DOMAĆI HACHIKO

Kujica iz Jasenica četiri godine čeka povratak vlasnika koji su odselili i ostavili je

Svakodnevno se vraća na isto mjesto, ne znajući da su je njeni ljudi odavno zaboravili

Lea

 Azil Zadar
Svakodnevno se vraća na isto mjesto, ne znajući da su je njeni ljudi odavno zaboravili

Priča iz filma Hachiko mnogima je poznata - vjerni pas koji do zadnjeg daha čeka gospodara. Utemeljena je na stvarnoj priči o vjernom psu, a ne moramo ići do Japana da bismo otkrili što znači vjerni pas. Kujica Lea iz Jasenica kraj Zadra već četiri godine svakog dana na istom mjestu čeka vlasnike. Oni su se odselili, a nju ostavili. Kao komad smeća, kao nekog nevažnog. Ona ne zna da su je odbacili, nego vjeruje da će doći po nju. Zato se uporno vraća, jer misli da, ako bude na istom mjestu, neće se mimoići. Ljudi koji su njoj cijeli svijet, a ona njima ni trunak prašine, sigurno će se vratiti.

Nije umrla od gladi samo zato što je radnici u blizini hrane svaki dan. Dođe do njih, pojede, malo prošeta i trk doma. A dom je stara štala puna smeća,

image

Štala u kojoj je živjela

Azil Zadar

- Odana do bola, doslovno. Sada živi u azilu, umire od tuge. Do jučer nije pojela nijedan obrok, a kod nas je već 7 dana. Tužna je, ljudi, ovaj pas je tužan jednako kao što ste vi, osjećaju isto kao i mi, kako netko uopće dođe do tog zaključka da oni nemaju emocije. Ostvarujemo neki kontakt s njom, ali nije njoj do nas, ona bi svojoj kući — jedino za to zna. Vodili smo ju doktoru, ne zbog tuge, ne može tu doktor pomoći, nego da joj pregledamo stanje nakon četiri godine zapuštenosti - kažu iz zadarskog azila.

Pregledom je ustanovljeno da joj je puknuta slezena na dva dijela, ali ju je trbušna maramica zalijepila. Ali ima nekrotičnih tkiva po njoj pa su uzeli za biopsiju. Kažu doktori da ju je vjerojatno netko nogom snažno udario. Valjda je zato oprezna pri prvom upoznavanju.

- Nije ovo pas koji ti prilazi veseleći ti se i jedva čeka uvaliti ti suptilnu prvu pusu. Kako bi i bila kad ovaj život kao da joj se narugao. Ali ima u njoj ljubavi, naravno da ima, počela je gledati u nas, promatrati, zanima ju što radimo i gdje smo. Počeli smo se i maziti, dok kad je nju volja. Nek bira, ima apsolutno to pravo. Za ovu tugu izliječiti ćemo se naraditi, ali hoćemo, znate, bit će života opet u Lei - dodaju volonterke.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
10. prosinac 2025 12:02