SRETAN ZAVRŠETAK

Sjećate se krave Maje koju smo spasili od klaonice? Pogledajte kako uživa u svom novom domu

Nije bila u dobrom stanju, no uz veterinarsku skrb i bolje životne uvjete, naučila je puno novih stvari
 Privatni album

Sjećate se priče o kravi Maji iz Istre koju smo objavili prije nekoliko tjedana? Bila je ponuđena na prodaju za klanje, no umiješala se Mae Isaksson iz pazinskog azila (koji je u međuvremenu, na sramotu institucija koje su tome doprinijele, zatvorio svoja vrata), pokrenuvši akciju prikupljanja 4500 kuna za Majin spas. Našla joj je siguran dom i trebao se samo skupiti iznos. Mi smo objavili priču o tome i zajednički smo uspjeli. Ljudi koji su vidjeli objavu, kao i naši čitatelji, pomogli su da se skupi potrebna svota.

Na računu se tako našlo, kaže Mae, nevjerojatnih 19 tisuća kuna. Dio je potrošen za otkup, prijevoz je koštao 3200 kuna, a ostatak je uplaćen Majinom novom vlasniku za veterinarske troškove i dio zaliha hrane za zimu. Maja je imala jako oštećena kopita, zbog čega je teško hodala, te ranu na jednom bedru koju je trebalo sanirati.

Ta se prva dva tjedna krava prilagođavala novostima, a bilo ih je puno. Nije znala hodati po travi, zapravo, hodanje joj baš nije išlo. Kako i bi, kad je dvije godine svog tužnog života provela u četiri zida staje, povremeno se okrenuvši. Smiješni su bili prvi pokušaji da prohoda, ali su istovremeno bili i jako tužni i dirljivi, kaže Mae. Kad su Maji ponudili travu, nije znala što je to i što bi trebala napraviti, pa je zbunjeno promatrala zelenilo ispred sebe. Naravno, tad je pozvan veterinar.

- Mislili smo da je bolesna, ali ona je zapravo samo u lošem stanju. Sirota ne zna što je trava i izbezumila ju je. Osim toga, bila je umorna i iscrpljena. Dali smo joj vitamine i pripravke za ojačavanje, a njezini novi vlasnici su s njom svakog dana izlazili malo po malo u šetnju, tako da je sad puno bolje nego kad je stigla. Sad zna hodati i uživa u kretanju - priča Mae.

Maja svaki dan proživljava ono što bi trebala baš svaka životinja na ovom svijetu - jede, šeće se, doživljava svijet oko sebe na neki samo njoj znan način i ne brine se da će završiti u klaonici. Naravno da nije do kraja razumjela koji je kraj njezina puta dok je bila kod starog vlasnika, no životinje instinktivno osjećaju da je pred njima nešto loše. Kad su počele nestajati druge krave iz štale, one koje nisu imale sreće da ih se otkupi na ovaj način, sigurno je osjećala da joj se ne sprema ništa dobro.

No počelo je neko sasvim novo vrijeme. Želimo joj puno ukusne hrane, genijalnih mirisa, promatranja smjene godišnjih doba te puno maženja od njezinog novog vlasnika, do prirodnog kraja njezina života. Sve to je zaslužila.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. studeni 2024 20:15