantna uvodna tema, zapadnoafrički osunčan gitaristički instrumental "Long Tailed Winter Bird" na čijim temeljima počiva i odjavna koda, maglovitim engleskim folkom prožeta "Winter Bird/When Winter Comes".
Između te dvije McCartney nudi hrpicu "organskih" skladbi sa svog glazbenog OPG-a, "Women And Wives" uz čiji klavir zvuči poput Johnnyja Casha kod Ricka Rubina, "Slidin'" nalik srazu Becka i The Black Keysa, akustičnu "The Kiss Of Venus" kojom korespondira s Neilom Youngom, ironičnu "Pretty Boys", blues-rock "Lavatory Lil", puhački prozračnu "Find My Way", trip-hopičnu "Deep Deep Feeling", vrckastu "Seize The Day" s poukom o tome zašto je "dobro biti ljubazan".
Višak predstavlja blijedi i u ovako pastoralni album neuklopljivi sintetički R&B "Deep Down". Sve ostalo na farmi Sir Paula je poput dobre i zdrave hrane.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....