Bez daha smo pogledali novi hit na Netflixu: Kako je veliki skandal uništio bivšeg šefa MMF-a

Slučaj je poznat, o njemu je snimljen i igrani film, pa ipak, Netflixova dokumentarna serija u četiri jednosatna nastavka "Soba 2806: Optužba" gleda se bez daha. Razlog je jednostavan, redatelj Jalil Lespert (znamo ga po biografskom filmu "Yves Saint Laurent") skupio je sve aktere skandala oko bivšeg šefa Međunarodnog monetarnog fonda Dominiquea Strauss-Kahna, zatim novinare koji su pratili taj slučaj pa i bivše znance. Jedino nije doveo pred kamere Strauss-Kahna i njegovu tadašnju suprugu Anne Sinclair, ali i bez njih je mozaik poprilično intrigantan.

Prisjetimo se. Sredinom svibnja 2011. Strauss-Kahn došao je poslom u New York, odsjeo u tamošnjem hotelu Sofitel i prije no što će otputovati, navodno je silovao 32-godišnju sobaricu Nafissatou Diallo. Već je bio u njujorškoj zračnoj luci kad se sjetio da je u hotelu ostavio mobitel, nazvao je recepciju, što je uprava jedva dočekala, jer je sobarica, vidno potresena, ispričala što joj se dogodilo. Da se ukrcao na zrakoplov, od afere koja je izbila ne bi bilo ništa, jer bi u Parizu bio nedodirljiv. Ovako je policija promptno bila obaviještena o (opet navodnom) seksualnom zlostavljanju, pohrlila u zračnu luku i uhitila Strauss-Kahna.

On je samo molio da mu lisice stave sprijeda, kako bi ih mogao pokriti kaputom: htio je po svaku cijenu izbjeći znatiželjne novinare. To, dakako, nije bilo moguće, uskoro je čitav New York bio pred hotelom Sofitel, a kasnije i pred istražnim zatvorom. Strauss-Kahn se branio da to nije bilo silovanje nego dogovoreni seks, samo sobarica nije bila zadovoljna njegovom "napojnicom". U istražnom zatvoru proveo je nekoliko dana, odmah je angažirao najskuplje odvjetnike pa je brzo pušten u kućni pritvor, da bi se zatim branio sa slobode. Doputovala je i Anne Sinclair, ona mu je bila treća supruga, ugledna televizijska novinarka i bogata nasljednica: kad mu je ona dala podršku, bio je to veliki adut u procesu koji će uslijediti.

Prilično je neobično da se državno tužiteljstvo usredotočilo na privatni život sobarice, tražeći u njemu indicije da je u pitanju prevarantica, a Strauss-Kahna je uglavnom pustilo na miru, tako da je proces završen odbijanjem navoda tužiteljice. Jedan od njegovih odvjetnika je ustvrdio da u sumiranju njegove karijere ta oslobađajuća presuda zavređuje posebno poglavlje. Ipak, gđa. Diallo je vodila i građansku parnicu protiv svog "silovatelja", tako da je slučaj bio daleko od završenog. Strauss-Kahn je pretrpio dva velika udara, najprije je morao dati ostavku na funkciju šefa MMF-a (iako su mnogi tvrdili da ju je sjajno obavljao), a zatim se oprostio i od kandidature za predsjednika Francuske 2012., iako ga je njegova Socijalistička partija prije tog skandala držala izglednim favoritom.

Nevolja procesa bila je i u tome što su se počele javljati njegove ranije žrtve, poput spisateljice i novinarke Tristane Lanon, koja je u jednoj prigodi jedva izbjegla silovanje. Strauss-Kahn imao je jaki seksualni nagon, sudjelovao je na swingerskim zabavama, a neke je i sam organizirao. Uslijedile su nove tužbe, poput one u Lilleu, Anne Sinclair se tada od njega već razvela, a on je nastavio karijeru kao ekonomski savjetnik brojnih afričkih državnika pa i Aleksandra Vučića u Srbiji. Serija otkriva štošta, no to morate sami stavljati u kontekst jer redatelj traži od gledatelja aktivnu poziciju. Silovanja je moralo biti, inače sobarica ne bi dobila u izvansudskoj nagodbi - prema nekim procjenama - milijun i pol dolara, s kojima je otvorila restoran zapadnoafričke hrane u Bronxu.

Tristane Lanon tvrdi da ga ranije nije tužila jer se jednostavno nije usudila: taj je proces zametnuo klicu za #MeToo pokret, koji je napasnike stavio u pat-poziciju. Jedna od djevojaka koje su sudjelovale na suđenju u Lilleu (prezime joj je potpisano inicijalom) objašnjava da se bavila prostitucijom kako bi popravila kućni budžet, kad su joj obećali tisuću i pol eura za jednu seansu sa Strauss-Kahnom i njegovim društvom, pristala je, ali priznaje da nije bilo lako udovoljiti svim njihovim prohtjevima.

Ipak, sve to nije uvjerilo bivšeg ministra kulture Jacquesa Langa da se protiv njegova prijatelja nije vodila organizirana kampanja, koja mu je naštetila karijeri. Sadašnji Strauss-Kahnov odvjetnik bio je još izravniji, rekao je da je u Francuskoj posljednjih stoljeća, još i prije Francuske revolucije, postojala tzv. libertinska tradicija, po njoj su bogati i utjecajni organizirali zabave sa siromašnim djevojkama, na kojima se radilo svašta: nisu markiz De Sade i njegovi sljedbenici stigli niotkuda. Strauss-Kahn jednostavno je izdanak te tradicije, a što su o svemu tome mislile djevojke koje su im bile plijen, drugi je problem.