Novinar Jutarnjeg bio je u Lidlu u vrijeme ubojstva: ‘Čuo sam što je vikao, a onda se prolomio krik‘

Bilo je to strašno, još nedoživljeno iskustvo, to kako sam na neki način svjedočio ubojstvu u splitskom marketu Lidl, u utorak oko 15 sati kad sam došao kupiti bublice, one kajzerice, za mojeg unuka. Dakle, u jednom trenutku prolomio se krik, baš samrtni urlik, odmah do mene, iza polica s robom. Nastala je strka, panični bijeg kupaca, njih desetak, među kojima je bilo i preplašenih, uplakanih starica… Svi su bježali prema blagajnama, čuli su se krikovi i glas ubojice:

- Tri miseca mi nije dala vidjeti sina…

Prodavačice Lidla bile su šokirane, pozvale su hitnu pomoć, vikale su u mobitele… Na putu prema blagajni vidio sam da na podu leži jedna osoba, nisam znao da je prodavačica, oko njih je bilo krvi… Jeziva scena.

Odmah na dva, tri metra od nesretne žene troje ljudi držalo je pritisnuto uz pod čovjeka, pardon, nečovjeka. Njega su kasnije izgurali dalje, po podu, kako bi liječnik i ljudi iz hitne pomoći mogli djelovati, najprije pokušati zaustaviti krvarenje, pa su nesretnu ženu stavili na nosila i odnijeli je… Nešto kasnije se ispostavilo da je umrla.

A ubojica je pritisnut kmečao, plakao, još jednom je viknuo da mu "ona nije dala vidjeti sina". Tada su mu pritisnuli glavu uz pod, vikali mu, ušutkali ga.

Onda je stigla policija, naredili su da se zatvori trgovina, da se nikoga ne pušta unutra, pa se oko blagajni stvorila gužva. Radile su najprije dvije blagajnice, onda su otvorili još dvije, svi su bili u šoku. Jedna starica, sva uplakana, molila je da je puste, rekla je:

- Bože moj, probo ju je nožem tri puta i to u prsa.

Drugi svjedok je dodao "četiri puta". Svi smo bili pod stresom, bilo ih je koji su molili Boga, kao i onih koji su rezignirano govorili da vlada nasilje, da takvi nasilnici ne zaslužuju drugo nego svirepe kazne.

Spustio sam se u Lidlovu garažu, vjerujte, jedva sam disao. Usput, kao mladi sportski novinar, tri, četiri godine, kao student prava, dobio sam u zadatak pratiti crnu kroniku u Slobodnoj Dalmaciji. Nagledao sam se nesreća, pravih tragedija, izvještavao sa sudskih procesa, proživljavao prave drame s akterima, ali nikad nisam bio tako satrven, slomljen kao u ovom slučaju. Čini mi se kao da krici ubijene jadnice još odjekuju u mojoj glavi.