Jedna od vječnih tema prijepora među vlasnicima kućnih ljubimaca (svih, zapravo, ne odnosi se ovo samo na pse, ali fokusirajmo se na njih) jest čime točno napuniti njihovu zdjelicu svaki dan? Dehidrat je najlakši, konzerve su također jednostavne i ne zahtijevaju mnogo vremena. Kupite, otvorite i date svojem ljubimcu. Dehidrat samo treba natopiti s malo vode (ili jogurta, juhe...) prije hranjenja. Nije ni sirova hrana loša: ona koja se kupuje, naravno, ne zahtijeva nikakvu pripremu. Druga je stvar sirova hrana koju vlasnici pripremaju doma, pa u nju znaju dodati ljusku jajeta, crvene paprike, žumanjak... Ona zahtijeva malo više vremena, ali nije to ništa strašno.
Najteža je kategorija, ona za koju se ne odlučuju mnogi - kuhanje. Treba odmah istaknuti da kuhanje za ljubimca ne znači da cijeli život nesretnu životinju šopate piletinom i rižom, jer će joj u tom slučaju faliti niz vitamina i minerala, upozorava veterinarka Silva Rakočević. Njezino iskustvo pokazuje da mnogi psi imaju probavnih problema zbog previše mesa u svojim obrocima. Znaju biti, tvrdi, netolerantni na višak proteina: iz mesa, sira, jaja, mliječnih prerađevina... Ne postoji univerzalni recept i sve ovisi o psu, pa će nekima hrana odgovarati, a drugima će biti savršena. Zbog toga vlasnik treba promatrati psa: ako mu je dlaka sjajna i stolica normalna, uglavnom to znači da je hrana dobra.
Međutim, postoje male skrivene stvari koje se ne vide: primjerice, jedan od mojih pasa ne podnosi previše mesa u hrani i zato moram paziti koju hranu jede. Simptomi? Nikakvi. Pratim situaciju tako što jednom u mjesec ili dva odnesem urin na kontrolu. On pokaže kolika je lužnatost mokraće. Što je veća, vodi do stvaranja struvita, koji kad se udruže stvaraju kamenac u mjehuru. Da je jednom kao malu nisam odvela na sistematski pregled, nikad ne bih saznala da ima problema s tim. Bih, doduše, kad bi počela mokriti krv i kad bi joj pronašli kamenac.
Sve je zapravo na vlasniku. Ovisno o tome koliko vremena i novca ima, odabrat će ono što njegovom ljubimcu odgovara. Ima, naravno, izbirljivih pasa, kao i onih osjetljivog želuca, kojima se treba prilagoditi. Važno je samo, slažu se svi, pročitati sastojke hrane koja se kupuje. Neke su razvikane i poznate hrane za pse, ako se pročita sastav, pune bojila, konzervansa i aroma koje maskiraju pravi okus hrane i bolje je dati nekoliko kuna više i svojem ljubimcu priuštiti zdraviju hranu. Osim toga, dobro je pratiti što se događa u svijetu: svako malo zna se u psećoj hrani otkriti neki sastojak koji nije dobar za naše ljubimce.
I da odmah odgovorimo na vječno podrugljivo pitanje onih kojima nije stalo do ljubimaca: a kako je susjedov Fifi živio 19 godina, a jeo je samo kosti i ostatke vlasnikove hrane? Jednostavno: Fifica je imao takvu genetiku, navikao se na hranu koju jede i jednostavno je imao sreće. Psi su u mnogo toga kao i ljudi: dijelimo domove, živote ali, nažalost, i brojne bolesti. Baš kao nama, i njima kvalitetu života određuje ono što jedu.
Dehidrat
Na svjetskom tržištu mnogo je vrsta hrane koje su grain-free, odnosno nemaju žitarica, nego su bazirane na mesu. Rakočević je protiv toga da se psima daje toliko puno mesa. S druge strane, veganski su dehidrati nekim psima dobri, ali mogu dovesti do problema s gušteračom i šećernom bolesti. Psi su svežderi, što znači da nisu ni isključivi mesožderi ni vegetarijanci. Ako se vlasnik odluči za dehidrat, obvezno ga mora natapati prije nego što ga psu ponudi za jelo, jer nedostatak vode oštećuje bubrege. Zbog toga, smatra veterinarka, konzerve su najbolje rješenje, ali za vlasnike velikih pasa ili većeg broja pasa nisu isplative.
Kuhano
Kuhana hrana dobra je za pse koji nemaju problema s probavom. Rakočević preporučuje da se kuhano daje uz dehidrat, ali ne kao samostalni i jedini obrok. Ako se već odluče na kuhanje, vlasnici bi trebali voditi računa da psima daju hranu koja zadovoljava sve njihove potrebe. Tu valja voditi računa i o alergijama: kikiriki je, recimo, česti alergen, a ima i pasa kojima smeta, primjerice, brokula. Nekad se vlasnici znaju šokirati kad im pas dobije krvavi proljev, a zadnji obrok bila mu je kuhana piletina. To je zato što mnogi psi ne podnose previše proteina.
Barf
Sirovo meso obogaćeno dodatnim nutrijentima. Ima vlasnika pasa čiji su ljubimci cijele svoje živote na ovoj prehrani i kunu se da im odgovara dok drugima psi znaju dušu ispovraćati nakon jedne vrećice Barfa. On sadržava iznutrice koje psima dobro mirišu, a vlasnicima se na to diže želudac. Ako je riječ o kupovnom Barfu, on uglavnom sadrži govedinu, nešto malo mrkve, blitve i češnjaka te slatku crvenu papriku. Neki ga vlasnici radije rade sami doma, pa u njega stave namirnice za koje znaju da su dobre i zdrave njihova psa.