U nekim dijelovima Australije ilegalno je pomoći napuštenoj mački: ‘Kako je mogu gledati gladnu...?‘

Tijekom proteklih deset godina, Sarin dvosobni stan u prizemlju u Sydneyu postao je nešto poput utočišta za napuštene mačke. Kad se nedavno mačak Bluey pojavio u njezinu vrtu, bio je vrlo bolestan i nedruštven. Zubi su mu bili pokvareni i nije bio sposoban išta uloviti. Privukla ga je hrana koju je Sara ostavljala za svoje druge mačke.

- Vrlo je drsko ulazio u kuhinju i krao hranu dok su stražnja vrata bila otvorena. Onda sam mu počela davati hranu koju sam kupovala baš za njega - kaže Sara u čijoj je kući trenutačno šest mačaka. Među njima je i Bluey, jer je od divlje mačke postao pitoma. Dopušta joj čak i da ga pomazi, kaže kroz smijeh.

Kad se ničije mačke, koje mi nazivamo i samoživućih, pojave u Sarinoj kući, ona ih uhvati u zamku i odvede veterinaru na kastraciju i liječenje. Ako može naći dom za njih, udomit će ih. Međutim, često joj je jedina mogućnost da ih pusti tamo gdje ih je pronašla.

Sarah je jedna od volontera diljem Australije koji hrane, kastriraju i nastoje udomiti mačke. U skloništima im je puno - toliko da, kad se pojavi udomitelj, često ih osoblje azila pita mogu li umjesto jednog, udomiti dvoje ili troje. No, nije samo to problem. Naime, u većini dijelova zemlje briga za napuštene mačke je protuzakonita, zbog čega volonteri trpe verbalna zlostavljanja, prijetnje kao i online napade. Mnogi od njih vidjeli su da ljudi postavljaju otrov u hranu i vodu za mačke na ulici, a ima i vlasnika pasa koji svoje ljubimce potiču da jure za ovim malenim čupavicama i napadaju ih.

- Čini se da moraš biti lud da ne mariš za tuđu glad i bol. I ne znam kako ljudi mogu gledati gladnu mačku i ne nahraniti je. Kažu, ‘nemoj ga hraniti, nikad ga se nećeš riješiti.’ Pa, to zapravo ne rješava problem, zar ne? - ističe Sara za Guardian.

Sve su mačke u Australiji iste vrste, Felis catus, ali klasifikacija mačke prema zakonu – je li kućni ljubimac ili štetočina, čija je odgovornost i kako se s njom treba postupati – razlikuje se od jednog do drugog područja. Što učiniti s njima je problem na državnoj i saveznoj razini jer su one predatori koji imaju loš utjecaj na domaće divlje životinje. Smatra se da u Australiji živi 4,9 milijuna mačaka koje imaju vlasnike, 710 tisuća njih koje žive na ulici, ali jedu hranu koju im ljudi ostave i između 1,4 i 4,6 milijuna mačaka koje su divlje.

Organizacija Threatened Species Recovery Hub procjenjuje da mačke ubiju 1,9 milijuna gmazova, 1,2 milijuna ptica, 3,2 milijuna sisavaca, tri milijuna beskralježnjaka i najmanje 250 tisuća žaba svaki dan. Mačke su pridonijele izumiranju više od dvije trećine od 34 vrste australskih sisavaca izgubljenih od kolonizacije, te su sudjelovale u smanjenju lokalnih populacija ptica u mnogim gradovima.

- Da, mislim da su nevjerojatno destruktivne za okoliš. No, što učiniti u vezi s tim? One su živa bića, a mnoge od njih nemaju dom i gladne su. Nisu one krive za to - kaže Sara.

No, je li akcija uhvati-kastriraj-vrati dobra (UKV)? Zagovornici zaštite divljih životinja i zaštite oštro joj se protive. Vijeće za invazivne vrste, nepokolebljivi zagovornik mjera za kontrolu mačaka, napisalo je u podnesku saveznoj parlamentarnoj istrazi 2020. da postoji ‘malo ili nimalo dokaza koji podržavaju upotrebu UKV-a kao učinkovite tehnike za upravljanje populacijom divljih mačaka‘, ali da postoji ‘velika količina znanstvene literature koja opovrgava tvrdnje da je to učinkovita strategija upravljanja‘. Njihovo stajalište podržali su i drugi podnositelji, uključujući Hub za oporavak ugroženih vrsta, Ministarstvo poljoprivrede, voda i okoliša i Centar za rješenja za invazivne vrste.