‘Država se samo bavi statistikom, a na Baniji životni uvjeti nisu primjereni ni za životinje, a kamoli za malu djecu‘

Udruga Mali zmaj koja pomaže siromašnoj i nezbrinutoj djeci i ovoga je Božića osigurala darove za oko 500 djece koja žive u siromašnim obiteljima, sigurnim kućama i dječjim domovima. Sve 164 obitelji kojima svaki mjesec pomažu, dobile su pakete hrane za božićnu ručak.

Predsjednica i koordinatorica poslova udruge Martina Leopold u Briefingu otkriva kako im se obitelji u potrebi u pravilu same javljaju.

Najviše korisnika imaju u Baranji, Baniji, ali i Gorskom kotaru i Lici, uglavnom među obiteljima nižeg stupnja obrazovanja, a dosta je i samohranih roditelja kao i onih sa zdravstvenim poteškoćama i psihičkim problemima. Dosta je, kaže nam, i djece kojima je jedan od roditelja u zatvoru. Osim nedostatka novaca, te obitelji imaju i mnoge druge probleme, a mnoge su, dodaje Leopold, i na rubu gladi.

„Broj siromašnih u Hrvatskoj je veći od statistike koja govori da petina hrvatskih obitelji spada u tu kategoriju. Javljaju nam se ljudi koji stvarno imaju tešku situaciju, a nemaju pravo na nikakav oblik pomoći od države jer sustav gleda kakva su im primanja u prošloj godini, imaju li neku nekretninu ili auto. Mnogi su zbog pandemije ostali bez posla. Da bi od nas dobili pomoć moraju priložiti dokumentaciju o imovinskom stanju i svim primanjima, kao i medicinsku dokumentaciju. A idemo i u terenske provjere da vidimo u kakvim uvjetima djeca žive“, govori Leopold dodajući da svaka obitelj kojoj pomažu svaki mjesec dobiva paket hrane i higijenskih potrepština, kao i odjeću, obuću, igračke, sav školski pribor, poklone za djecu za rođendan, Božić i Uskrs, a financijski pokrivaju i troškove školovanja djece, primjerice za školsku užinu, prijevoz, izlete, maturalce…

„Smatram da mjera Roditelj odgojitelj u Zagrebu nikada nije trebala ni biti na snazi jer je jako nepromišljena i radi djeci više štete nego koristi. Za djecu, posebno onu iz disfunkcionalnih obitelji je jako važna socijalizacije kroz vrtić i jaslice. Ovako se djecu izoliralo od vršnjaka. Dobro je što je mjera ukinuta iako je su ljudi koji su na taj novac računali, sada u problemima“, zaključuje Leopold.

Ističe kako na Baniji jako puno djece još uvijek živi u kontejnerima. Takvi životni uvjeti, tvrdi ona, nisu primjereni ni za životinje, a kamo li za malu djecu.

„Država gotovo ništa nije napravila po tom pitanju. Ne znam gdje je zapelo i zašto se radovi ne ubrzaju. Država je više fokusirana na statističke podatke nego na poboljšanje kvalitete života siromašne djece. Pronatalitetna politika je veliki krivac za to što djeca žive u užasnim uvjetima jer se ljude potiče da rađaju djecu iako za to nemaju uvjete. Neke obitelji se odlučuju na djecu jer gledaju kratkoročnu financijsku situaciju, a ne razmišljaju da tu djecu trebaju odgojiti, školovati kako bi jednoga dana mogla raditi i puniti državni proračun. Djeca su žrtve pronatalitetne politike“, tvrdi Martina Leopold.

Smatra da je u nekim situacijama za djecu bolje rješenje život u dječjem dom nego ostanak u obiteljima punim nasilja.

„Nisam se planirala baviti humanitarnim radom. Radila sam kao grafička dizajnerica. Za Božić 2009. sam od prijatelja iz Splita poštom dobila paket od 30 čokolada. Živjela sam s dvije cimerice i obadvije su bile na dijeti i odlučile smo da čokolada mora van iz kuće. Kupile smo još čokolade, angažirali prijatelje i poznanike da prikupimo što više slatkiša koje smo na Staru godinu zapakirale i odvezle u domove za nezbrinutu djecu i jednoj obitelji s četvero djece koja je živjela na smetlištu, bez struje i vode“ priča Leopold koja je tada odlučila toj obitelji sagraditi kuću što je i učinila uz pomoć prijatelja, a da bi mogli prikupljati novac, osnovali su udrugu kojoj su dali ime Mali zmaj po najmlađoj djevojčici iz te obitelji koju su tako prozvali jer je bila jako otporna i vrijedna, snažna poput zmaja…

U udruzi je danas četvero zaposlenih i oko 170 volontera. Tko želi volontirati, može im se slobodno javiti. Imaju brojne donatore koji im šalju novac, ali i obuću, odjeću, igračke, kućne potrepštine… Ove su godine obiteljima podijelili oko 1,1 milijuna kuna, a početkom godine još 1,3 milijuna obiteljima pogođenima potresom. Još toliko, oko 2,5 milijuna kuna je vrijednost robe koju su podijelili. Ti su iznosi iz godine u godinu sve veći, prati ih nekoliko tisuća donatora privatnih osoba kako i mnoge tvrtke.

„U početku je bilo jako teško. Osam godina sam sve to radila volonterski, desetak puta htjela odustati, ali me nitko nije htio zamijeniti. Ogroman je pritisak i puno frustracija jer ne možeš svima pomoći, no okružena sam prekrasnim ljudima koji pomažu zato što to žele“, zaključuje Martina Leopold.