U Velikoj Britaniji otkrivene brojne životinje koje imaju otrovne kemikalije u tijelima

Dupini, vidre, pliskavice, ribe i ptice diljem Ujedinjenog Kraljevstva imaju otrovne kemikalije tkivu i organima, otkrila je analiza.

Kemikalije nazvane PFAS, poznate kao ‘vječne‘ jer se ne razgrađuju, koriste se u širokom rasponu potrošačkih proizvoda i industrijskih procesa, a neke su povezane s ozbiljnim bolestima kod ljudi i životinja, uključujući rak. Utvrđeno je da PFAS uvelike zagađuju vodu i tlo te se smatra da su sada u krvi svakog čovjeka na planetu.

Watershed Investigations, Marine Conservation Society i Guardian dobili su službene podatke o više od tisuću životinja kako bi otkrili rasprostranjenu kontaminaciju nizom PFAS, posebno PFOS i PFOA, koji su najduže proučavani i utvrđeno je da su otrovni, a sada su zabranjeni. Međutim, postoji više od deset tisuća vrsta PFAS i malo se zna o toksičnim učincima većine njih.

Standard kvalitete okoliša za PFOS navodi da nijedna riba ne bi smjela imati više od devet mikrograma po kilogramu (9,1 μg/kg) u svom tkivu, kako bi zaštitila vrhunske predatore i ljude koji konzumiraju ribu od bioakumulacije PFAS u njihovim tijelima. No, 12 posto od ribe premašuju određene brojke.

Glavni izvori onečišćenja PFAS-om su zračne luke, vojne objekte i proizvođači kemikalija. Studija sa Sveučilišta u Cardiffu prošle godine pokazala je da su koncentracije PFOA pronađene u vidrama koje žive oko kemijske tvornice u kojoj se PFOA mnogo koristila u obradi u prošlosti, te da su razine padale što su dalje od tog mjesta.

Ostali izvori onečišćenja su postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda, vatrogasne postaje i objekti za vatrogasnu obuku, metalske tvrtke, tvornice celuloze i papira, proizvođači kože i tekstila, energetski i industrijski objekti te odlagališta otpada.

PFAS također može dospjeti u tlo i vodu iz kontaminiranog kanalizacijskog mulja razbacanog po poljoprivrednom zemljištu. Izvješće za Agenciju za okoliš sugerira da bi moglo postojati čak 10.000 PFAS vrućih točaka diljem zemlje.

Profesor Alex Ford sa Sveučilišta u Portsmouthu rekao je da postoji zabrinutost kako bi neke populacije kitova ubojica mogle izumrijeti jer se razine toksina još uvijek bioakumuliraju kroz hranidbeni lanac i dosežu prag kada imaju štetne učinke na zdravlje, piše Guardian.